Intendant Golovko: U Engleskoj su normalni sladoled i piće za vrijeme predstave

– Od 15. studenog nitko ne postavlja pitanja
o umjetnosti i kamo će ovo kazalište ići u tome smislu – simpatično je
“zakukao” sad već i ne tako “friški” intendant splitskog Hrvatskog narodnog
kazališta Goran Golovko.

Naravno, jer je razgovor započeo update-om
o situaciji oko Splitskog ljeta, a na to su se nekako prirodno nadovezala i
pitanja o financijskom stanju u kući, odnosno o naslijeđenim dugovima i kako će
se oni odraziti na konačni “proizvod” teatra. Iako ga nije posebno oduševilo,
ipak se uz smiješak, svjestan da je to trenutno najzanimljivija priča za širu
javnost (pogotovo za insidere vezane na ovaj ili onaj način uz splitsku
kulturu) prihvatio tema. Kao jedan od rijetkih šefova splitskog HNK posljednjih
godina (pa i desetljeća) čije je imenovanje prošlo glatko, dapače uz podršku
politike ali i struke – nakon što je splitsko Gradsko vijeće prihvatilo
prijedlog Kazališnog vijeća, a potom je odabir potvrdila i ministrica kulture Andrea
Zlatar Violić – do grdnih problema došlo je zbog (neočekivanog) imenovanja Senke
Bulić ravnateljicom Splitskog ljeta. Tom manifestacijom tradicionalno, jer
je to i najracionalnije,  upravlja
intendant HNK. 

“Nemam ništa protiv Senke Bulić”

Na ovaj način je došlo do odvajanja umjetničke nadležnosti, dok
je istovremeno najveći dio financijske odgovornosti za rezultate Splitskog
ljeta ostao na HNK-u i Gradu Splitu (manjim dijelom Splitsko ljeto financira
ministarstvo), koji dakle nisu imali glasa u odabiru ravnateljice te
manifestacije. Postao je to posljednjih dana i politički problem zbog kojeg je
gradonačelnik Ivo Baldasar išao u Zagreb na sastanak s ministricom
kulture. Postignut je načelni dogovor po kojem će ova sezona Splitskog ljeta,
koja je de facto pred vratima uz još nepoznat program, proći kao neka
prijelazna faza. Senka Bulić će biti “umjetnička izbornica” Splitskog ljeta te
će se jasno razdvojiti funkcije i odgovornosti intendanta HNK te umjetničke
izbornice Splitskog ljeta. Od iduće godine, a ta solucija se čini “načistijom”
te je načelno podržao i Golovko, festival će se potpuno pravno osamostaliti kao
posebna institucija, zajedno s budućom Koncertnom dvoranom.

– Mislim da nitko nema ništa osobno protiv
Senke Bulić pa ni profesionalno. Protiv smo načina na koji se njeno imenovanje
sprovelo, bez konzultacija, ikakvog razgovora s čelnicima u gradu i nama u
kazalištu. Jasno je da ministrica ima zakonsko pravo imenovanja ravnateljice
Splitskog ljeta, ali obrazloženje te odluke ne zadovoljava minimum kurtoazije.
Međutim, dok ne dođe nacrt prijedloga Pravilnika kojim bi se sve trebalo
razraditi ne bih želio zaoštravati situaciju – potvrdio nam je naš sugovornik
da i dalje traje “status quo” po pitanju Splitskog ljeta, no naglasio je i kako
time svakako ne smije derogirati uloge Ive Lipanovića, Trpimira Jurkića
te Dinka Bogdanića, ljude koji su njegov izbor i vode organizacione
jedinice HNK, koji se bave ansamblima opere, drame i baleta. Iako su oni
trenutno “vršitelji dužnosti”, Golovko nam kaže da je takav formalni status
zakonit i da će se modus rješavati u dogovoru s Kazališnim vijećem, s kojim ima
dobru suradnju, što u konačnici znači i promjenu statuta, potvrđenu na Gradskom
vijeću.

Slična je situacija i s nalazom državne
revizije, nije još stigao, a do konca siječnja mora biti završeno financijsko
izvješće za 2014. godinu “pa ćemo tad znati reći što i kako”, kazuje Golovko.

– Moguće je imati dvije ili tri premijere,
uz velike napore i veliku volju svih dionika tog procesa, umjesto jedne
raskošne produkcije, ali štedjeti preko svake mjere u kazalištu znači ponekad i
veći trošak nego nešto potrošiti. Pogledajte Orašar, ako prvi čin zaista ne
izgleda kao prvi dio Bergmanova filma Fanny i Aleksandar, cijela priča nema
smisla! Ako je na pozornici jeftina imitacija, socijalistička predodžba o
građanskom luksuzu, onda smisao cijele priče pada u vodu!

Samo se 30 posto troškova pokriva vlastitim prihodima

No, i daleko bogatije zemlje od nas ne mogu
priuštiti četiri operne kuće na četiri milijuna stanovnika. Na sjeveru Engleske
imate Operu North koja “pokriva” područje Manchestera, Liverpoola, Chestera i
onda igraju po tri mjeseca u svakom gradu . Kad smo već kod Velike Britanije,
tamo je sasvim normalno u pauzi kupiti i na predstavu se vratiti sa sladoledom
ili pićem u plastičnoj čašici, što je kod nas apsolutno kulturalno
neprihvatljivo. Dijelom i zbog toga se kazališta tamo uspijevaju pokriti
vlastitim prihodima i oko 80 posto, dok je kod nas to tek oko 30 posto – dio
problematike financiranja teatra izlaže intendant. Ipak, snalaze se na načine
koji su uobičajeni i za veće kazališne kuće.

– U ovoj sezoni u najboljoj verziji smo
planirali tri baletne premijere, za prvu posuđujemo kostimografiju i
scenografiju iz HNK Zagreb, za treću samo kostime, ali to je uobičajeno, to se
radi. Scenu i kostime opere Faust smo recimo mi posudili Rijeci. Naša Judita je
iz Rijeke sad u Zagrebu, to je praksa koja se provodi dosta često kako bi
baletne i operne kuće uopće opstale.

Otkrivač talenata

Kao dugogodišnji umjetnički voditelj GKM-a
te profesor na Umjetničkoj akademiji u Splitu Goran Golovko je poznat kao
“otkrivač talenata”, odnosno kao osoba koja voli pružiti šansu i angažirati
mlade ljude.

– Odlaskom nekih kolegica i kolega u
mirovinu, njihova mjesta preuzimaju mlade glumice i glumci iako još čekamo
završnu suglasnost grada za ta radna mjesta. Koristićemo i prigodu koju nudi
HZZ-a vezano za stručno osposobljavanje I imamo namjeru uzeti četvero mladih na
godinu dana za 2.400 kuna i tu praksu rado nastaviti. Angažiramo honorarno
završene studente na našim predstavama. Naš glumac Mijo Jurišić režira
predstavu “U … bolje sutra!” autora Branka Ružića. To je mlada ekipa
glumaca od kojih su dvoje studenti 4. godine Glume. Moramo ulagati u naše mlade
snage, srećom među njima ima iznimno talentiranih osobnosti koji će preuzeti od
nas i raditi još i bolje, u to ne sumnjam.

Prijedlog četverogodišnjeg programa Gorana
Golovka “Grad o gradu u gradu” jednoglasno je prihvatilo kazališno vijeće “jer
odiše cjelovitom autorskom vizijom te što je pokazao zavidno razumijevanje
društvene uloge i dužnosti intendanta HNK u Splitu, kao i sposobnost zastupanja
uloge te ustanove u široj kulturi grada”. Novi intendant teatra tijekom
dosadašnje karijere uspješno je “plesao” između nezavisne i institucionalne
scene. Hoće li dio rubne estetike, svojevrsne “subverzivne” djelatnosti
prenijeti i na program tijekom svog mandata… A podsjetimo, upravo je Golovko
kao šef Drame HNK za vrijeme intendanta Milana Štrljića na Splitskom
ljetu 2008. godine nadgledao postavljanje, paaa recimo kontroverzne, Euripidove
“Bakhe” u režiji Olivera Frljića.

Zadaća umjetnosti je i da provocira

– Zadaća umjetnosti jest postavljati
pitanja, provocirati, preoblikovati, a to se može raditi na različite načine,
manje ili više suptilno. Pitanje je odabira. Umjetnost ne može biti samo
dopadljiva, dekorativna, samo zabavljačka. Meni su jasne pozicije s kojih
intendant riječkog HNK Oliver Frljić nastupa, moram se ograditi jer predstave
nisam gledao pa ne mogu suditi o samim predstavama, ali činjenica je da te
predstave i zbivanja oko njih otvaraju neke čireve našeg društva. Mi smo
različiti ljudi pa i različitih pogleda na kazalište, različitih estetskih
pogleda tako da ne vjerujem da ćemo u tom smislu imati istovjetnosti. Ali, da
će naše predstave postavljati neka pitanja pa i neugodna, to je točno.

Dakle, neće biti prizivanja idilične
prošlosti, romantičnog Mediterana?

– Balet i opera su dosta tradicionalne.
Nadam se da će ipak “Posvećenje proljeća” Stravinskog, kako je izazvalo lavinu
burnih reakcija na praizvdebi u Parizu, biti predstava u baletnom programu koja
bi mogla uzburkati duhove. U dramskom programu ima niz djela i autora,
redatelja, koji su u stanju provocirati javnost, društvo, poput recimo
“Nosoroga” Eugènea Ionescoa koja se bavi pitanjem fašizacije jednoga društva –
u jednom malom gradu u kojem se ljudi masovno pretvaraju u nosoroge i nemaju
ništa protiv toga.

S druge strane sam pobornik neke naročite
kazališne estetizacije. Ako sam sadržaj međutim zahtjeva ono što popularno
nazivamo estetika ružnog, onda će tako i biti. Ako sadržaj zahtjeva vizualno
atraktivne scenografije i kostimogfrafije, onda će biti i tako, ovisi o
sadržaju i pristupu pojedinom djelu.

Kako napreduju pregovori s Nacionalnim
kazalištem u Londonu oko postavljanja “Neobičnog događaja s psom u noći” u
Splitu?

– Još smo u fazi pregovora o autorskim
pravima. To je jedna spektakularna predstava kad bi tu produkciju preselili,
koriste se suvremenim tehnologijama, to je jedna topla ljudska priča I
literatura za sve uzraste. Iznimno atraktivna predstava u tehnološkom,
produkcijskom I glumačkom smislu… To je institucija u koju se treba ugledati,
u potpunosti opravdava taj epitet “nacionalni”. Tamo možete pogledati
produkcije od klasika, najkonvencionalnije postavljenih, do alternative i onoga
što se zove radikalni suvremeni teatri. I to rade na više pozornica i lokacija
u gradu, u autobusima pa i u gradskim četvrtima.

Interesantno, Goran Golovko kao renomirani
kazališni redatelj priznaje kako nema želju ukušati se iza filmske kamere.

– Da, baš nikakve želje nemam za režirati
dugometražne filmove. U redu, kada bi netko došao i ponudio mi par milijuna
dolara budgeta da se “učim” filmskoj režiji, vjerojatno ne bih odbio, ali inače
me ne “vuče” u tom smjeru.

Iako nema vremena za neke posebne hobije,
pasionirano gleda filmove, iako i to sve rjeđe.

– Od hollywoodske A-produkcije preko
europskih uradaka – a posebno mi se nekoliko rumunjskih filmova svidjelo posljednje
vrijeme – do dalekoistočnih filmova. Ali gledam i dokumentarce, zapravo sve
redom…

Odabirom (istina, malo smo ga “zaskočili”
tim pitanjem no svejedno je indendatn splitskog HNK odgovorio prilično brzo,
dakle sigurno je kao pravi filmofil već imao neku istu) “top tri” filma po
vlastitom ukusu jasno je Golovko pokazao koliko cijeni europsku
kinematografiju. Fellinijev Amarcord, Sedmi pečat Ingmara Bergmana i od novije
produkcije La grande belleza Paola Sorrentina. Za kraj i jedan rezolutni stav. “Ali
ne mogu se načuditi Martinu Scorseseu. Leonardo DiCaprio dobar glumac?!” –
jasno je bio nezadovoljan Golovko, a koliko god to Leonardu neće u životu
značiti puno, ipak kritika dolazi iz usta jednog docenta na studiju Glume
Umjetničke akademije…