Zašto trebamo jesti koprivu?

Mlade koprive koje ovih dana obilno rastu po šumama, livadama i vrtovima prava su riznica zdravlja. Ono što ne uspijete pojesti, posušite i upotrijebite za ljekovite čajeve, tinkture i sirupe jer riječ je o svestranoj ljekovitoj biljci. – pišu 24 sata

List koprive učinkovito olakšava reumatske tegobe jer znatno umanjuje bol pri kretanju i u mirovanju. Tzv. urtikacija, odnosno šibanje oboljelih dijelova koprivom više se ne primjenjuje u liječenju reume. Umjesto toga, kopriva se propisuje za unutarnju uporabu kao diuretik jer može pojačati uklanjanje natrija i mokraćne kiseline te tako olakšati stanje kod reumatizma i artritisa.

Također, njemačka laboratorijska ispitivanja iz 1999. pokazala su da listovi imaju snažan protuupalni učinak. Kopriva djeluje protiv proljeva i pomaže kod hemoroida. Čaj se rabi za ispiranje mokraćnih organa, za sprečavanje stvaranja pijeska u bubrezima, za povećanje količine urina i kod svih upalnih procesa u tijelu.

Kopriva snižava i razinu šećera u krvi, pa se stoga koristi u brojnim čajnim mješavinama protiv dijabetesa. Prema talijanskom istraživanju iz 2002., ekstrakt korijena koprive mogao bi biti učinkovit i u snižavanju krvnog tlaka. Korijen koprive najčešće se rabi kod otežanog mokrenja zbog povećane prostate.

Pripravci od korijena olakšavaju i tegobe kod povećane prostate iako se veličina žlijezde ne smanjuje. Čaj od koprive dobro je sredstvo za jačanje jer potiče apetit, opskrbljuje organizam željezom i uspješno djeluje protiv umora.

U vanjskoj upotrebi kopriva se upotrebljava za liječenje akni, ekcema, masne kože i prhuti. Kopriva raste kao i korov, a široko je rasprostranjena gotovo po cijelom svijetu.

Hranjivost koprive poznavali su još stari Egipćani, koji su je i uzgajali kao povrće. Grci i Rimljani također su je često jeli i cijenili. I danas koprivu jedu mnogi narodi Europe iako se rijetko uzgaja. Za jelo služe prokuhani listovi i vršci mlade biljke koji se beru od kraja veljače do svibnja, a katkad se mogu naći ponovno u jesenskim mjesecima. Nježne vrške biljke s četiri do šest listića treba otkinuti u rukavicama na mjestu gdje je stabljika još mekana. Korijen se iskapa u jesen i proljeće, a potom rabi svjež ili suši.

Mladu koprivu može se pripremiti kao špinat, a od nje se spravljaju i umaci, salate, juhe, pite te druga jela. Mladi se izdanci mogu pržiti na ulju, a osušeni i samljeveni u prah mogu se spremiti za kasniju uporabu. Otrovni sadržaj iz koprivinih žalaca (pretežito mravlja kiselina) kuhanjem ishlapi te se neutralizira.

Kopriva je bogata kalcijem, fosforom, željezom i silikatnom kiselinom. Zbog svega toga prirodni je multivitaminski koncentrat.