Priča iz mostarske bolnice: prohodao nakon 16 godina liječenja

Nevjerojatna životna priča posljednjih tjedana 2018. godine događala se prvo na Klinici za neurologiju, a potom na Klinici za unutarnje bolesti s centrom za dijalizu – odsjek za imunologiju Sveučilišne kliničke bolnice Mostar. Potpuno nepokretan 54-godišnji Marko Beljan iz Livna nakon 16 godina liječenja prohodao je i postao ponovo samostalan za život.
 
– Marko je u više navrata liječen u Zagrebu u Klinici za infektivne bolesti ‘Dr. Fran Mihaljević’, a kod nas je upućen na hospitalizaciju prije mjesec dana, u studenome, zbog pogoršanja neurološkoga statusa, odnosno pogoršanja neuroloških simptoma njegove primarne bolesti. Pacijent je u proteklih 16 godina vođen pod dijagnozom stanja nakon preboljenog meningoencefalitisa s nejasnim promjenama na magnetskoj rezonanci mozga. Kada smo usporedili opis ranijih nalaza magnetske rezonance te zatim uradili kontrolni snimak tijekom ove hospitalizacije, uvidjeli smo da su iste promjene na mozgu bile prisutne na samom početku bolesti, samo što su bile neprepoznate kao i osnovna dijagnoza.

Nakon opsežne dijagnostičke obrade, neurološke, infektološke i imunološke, postavljena je sumnja na autoimunu bolest, konzultiran je imunolog i tek onda je postavljena prava dijagnoza, kazala je dr. Škobić pojašnjavajući da je prilikom dolaska u mostarsku bolnicu pacijent bio u uistinu lošem stanju po pitanju svih funkcija, kako zbog prisutnosti teških motoričkih simptoma, tako i zbog pratećih psihičkih i emocionalnih simptoma. 

– U principu, on je bio potpuno nepokretan čovjek, vezan uz postelju, nije govorio, nije jeo, nije mogao kontrolirati stolicu, mokrenje, uistinu težak bolesnik, jedan od onih koji predstavljaju pravi izazov za postavljanje točne dijagnoze i uključivanje odgovarajuće terapije, ali isto tako i jedan od onih bolesnika zbog kojeg ste istinski sretni kada ga vidite oporavljenog kako normalno hoda, priča, jede i samostalno funkcionira za tako kratko vrijeme nakon uključenja odgovarajuće terapij”, istaknula je dr. Škobić. U svih ovih 16 godina Marko je svakih godinu do dvije išao na hospitalizaciju u Zagreb, koja je znala trajati i po mjesec dana. Primao je terapiju nakon čega bi nastupilo kratkotrajno poboljšanje. 

Poslije dijagnosticiranja bolesti pristupili smo primjeni terapijskih smjernica za liječenje prema EULAR-u. Terapijske kombinacije odredili smo prema organu koji je zahvaćen. Primijenili smo zbog bolesti moždanog parenhima i mukokutanih promjena parenetralno kortikostroide uz azatioprin.

Na terapiju je postignut dobar klinički odgovor. Pacijent može kontrolirati mokrenje i stolicu, samostalno hodati i razgovarati”, s iznimnim zadovoljstvom pojasnila je dr. Pavlović-Rozić. Smatra da se ”ljudi trebaju voditi Kantovim imperativom, odnosno da treba djelovati po onoj makismi za koju bi htjeli da bude univerzalni zakon svima u svemu što rade. Treba se samo zamisliti u pidžami s druge strane, a važna je i radost koju smo doživjeli svi mi koji smo ga liječili., piše Bljesak.info

 Nakon deset dana hospitalizacije na Internom, pacijent ide kući s terapijom koja jest doživotna, ali zahvaljujući kojoj Marko ima život neovisan o drugim osobama .

Posljednjih 16 godina Marko je liječen u Zagrebu, jer su do sada iz Livna imali tu mogućnost da svoje pacijente šalju direktno za Zagreb, dok sada praktički pacijente moraju prvo poslati u Mostar, što se po Markovu primjeru pokazalo, kao sretna okolnost. 

Pacijenti koji su ležali s Markom u sobi svjedoče naglom i ubrzanom oporavku njihova bolničkog cimera, a svaki pokušaj da Marko nešto kaže završi s licem natopljenim suzama radosnicama i pogledom upućenim liječnicama, Nataši i Dariji, koje su mu svojim znanjem i htjenjem, uistinu poklonile najljepši dar za Božić, a to je uspješno liječenje. Zavaljujući njima, Marko odlazi kući oporavljen i na svojim nogama, a Božić 2018. za Marka Beljana i njegovu obitelj je zasigurno jedan od najsretnijih u životu.