Lutkarski prvijenac u Omišu: Djeca uživala u predstavi “Muka malog vuka”

U ponedjeljak navečer je u prepunom omiškom Centru za kulturu, pred više od 200 posjetitelja, održana predstava “Muka malog vuka” autorice Julije Tomasović.

– Jedna je to sasvim
nova priča zbog koje ćete zaboraviti sve stereotipe i predrasude o vukovima – objašnjava autorica koja je stavila nekoliko važnih
sastavnica koje govore o neprihvatljivosti stereotipa u odrastanju djece, tako
da je Baretićev vuk plemenita, brižna i nježna osoba kojoj je najveća
vrijednost prijateljstvo.

Mnogi likovi su inspirirani
stvarnim likovima, obično autorici poznatim samo “u prolazu”.

Radnja se događa u šumi, no dva –
tri desetljeća kasnije. Crvenkapica je ostarjela, kozlići su narasli, a
praščići su usvojili nove tehnike industrijske gradnje, ali svi se dobro
sjećaju te njuške koja neće tek tako proći kroz šumu. Glavni lik je Vučko, sin
Vuka koji je u prošlosti napao Crvenkapicu. Svi su likovi poznati, iz
prethodnih priča i svi oni imaju loša iskustva s vukovima, zbog čega ih plaši i
sama pojava vuka, bez obzira što je on manji od njih i nema zube.  Lutkama su simbolički razrađeni karakteri pa
proždrživo djed Vujo ima jezik do poda, a mali Vučko, primjerice nema zube.
Cijela predstava prekinuta je hip hop koreografijom ozbiljnih kozlića, koji su
ujedno i jedini živi glumci u predstavi.

Likovi su razrađeni prema
nekoliko svima znanih supkulturama te su kozlići hvalisavi reperi, ovca
šminkerica, Crvenkapica neobična baka iz Kostanja koja ima razne hobije, među
ostalim trenira kun fu.

– Kako je ovo lutkarski prvijenac u
Omišu, htjeli smo i nasmijati našu buduću publiku, te su na današnjoj premijeri
mogli čuti i neke svima znane pjesme – kazuje nam Julija.

Za samu temu autoricu je
inspirirao život, kako vlastiti tako i onaj kojega je upoznala kao učiteljica
za vrijeme svoga mladog iskustva.  

– Stereotipi su rasprostranjeni, već u dječjoj dobi. Oni su obično zasnovani na
vidljivom, no često i ne ovise o očevidnim činjenicama, kao što je nasljedstvo,
roditelji, glazba koju slušate, stil života i sl. – rekla je nakon predstave autotice, a na pitanje zašto baš lutka kazuje nam da je lutka djetetu
vrlo blizak predmet i ona može postati sredstvo odgoja, djeca obično više
vjeruju i bolje slušaju lutke te će i poruku predstave djeca lako shvatiti i
usvojiti. Lutka nudi djetetu maštovite
situacije a mašta je djetetu pokretačka energija…

Autorica se
zahvalila Renatu Baretiću što je dopustio teatralnu adaptaciju njegova teksta,
Centru za kulturu Omiš te roditeljima i učiteljima koji su se prilagođavali
rasporedu lutkarske skupine posljednjih mjesec dana.

Nove predstave
najavljuju se već za ljeto, a sudeći prema pljesku ne sumnjamo da će biti
ispunjena do posljednjeg mjesta. Bez otkrivanja previše detalja Julija je rekla
da će vjerojatno raditi nešto što im je izazov.

“Da, prijatelji! Ja
idem svome djedu odnijeti kolače. Jako je star i bolestan.  A vi, vi  mi se možete pridružiti u šetnji. Volio bih
vas bolje upoznati, i uvjeriti vas da nisu svi vukovi zli. Ima nas i dobrih,
baš kao što ima dobrih i zlih ljudi” – jedan je od glavnih citata Vučka u kojoj je sažeta poruka cijele predstave.