Vlado Gotovac: Prosvjetitelj i savjest hrvatskog naroda

Vladimir (Vlado) Gotovac rođen je 18. rujna 1930 godine u Imotskom. Osnovnu školu pohađao je u Prnjavoru, a srednjoškolske dane u gimnazijama u Imotskom i Zagrebu. Diplomirao je filozofiju na filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Vlado je djelovao kao političar, književnik, filozof, ali i odličan govornik koji će upravo po tome ostati zapamćen. Završio je u zatvoru zbog promicanja ideje hrvatskog proljeća. Svoj prvi rad objavio je 1952. godine dok je bio novinar i urednik redakcije za kulturu na Radioteleviziji Zagreb. Kasnije je postao glavni urednik Hrvatskog tjednika, za vrijeme Hrvatskog proljeća. Kao jedan od glavnih Proljećara završio je u zatvoru četiri godine kao politički zatvorenik. Također je izgubio građanska prava, prava zapošljavanja u građanskoj službi i zabranu javnog nastupa. U zatvoru je bio u Novoj Gradiški bez da je zatražio pomilovanje i svoju kaznu odradio do kraja. 

Ponovno je bio optužen 1981. godine na dvije godine zatvora u Lepoglavi i još četiri godine gubitka građanskih prava zbog održavanja javnih govora i nakon intervjua za strane novine. Nakon intervjua za švedsku televiziju ponovno je osuđen na zatvor, a kaznu je služio od 1982. do 1984. godine. Nakon izlaska objavio je knjigu ˝Moj slučaj˝ 1989. godine.  

Tek 90-ih godina zapošljava se na HRT-u kao savjetnik direktora. Pridružuje se HSLS-u i kao njihov kandidat izabran je u Hrvatski sabor. Oštro je kritizirao politiku Franje Tuđmana i bio jedan od uglednijih opozicijskih političara. Bio je izabran za predsjednika stranke, ali nedostajalo mu je političke vještine te je ugled stranke bio narušen zbog njegovih pregovora s HDZ-om.

Ostao je upamćen i kao velik govornik, a među njegovim govorima zasigurno se najviše ističe onaj održan 30. kolovoza 1991. godine ispred Komande 5. vojne oblasti na zagrebačkom Trgu kralja Petra Krešimira u povodu prosvjeda majki vojnika koji su silom zadržani u ondašnjoj JNA. ‘I kad bih morao birati hoću li s vama umrijeti ili s generalskim strašilima živjeti, izabrao bih smrt’, rekao je tada ovaj velikan hrvatske politike., piše dnevnik.hr

Kandidirao se za predsjednika 1997. godine, ali nije uspio pobjediti Tuđmana. Nakon izbora došlo je borbe za vlašću između Gotovca i Budiše u stranci HSLS. Budući da se Budiša zalagao za koaliciju s HDZ-om, Gotovac odučuje osnovati Liberalnu stranku.

Gotovac je bio vrstan govornik. Njegove su riječi imale puonoću i emociju. Bio je osoba koju je narod voli slušati i slijediti. Gotovčev osobni prijatelj, Zvonimir Berković za Vladu je jednom rekao: “Gotovčevi govori mogu nekima biti teški, naporni, nerazumljivi ili nepotrebni, ali nikada glupi. Ako je riječ o iole ozbiljnijoj stvari, on praktički ne može izreći glupost jer, na neki svoj neobjašnjiv način, odmah dođe u prisni kontakt sa samom idejom te stvari, a same ideje zaista nikada nisu bedaste.”

Objavio je 15 zbirki pjesama. Pjesme su mu bile prevođene na albanski, engleski, francuski, njemački, talijanski. Neke od njih uvrštene su i antologiju hrvatskog suvremenog pjesništva. Gotovac je 1968. dobio nagradu Tin Ujević za dotadašnji pjesnički rad. 

Veliki hrvatski govornik koji će ostati zapamćen po svom britkom jezik. Vlado Gotovac čitav svoj život posvetio je za djelovanje Hrvatske. Njegovi govori i tekstovi ostali su kao jedni od najpopularnijih politički govora. Umro je u Rimu, 7. prosinca 2000. godine.

Neke od Gotovčevih izreka:

”Čovjek se čuva na mnogo načina. Nekad i umire zbog toga jer i smrt može biti ljudska obrana”.
 
”U životu nas uvijek vuče kočija s dva crna i dva bijela konja. Mjera je naše snage u tome koliko će nam uspjeti crne konje zauzdati, a bijele potaknuti”.

”Ni jedna riječ kojom se čovjeka brani i daje mu se prilika, da još jednom proba živjeti na drugi način, nije uzaludna. Ni jedna prilika koja se daje i najgrešnijem čovjeku, nije uzaludna”.

”Ne može vlada živjeti kao da je u Njemačkoj, a narod kao da je u Zanzibaru. Vlada mora dijeliti sudbinu svog naroda, inače nema vjerodostojnosti ni politike ni političara”.