“Treba li Split vratiti tradicionalnu procesiju sv. Dujma?”

Društvo prijatelja kulturne baštine Split lani je uputilo otvoreno pismo Nadbiskupiji, gradonačelniku Ivi Baldasaru, pročelniku
za kulturu grada Splita Siniši Kuki, pročelniku konzervatorskog odjela ministarstva kulture Hrvatske, Radoslavu
Bužančiću i medijima u kojem traži da se vrati tradicionalna ophodnja procesije
u slavljenju sv. Dujma, svog nebeskog zaštitnika.

Međutim, pismo je ostalo bez ikakvog odjeka, upozoravaju iz Društva prijatelja
kulturne baštine Split, te navode dalje: “Kako je to bilo javno objavljeno, a u
proteklih jedanaest godina u javnosti se više puta iskazala želja za vraćanjem
procesije na tradicionalnu ophodnju, očekivali smo da ćete, ako ne nama kao Društvu, a
ono radi zanimanja i želje javnosti ipak odgovoriti”.

“S obzirom na takav postupak ove godine ponovo šaljemo identično pismo na iste
adrese u nadi da su sazreli uvjeti za više razumjevanja. Uvjereni smo da mi kao građanska udruga, koja se bavi očuvanjem i zaštitom
pokretne i nepokretne kulturne baštine zaslužujemo obrazloženje o krupnim
razlozima, koji su zahtjevali da već jedanaest godina procesija prolazi jako skraćenim
putem, a svećana misa, prema našem mišljenju, se obavlja u krajnje neprikladnom
ambijentu”.

Otvoreno pismo Društvo prijatelja kulturne baštine Split pod
naslovom “Treba li Split
vratiti tradicionalnu procesiju sv. Dujma?” prenosimo u cijelosti:

“U središtu
slavlja tradicionalnog blagdana sv. Dujma zaštitnika Splita svakako je
procesija sa svečanom misom. Takvo slavlje povezano s popratnim sajmom traje
stoljećima. Slavlje se dakle sastoji iz dvije komponente: liturgijske i
trgovačko – sajamske

Naravno da
su se kroz proteklo vrijeme zbivale brojne promjene. Međutim, zadnjih deset
godina nema više nekadašnje ophodnje, jer je kretanje procesije reducirano na
manji dio tradicionalnog puta. Osim toga reducirani su i modificirani još neki
detalji, a bogoslužje je premješteno iz 
svog izvornog mjesta – katedrale, na zapadni dio Rive, na mjesto
održavanja svih javnih i masovnih događaja od raznih estradnih, pa sve do
političko propagandnih ili protestnih skupova, itd.

Nakon drugog
svjetskog rata tradicionalna procesija je bila ukinuta, pa  ju je jedino bilo moguće ostvariti kao ophod
u uskom prostoru periptera katedrale. Međutim,  kako je kod građana ostalo duboko ukorijenjeno
tradicijsko naslijeđe, uspostavom Hrvatske države je izvršena priprema za
obnovu te svečanosti, koja je određena i statutom Splita: ‘Građani Splita će
napose i službeno slaviti svetog Dujma, svog nebeskog zaštitnika, a katedralu,
koja je njemu i posvećena, kao mjesto Božje slave, štovat će svi građani’  To je već određivao i Statut grada Splita iz
1312. godine. Nažalost unatoč  temeljite
pripreme 1991.godine održana je samo svečana misa i ophod u peripteru, jer je
nevrijeme onemogućilo održavanje proslave po pravilima tradicionalnog  ceremonijala. Zato je proslava već slijedeće
godine 1992. Izvedena u punom sjaju sa svim sadržajima. Procesija je krenula s
peristila, pa kroz Srebrena vrata, Hrvojevom, čitavom Rivom, Marmontovom,
ulicom kralja Tomislava, pa Hrvojevom i ponovo kroz Srebrena vrata na poljanu
kraljice jelene i Peristil. Pozornica sa oltarom i podijem za katedralni
pjevački zbor su bili postavljeni na slobodnom prostoru podno sjevernog dijela
katedrale.

Međutim,
fjera  sv .Duje je 2004.godine obilježena
rušenjem tradicije, kad je ophodnja 
procesije zaustavljena na manje od pola puta, jer je pozornica za
održavanje svečane mise postavljena na zapadnom dijelu Rive na kojoj su duž
čitavog sjevernog dijela nanizani kafići, dok je južni dio popunjen brojnim
objektima sajma. U 2013. godini bila je deseta godišnjica takve scenografije
liturgijskog dijela proslave unatoč negodovanjima i prigovorima građana.

Društvu
prijatelja kulturne baštine Split kao i brojnim građanima i vjernicima ovog
drevnog grada, koji poštuju i drže do tradicionalnih zasada, teško je
prihvatljivo da je veličina prostora diktirala promjene mjesta održavanja
svečane mise i skraćenja procesije, premda razumijemo da novo vrijeme često
zahtjeva i nova rješenja. Ali, postavljanje oltara u ambijent, koji ima
sajamsko – ugostiteljsku dominaciju, te pokriva veliki dio prostora i koji su s
obzirom na njihovu djelatnost orijentirani na materijalne, a ne na duhovne
vrednote, ne čini se uopće prikladnim. Kako uspostaviti koncentraciju
duhovnosti za vrijeme trajanja mise kada je, čini se, prevladao štih
estradizacije? Lokacija pozornice na tom dijelu Rive a priori je odredila
znatno kraći put procesije, koja to više nije, jer ako se prihvati da je
procesija svečana molitva vjernik, koja se kreću pod vodstvom svećenika,
najprije oko svečane crkve ili od jednog svetog mjesta do drugog s nakanom da
pobude pobožnost, evociraju svečeva dobročinstva i odaju mu zahvalnost, onda
ova desetogodišnja ‘procesija’ samo u svom početku zadovoljava ovaj opis. Tradicionalna
procesija se vraćala na ishodište, svom zaštitniku kome je i namijenjena, da bi
se održala svečana misa.

I dok su
neki čuvajući tradiciju procesije u slavu svog zaštitnika i uopće odnosom prema
ovoj svetkovini izborili da ista kao nematerijalno kulturno dobro,potpadne pod
okrilje  UNESCO ( sv. Vlaho u Dubrovniku
), grad Split kao da ide suprotnim pravcem i umjesto da najveća svetkovina
Grada i procesija zadrže tradicionalnu scenografiju prošlih stoljeća, ona se
sve više profanira.