Njemačko ujedinjenje: nakon 24 godine zemlja još uvijek nejedinstvena

Mediji i ispitivanja javnog mnijenja daju ovih dana sliku
Njemačke koja ni četvrt stoljeća nakon pada Berlinskog zida nije u
potpunosti srasla u jednu naciju. Na zapadu zemlje polovica stanovništva
na ujedinjenje i dalje gleda negativno.

Prema ispitivanju instituta Infratest Dimap, 24 godina nakon
ujedinjenja samo 48 posto stanovnika bivše Zapadne Njemačke vidi više
prednosti nego nedostataka u ovom povijesnom događaju. Na istoku zemlje
ovaj postotak osjetno je viši i iznosi 75 posto.

Razlike između zapada i istoka zemlje su i četvrt stoljeća nakon
ujedinjenja velike u gotovo svim segmentima života, posebice kada je u
pitanju gospodarstvo. Prema informacijama Saveznog ureda za statistiku,
gospodarski potencijal na istoku zemlje još uvijek je za trećinu manji
od onog na zapadu. To se naravno odražava i na primanja. Prosječna bruto
plaća na zapadu iznosi 3.094 eura, dok je na istoku zemlje 2.317 eura.
Stopa nezaposlenosti je na istoku s 9,8 posto doduše najniža od
ujedinjenja, ali još uvijek gotovo dvostruko viša nego na zapadu (5,8
posto).

Gospodarska situacija odražava se i na neke druge aspekte života
poput planiranja obitelji. Dok na zapadu 63 posto ispitanih mladih
parova u svakom slučaju želi dijete, na istoku je ta želja prisutna kod
tek 47 posto ispitanih.

Ovogodišnja proslava Dana njemačkog jedinstva odvija se u sjeni
rasprave o smislenosti tzv. “dodatka za solidarnost” koji zapadni dio
zemlje već 24 godine plaća kao cijenu pripajanja nekadašnje Istočne
Njemačke.

Ukupan iznos novca koji je dosad utrošen na obnovu bivšeg DDR-a
(Njemačke Demokratske Republike) procjenjuje se na između 1,3 i 2
bilijuna eura. Pritom se ne radi samo o novcu utrošenom na izgradnju
uništene infrastrukture i industrije nego i na uplate u socijalni
sustav, primjerice umirovljenicima bivšeg DDR-a, čiji je mirovinski
sustav, kao i cijela zemlja, bankrotirao.

Mnogi dijelovi zapadne Njemačke koji su posebice pogođeni
procesom tranzicije iz industrijskog u postindustrijsko društvo, poput
Ruhrske oblasti, već se nekoliko godina bune tražeći da se “Pakt
solidarnosti”, koji je namijenjen obnovi istoka zemlje, transformira u
instrument kojim bi se pomagali svi oni dijelovi Njemačke kojima je
potrebna strukturna pomoć.

Mediji ovogodišnji Dan njemačkog jedinstva trezveno opisuju kao
dan koji se još uvijek u kolektivnu svijest nije urezao kao praznik.
“Nacionalni osjećaj jedinstva u Njemačkoj još može pobuditi samo
nogomet”, zaključuje na tu temu Hannoversche Allgemeine Zeitung.
Međutim, regionalne razlike između istoka i zapada nisu izraženije nego
li one između sjevera i juga zemlje i dok se nekada na istočnjake
gledalo s visoka, sada se to izgubilo tako da će se, primjerice, na
sjeveru Njemačke prije čuti da se posprdno govori o Bavarcima, nego o
istočnjacima.

Središnja proslava Dana njemačkog jedinstva održava se svake
godine u nekoj drugoj saveznoj pokrajini, a ovogodišnja središnja
svečanost se održava upravo u Hannoveru, glavnom gradu savezne pokrajine
Donja Saska.

Trećeg listopada 1990. godine područje dotadašnje Njemačke
Demokratske Republike službeno je pripojeno Zapadnoj Njemačkoj, čime je
nastala nova ujedinjena Njemačka. Dan njemačkog ujedinjenja smatra se
središnjim nacionalnim praznikom koji se do 1990. različito slavio u
obje Njemačke. Na zapadu se slavio 17. lipnja, dan ustanka građana DDR-a
protiv sovjetske okupacije i komunističke vlasti, a na istoku 7.
listopad kao dan proglašenja DDR-a.

Procjenjuje se da je 3. listopada 1990. izabran zbog toga što je
to bio prvi mogući datum nakon što su 2. listopada 1990. ministri
vanjskih poslova zemalja KESS-a (prethodnica Organizacije za europsku
sigurnost i suradnju, OESS-a) bili izviješteni o zaključcima pregovora
skupine “4+2” (ministri vanjskih poslova Istočne i Zapadne Njemačke te
SAD-a, Sovjetskog Saveza, Velike Britanije i Francuske), koja je
sklopila međusobni sporazum o spajanju dviju njemačkih država.