Češka obitelj Minarik od 1964. neprekidno dolazi u Kaštela ‘po more i sunce’: “Osjetimo zdravi duh ljudi koji ovdje žive!”

Sunce i more predstavljaju jedan od važnijih motiva dolaska posjetitelja u Dalmaciju. I nije to kristalno more samo turistička fraza, koliko je zadivljujuća ta netaknuta obala i otoci može posvjedočiti češka obitelj Pavela Minarika koja od 1964. godine neprekidno dolazi u Kaštela. Točnije, u Kaštel Lukšić, u Vilu Šoulavy koja je postala zaštitni znak turizma u Kaštelima, znak od kojeg je sve krenulo još prije 112 godina.

– U Kaštelima uživam jer ovdje osjetim taj zdravi duh onih koji ovdje žive. Domaćini se posebno dobro odnose prema nama, kao da smo obitelj. Uživam i u šetnjama uz more jer kao ljubitelj pasa volim baš duge šetnje s mojim ljubimcem – priznao je Pavel kojemu je u sporazumijevanju s domaćim novinarima pomogla Irena Botić, Čehinja s kaštelanskom adresom.

Ta komunikacija, ističe Mlinarik, je jedan od problema s kojim se susreću u ugostiteljstvu Dalmacije jer mnogi djelatnici ne znaju engleski jezik. Domaćini iz kaštelanske vile s tim nemaju problema. Damira i Boris Lozovina koji se svaki puta iznova razvesele dolaskom obitelji Minarik.

– Prvi susret s obitelji Minarik bio je prije 8 godina kada su oni, kao i svaki drugi gosti, rezervirali smještaj. Dotad nismo znali o kome se radi. Upoznali smo se i u razgovoru smo doznali da je njihova majka bila gost pansiona doktora Henrika Šoulavog – kazala je Damira. 

Libuša Chalupova Minarikova, koja danas ima 92 godine, u Kaštela se planira vratiti u rujnu ponovno sa svojom obitelji.

– Česi prirodno gravitiraju ovom području. Mi smo tu da se potrudimo i da se oni najugodnije osjećaju u Kaštelima. Mi smo dominantno ljetna destinacija i oni ovdje dolaze po naše more i sunce – dodaje Boris.

Osim u Kaštelima ova češka obitelj dio svoje hrvatske avanture provede i na Murteru kod rodbine, a Česi su, otkriva direktorica Turističke zajednice Nada Maršić, jedni od brojnijih gostiju na području Kaštela.

– Posljednjih godina najveći postotak čine Nijemci i Poljaci, ali ni Česi ne zaostaju i tako dodatno potvrđuju da odavde nose posebne uspomene i doživljaje. Ponosni smo na svoju dugu tradiciju, a ljudi poput ove češke obitelji pokazatelj su kako radimo dobar posao – veli Maršić.