Lažna etiketa na 50 posto ekstradjevičanskih maslinovih ulja

Više od polovice maslinovih ulja koja se na hrvatskom tržištu prodaju kao ekstradjevičanska ne odgovaraju deklaraciji ekstradjevičanskih, alarmantni su podaci Državnog inspektorata, čiji su inspektori u lanjskoj godini uzorkovali i analizirali kvalitetu, sljedivost, senzorska svojstva i autentičnost 25 takvih ulja, piše Večernji list.

Vjerovali ili ne, čak 14 ih je palo na senzorskim analizama i parametrima kvalitete, zbog čega je izdano i devet optužnih prijedloga nadležnim sudovima, tri prekršajna naloga i tri rješenja o zabrani stavljanja na tržište ulja. No zabrana bi, kako doznajemo, vjerojatno bilo i više da zakon trgovcima ne ostavlja mogućnost da sami povuku “neispravan” lot s tržišta bez rješenja o zabrani dokažu li da su ga neškodljivo zbrinuli, vratili dobavljaču ili predeklarirali, dok dio njih zahtijeva superanalize koje traju i osam mjeseci, a kad stignu rezultati, dokazni je materijal odavno nestao s polica, prodan je i potrošen u kućanstvima.

K tome, ako je “pala” jedna serija, pitanje je koliko ih se, s obzirom na mali broj uzorkovanja – a samo smo u 2019. uvezli 4,5 milijuna litara maslinova ulja za 14,6 milijuna eura – provuklo neopaženo. Bez konkretnih imena? Večernji doznaje kako su inspektorima za oko najviše zapala ekstradjevičanska maslinova ulja (EDMU) s kojima se povremeno “akcija” i za samo 20-30 kuna.

Ispod 40 kuna nije ekstra

Ivica Ljubenkov, predsjednik Zajednice udruga uljara i maslinara Hrvatske, kaže za Večernji list kako je nevjerojatno da inspekcija trgovcima u slučaju traženja superanaliza dozvoljava da i dalje prodaju sporno ulje, umjesto da se do konačnih rezultata ono stavi izvan prodaje. Činjenicu da su španjolska ulja prema analizi jednako “nesukladna” kao i talijanska, odnosno da ne odgovaraju parametrima ekstradjevičanskog maslinova ulja pod koja se deklariraju, on tumači španjolskim preuzimanjem velikog broja talijanskih uljara te kako je sve to zapravo ista proizvodnja.

Cijena ulja ovisi o veličini nasada, skrivenim subvencijama države, strojnoj ili ručnoj obradi i berbi maslina, što može znatno pojeftiniti, odnosno poskupiti finalni proizvod, pa njega u nas ove sezone nema ispod 60-70 kuna po litri. S druge strane, s obzirom na mehaniziranu proizvodnju vani cijena uvoznog ekstradjevičanskog maslinova ulja od 40 kuna još bi i mogla biti opravdana, no sve ispod toga je damping i prijevara potrošača, tvrdi on te dodaje kako, primjerice, kilogram maslinova ulja u veleprodaji u Španjolskoj stoji dva eura. – A gdje su onda još i boca, punjenje, etiketa, čep, transport, trgovačka marža…, s kojima maloprodajna cijena skače znatno iznad 20 kuna – pita Ljubenkov.