Perišić: “Ako Maksimir može čekati pravnu provjeru, može i VE Brda-Umovi – vrijede li ista pravila za sve?”

Županijski vijećnik Mosta u Splitsko-dalmatinskoj županiji Milan Perišić pozvao je ministra gospodarstva Antu Šušnjara da, nakon odluke o zaustavljanju natječaja za novi Maksimir zbog sumnji u jednakost postupanja prema svim natjecateljima, isti kriterij primijeni i na projekt vjetroelektrane Brda-Umovi.

Perišić podsjeća na ministrove riječi da projekt vrijedan 200 milijuna eura može pričekati nekoliko tjedana kako bi se provela pravna provjera te na njegovu poruku da, ako se od svih sudionika traži poštivanje pravila, ista pravila moraju vrijediti i za pobjednika.

– Slažem se s ministrom Šušnjarom i svaku njegovu riječ potpisujem. Upravo zato ga javno pitam: vrijede li ista logika i ista pravila i za vjetroelektranu Brda-Umovi? Govorimo o 27 turbina visokih 176 metara na području Blata na Cetini, Novih Sela, Kreševa i Ugljana, o projektu vrijednom oko 200 milijuna eura koji je upravo u nadležnosti njegova ministarstva. U ovom slučaju više ne govorimo samo o indicijama. Govorimo o dokumentima koji otvaraju niz ozbiljnih pitanja – poručio je Perišić.

Kao jedno od ključnih pitanja ističe mogućnosti elektroenergetske mreže. HOPS u Desetogodišnjem planu razvoja prijenosne mreže navodi da će se do izgradnje nove 400 kV mreže sigurnost pogona održavati uz primjenu operativnih ograničenja proizvodnje novih elektrana.

– Zato ministra pitam postoji li ijedan dokument u kojem HOPS potvrđuje da će se puna snaga ove vjetroelektrane, zajedno sa svime što se na tu trafostanicu još planira priključiti, moći preuzeti bez ograničenja. Ako takav dokument ne postoji, na temelju čega je utvrđen stvarni doprinos ovog projekta hrvatskim energetskim ciljevima? – pita Perišić.

Posebno upozorava i na okolnosti koje prate projekt od njegovih početaka. Prvi službeni akt za projekt izdalo je 2010. godine tada nadležno ministarstvo gospodarstva na temelju – preliminarne analize opravdanosti – splitskog fakulteta. Prema dokumentaciji na koju se Perišić poziva, prvi autor te analize godinu ranije pojavljuje se uz investitora kod gradonačelnika Omiša, u dopisu naveden kao – konzultant –, dok osoba istog imena i prezimena 2021. postaje suosnivač i prokurist društva koje je nositelj projekta.

– Ministar Šušnjar svoj je stav o Maksimiru zaključio latinskom izrekom: Quod ab initio vitiosum est, non potest tractu temporis convalescere – ono što je nevaljano od početka, ne može s vremenom postati valjano. Zato ga pitam: jesu li i ove okolnosti dovoljan razlog da se provjeri je li nešto bilo sporno ab initio? – navodi Perišić.

Perišić problematizira i Studiju utjecaja na okoliš na kojoj se projekt temelji. Navodi da 23,3 posto njezina teksta doslovno odgovara studiji izrađenoj za drugu vjetroelektranu istog izrađivača te da se u dokumentu, među ostalim, pojavljuju podaci koji se odnose na područje Konjevrata i Pokrovnika, odnosno prostor udaljen oko 70 kilometara od lokacije projekta. Istodobno, tvrdi, infrazvuk se u studiji ne spominje, dok je prema tablici iz same studije najbliža turbina od prvih kuća udaljena 435,6 metara, iako prostorni plan propisuje 500 metara.

– Bi li elaborat s takvim nelogičnostima prošao pravnu i stručnu provjeru kakvu ministar sada traži za Maksimir? Ako su pravila jednaka, odgovor ne može ovisiti o tome govorimo li o Zagrebu ili Dalmatinskoj zagori – ističe Perišić.

Podsjeća i da je Ministarstvo još 2018. godine za istu lokaciju utvrdilo da se ne može isključiti mogućnost značajnih negativnih utjecaja na ekološku mrežu, pozivajući se pritom na istraživanje iz 2012. godine prema kojem bi izgradnja mogla imati značajan negativan utjecaj na tri zaštićene vrste te da uobičajene zaštitne mjere neće biti dovoljne. Tri turbine nalazile su se upravo u području označenom kao – usko grlo – preleta ptica.

– U novoj studiji taj se raniji nalaz više uopće ne spominje. Problem preleta ptica riješen je ostavljanjem prostora između dviju turbina. To nije odgovor na pitanje zaštite prirode. Ministarstvo mora objasniti na temelju kojih novih stručnih činjenica problem koji je prethodno samo prepoznalo više nije prepreka – kaže Perišić.

Dodatno upozorava da sama Studija, na stranici 267, prema njegovim riječima navodi kako je prag dopuštenog gubitka staništa za velike zvijeri prekoračen više nego dvostruko, dok se taj podatak ne pojavljuje u rješenju Ministarstva kojim je Studija prihvaćena.

Perišić problematizira i položaj vlasnika zemljišta i lokalne zajednice u postupku. Navodi da se investitor mogao pozvati na interes Republike Hrvatske i pokrenuti postupke izvlaštenja, dok su ljudi na čijim se zemljištima projekt planira realizirati imali jedan dan za uvid u spis, u Zagrebu i tijekom srpnja. Gradu Omišu dozvole su, tvrdi, dostavljene 2. rujna, mjesec dana nakon njihova izdavanja, dok pojedini vlasnici zemljišta dozvole nisu dobili izravno.

– Ako ministar kaže da ista pravila moraju vrijediti za svih 88 natjecatelja za Maksimir, onda ista država mora osigurati jednaka i transparentna pravila i kada odlučuje o prostoru, privatnom vlasništvu i životu ljudi u Dalmatinskoj zagori. Ne može za investitora vrijediti jedna razina zaštite prava, a za građane druga – poručuje Perišić.

Kao dodatno pitanje navodi dokument iz listopada 2011. godine u kojem tadašnji gradonačelnik Trilja investitoru daje potporu projektu, iako u istom dopisu stoji da – traženo područje u prostornom planu Grada Trilja nije planirano za navedenu namjenu –. Prostorni plan naknadno je izmijenjen, a tadašnji gradonačelnik danas je član Vlade Republike Hrvatske.

– Ne donosim presude i ne tražim poseban tretman. Tražim upravo ono što je ministar Šušnjar jučer sam postavio kao standard: kada postoje ozbiljna pitanja o pravilima i postupku, projekt može pričekati dok se sve pravno i stručno ne provjeri. Ako projekt Maksimira vrijedan 200 milijuna eura može pričekati nekoliko tjedana pravne provjere, može i projekt Brda-Umovi. Zato ministre pitam: može li i Dalmatinska zagora pričekati dok se ne utvrdi jesu li pravila poštovana od samog početka? Ili ono što je nevaljano od početka ipak s vremenom može postati valjano – ovisno o tome o kojem se projektu radi? – zaključio je Milan Perišić.