Imigranti su se opet zaputili prema Europi, pokazuju podaci
o ulazu stranih državljana u članice EU i Ujedinjeno Kraljevstvo. Nakon
migrantske krize 2015., broj ilegalnih migranata se naglo spustio i stagnirao
nekoliko godina na razinama otprije krize. Ali podaci za prošlu godinu pokazuju
velik rast broja pokušaja ilegalnih prelazaka i ukupnog broja imigranata koji
se ilegalno nalaze u nekoj od članica EU, prenosi Index.
Cijeli četvrtak su ministrice i ministri unutarnjih poslova
27 članica EU raspravljali u Luksemburgu kako bi prihvatili reformu prava na
azil i regulaciju migracije, koja je pripremljena već prije više godina.
“Postoji svjetlo na kraju tunela”, objavio je jedan delegat nakon 12
sati vijećanja, dok su pregovori još trajali.
Švedska predsjedateljica Vijeća Maria Malmer Stenergard tri
je puta prekidala sjednicu kako bi tekst bio promijenjen jer su ga neke
delegacije odbijale, piše Deutsche Welle.
Nakon što su velike zemlje kao Njemačka i Italija bile za
prijedlog, on je mogao biti prihvaćen, ne jednoglasno, nego takozvanom
kvalificiranom većinom, dakle glasovima zemalja koje predstavljaju najmanje 65
posto stanovništva EU. Protiv prijedloga su glasale Poljska i Mađarska, koje se
i dalje ne žele pridržavati zajedničkih pravila o reguliranju migracije.
Prihvaćati izbjeglice ili plaćati
Nacionalno-konzervativni poljski ministar unutarnjih poslova
Mariusz Kaminski najavio je da Poljska neće plaćati odštetu zato što ne
prihvaća izbjeglice. A prema novim pravilima, zemlja koja ne prihvaća
izbjeglice trebala bi plaćati 20.000 eura za svaku osobu koju ne primi, a
trebala bi prema kvoti određenoj s obzirom na broj stanovnika.
Stručnjakinja za migracije Helena Hahn iz instituta European
Policy Centre sumnja da će novi sustav funkcionirati. “Vidjeli smo do
kraja da to nailazi na otpor nekih članica, uključujući Poljsku. Oni kažu,
troškovi su previsoki. Zato možemo očekivati više protivljenja.”
Slabi izgledi: priznaje se manje od 20 posto tražitelja
azila
Unatoč snažnom protivljenju “obvezujućoj
solidarnosti” u zemljama na vanjskim granicama EU, kao što su Grčka,
Italija, Cipar i Malta, njemačka ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser
odluku iz Luksemburga smatra “povijesnom”, koja nikomu nije bila
laka. Ministrica se na kraju složila s brzim postupkom provjere prava na
azil na vanjskim granicama EU, oko kojeg se ne slažu svi u njemačkoj vladajućoj
koaliciji sastavljenoj od SPD-a, Zelenih i liberala.
U tim brzim postupcima bi za najviše 12 tjedana trebalo biti
utvrđeno čiji zahtjev za azilom je očito neutemeljen jer dolazi iz relativno
sigurne zemlje. A to važi za sve zemlje kod kojih je postotak priznavanja prava
na azil u Europskoj uniji ispod 20 posto. Primjeri za to su Pakistan, Albanija
i neke afričke zemlje.
Vraćanje u treće zemlje
Ljudi koji budu odbijeni mogu, prema novim pravilima, brzo
biti vraćeni u svoju domovinu ili u neku treću zemlju. Je li neka treća
zemlja prikladna, o tomu će odlučivati zemlje na vanjskim granicama EU,
primjerice Grčka i Italija. Ne postoji više zajednički popis sigurnih zemalja.
Brzim postupcima na granici bit će podvrgnute i obitelji s
djecom i maloljetnici bez pratnje. Njemački Zeleni su to oštro kritizirali.
Ministrica Nancy Faeser je izjavila da će se ona i dalje boriti za prava djece
i iznimke. Hoće li to biti dovoljno koalicijskim partnerima, nije jasno.
40.000 mjesta za početak
Za postupak na granici se sad moraju stvoriti nova,
gotovo zatvorena prihvatilišta u zemljama na vanjskim granicama EU, primjerice
Grčkoj i Italiji. Takva prihvatilišta kritiziraju organizacije za zaštitu
izbjeglica, ali i Zeleni i dijelovi SPD-a u Njemačkoj, jer smatraju da se
praktično radi o nedopustivim zatvorima.
Italija je pristala na nova pravila tek nakon što su
kapaciteti za te granične postupke osjetno smanjeni, nakon teških pregovora.
Švedsko predsjedništvo je u početku predlagalo stvaranje
120.000 mjesta u prihvatnim centrima. Na kraju se došlo do jedne trećine toga,
dakle 40.000 mjesta. Shodno tomu je smanjen i broj izbjeglica koje ostale
članice EU moraju prihvatiti u sklopu premještanja izbjeglica iz logora u
Italiji ili Grčkoj. Na prihvaćanje takvih izbjeglica, koji imaju izgleda da
dobiju azil, trenutno su spremne samo Njemačka, Portugal, Irska i Luksemburg.
Sve druge članice EU bi morale plaćati određeni iznos u
europski fond iz kojeg se financira zaštita granica i druge zadaće u
sklopu sprječavanja migracija. “Zemlje u koje već stiže velik broj
migranata morat će osobito povećati svoje kapacitete da bi mogle uredno obaviti
te postupke na granici”, napominje stručnjakinja za migracije Helena Hahn
u razgovoru za DW.
Najveće skupine ne idu u postupke na granicama
Izbjeglice iz Sirije i Afganistana neće biti obuhvaćeni
postupcima na granicama jer je kod njih postotak priznavanja prava na azil oko
50 posto. Za te ljude će vrijediti “normalni” postupci. To znači da
će oni biti registrirani u Grčkoj ili Italiji i da će onda produžiti
putovanje, najčešće prema Njemačkoj. Ta “sekundarna migracija”, koja
prema zakonima EU zapravo nije dopuštena, ali je uobičajena u praksi, neće biti
obuhvaćena novim pravilima.
Članice EU se nadaju, kao i puno puta ranije, da će zemlje u
kojima su izbjeglice prvi put stupile na tlo EU prihvatiti te izbjeglice nazad.
Cilj reforme je smanjiti dolazak izbjeglica, odnosno
tražitelja azila, u EU. On je posljednjih godina jako porastao. U 2022. je
850.000 ljudi podnijelo prvi put zahtjev za azilom u Europskoj uniji. EU
diplomati kažu kako se nadaju da će nova pravila zastrašiti migrante koji
nemaju izgleda za azil. Ali u to sumnja mađarski ministar unutarnjih poslova
Sandor Pinter.
Nacionalno-konzervativni Pinter je nedavno, prilikom susreta
sa svojim bavarskim kolegom Joachimom Hermannom (CSU) u Würzburgu, izjavio da
vanjske granice EU moraju biti bolje zaštićene.
Njemačka ministrica Faeser je, nasuprot tomu, u Luksemburgu
izjavila: “Ja želim granice držati otvorenima.”
Stručnjakinja za migracije Helena Hahn preporučuje članicama
EU nastavak potrage za konsenzusom i bolju koordinaciju. “Ako se to ne
dogodi, vjerojatno ćemo vidjeti više ovakvih stvari kakve se danas
događaju.” A to znači više problematičnih postupaka, rast broja tražitelja
azila.
“Sustav kakav je sada ne funkcionira”, kaže
austrijski ministar unutarnjih poslova Gerhard Karner.
Pravila koja je sad prihvatilo Ministarsko vijeće moraju do
kraja godine proći raspravu u Europskom parlamentu i ondje biti prihvaćena. Ako
to prođe bez poteškoća, prije nego što parlamentarci na proljeće započnu
predizbornu kampanju za Europske izbore predviđene za lipanj, nova pravila za
azil mogu stupiti na snagu sljedeće godine.
Ona se ne odnose na ratne izbjeglice iz Ukrajine. Za njih
vrijedi izvanredna zaštita na temelju drugih zakonskih odredaba.
Drastično narastao broj ilegalnih imigranata
Kako je Index već pisao prije desetak dana, 2022. je za oko
1.1 milijun ljudi koji nisu iz neke od članica EU utvrđeno da su nezakonito
prisutni u nekoj od članica, što je povećanje od 61 posto u usporedbi s 2021.
To se odnosi na one koji su već ušli u EU, ali i one koji su
se nalazili ilegalno u EU, ali su putovali izvan vanjskih granica pa je na
graničnoj kontroli utvrđeno da nemaju pravo biti u EU.
Najviše je ilegalnih imigranata utvrdila Mađarska (222.515),
a slijede Njemačka (198.310), Italija (138.420), Francuska (115.120), Austrija
(105.545), Španjolska (68.100) i Grčka (49.060). Hrvatska je utvrdila 43.830
ilegalnih imigranata, osmi najviši broj od svih članica EU.
Sirijci su činili najveći broj ljudi za koje je utvrđeno da
su ilegalno prisutni u EU (175.960). Sljedeći najveći broj zabilježen je za
državljane Afganistana (119.520) i Maroka (60.215).
Ukupni broj ilegalnih imigranata je najveći od 2015., kada
ih je utvrđeno 2 milijuna. Valja naglasiti da su državljanima Ukrajine
dopušteni slobodan ulazak u EU i slobodno kretanje među članicama.
Mnogima je odbijen ulazak u EU
Prošle godine je odbijen ulazak 141 tisući osoba, a
422.400 osoba je izdan nalog da napuste EU. Od toga je 77.530 ljudi zaista
vraćeno izvan vanjskih granica, pokazuju podaci Eurostata, statističke agencije
EU. Najveći broj odbijenih ulazaka je prijavila Poljska (23.330), a slijede
Mađarska (15.780), Hrvatska (11.800) i Irska (9240).
Najviše odbijenih ulazaka je izdano građanima Ukrajine
(28.890). Glavni razlog za odbijanje ulaska Ukrajincima je bio taj što su već
boravili tri mjeseca u EU u razdoblju od prethodnih šest mjeseci (27 posto),
nisu imali valjanu vizu ili boravišnu dozvolu (21 posto), a bilo je i onih
kojima “svrha i uvjeti boravka nisu opravdani” (20 posto). Sljedeći
najveći broj zabilježen je za državljane Albanije (15.630) i Rusije (10.860).
Broj od 422.400 ljudi kojima je izdan nalog da napuste EU je
za 23 posto veći nego 2021., a najviše su ih izdale Francuska (135.650),
Hrvatska (40.525) i Grčka (33.500). Među osobama kojima je naloženo da napuste
EU su najviše državljani Alžira (33.535), Maroka (30.510) i Pakistana (25.280).
Frontex izvještava o velikom rastu broj ilegalnih
imigranata, posebno na Balkanskoj ruti
Početkom godine je i Frontex, agencija EU za kontrolu
vanjskih granica, izvijestio da je 2022. broj ilegalnih prelazaka granica bio
najveći od 2016. “Oko 330.000 neregularnih prelazaka granice otkriveno je
na vanjskoj granici EU, prema preliminarnim izračunima. To je najveći broj od
2016. i povećanje od 64 posto u odnosu na prethodnu godinu”, navodi se u
izvješću iz siječnja.
Gotovo polovina ilegalnih prelazaka je utvrđena na
takozvanoj Balkanskoj ruti, a najviše se radi o građanima Sirije, Afganistana i
Tunisa. Broj Sirijaca se udvostručio u odnosu na 2021., na 94 tisuće.
“Žene su činile manje od jedne desetine otkrivenih osoba, dok je udio
prijavljenih maloljetnika blago pao na oko 9 posto svih otkrivenih osoba”,
tvrdi Frontex.
Zabilježeno je 145.600 ilegalnih prelazaka na Balkanskoj
ruti, 136 posto više nego 2021. i najviše od 2015. Na njoj se nalazi Hrvatska,
što objašnjava njeno često spominjanje u podacima o kontroli migracija na
granicama EU. Skoro pola svih ilegalnih prelazaka granice je zabilježeno na
Balkanskoj ruti.
Imigracije se neće zaustaviti, ali je pitanje kako će se
EU odnositi prema njima
Jasno je kako se zastoj u imigracijama 2020. i 2021. može
pripisati pandemiji covida-19, ali brojke iz 2021. pokazuju da je intenzitet
veći i nego u 2019., 2018., 2017. i 2016. Iako, posljednjih se godina bilježi i
velik broj iseljavanja iz članica EU.
Možda se radi o tome da su oni koji su se mislili seliti u
EU 2020. i 2021. jednostavno odgodili planove pa je prošlogodišnji rast broja
ilegalnih i legalnih migranata privremenog karaktera.
Osim Balkanske rute, koja je glavna za ilegalne migrante,
zabilježen je ogroman porast legalnih imigranata iz Ukrajine. Prema podacima
UNHCR-a od 15. veljače ove godine, gotovo godinu dana nakon početka rata u
Europi je registrirano 8.072.198 ukrajinskih izbjeglica, velikom većinom u EU.
Osim rata, imigraciju potiče i iznenađujuće dobra ekonomska
situacija s obzirom na predviđanja šoka od sankcija Rusiji. Inflacija u većini
država EU smanjuje realne plaće, ali još uvijek su to primanja koja su nedostižna
u državama iz koje imigranti uglavnom dolaze.
Zapravo, neke članice EU, poput Njemačke, imaju suprotan
problem. Nema dovoljno radnika, a stanovništvo je sve starije. Procjenjuje se
da samo u Njemačkoj nedostaje oko 600 tisuća radnika, što je već počelo
negativno utjecati na ekonomski rast.
Dugoročne prognoze nisu ništa bolje jer većina država EU ima
loše demografske pokazatelje. Da bi se održao ekonomski rast, uvoz radne snage
je nužnost. Puno se ulaže u demografske politike poticanja nataliteta, ali do
sada nije bilo većih uspjeha.
Kakvu imigraciju EU želi – planiranu ili slobodnu – rasprava
je koja traje još od velike migrantske krize 2015. Danas su članice puno bolje
pripremljene nego tada, ali još ne
postoji konsenzus oko toga treba li i kako kontrolirati imigracije iz država
izvan EU.