Izložba “Ritual 1″/Ivan Svaguša otvara se u subotu u galeriji Studio-21-

Udruga Beat – Split studio 21 priređuje izložbu “Ritual 1″/Ivan Svaguša, koja će se otvoriti u subotu, 4.3. u 20 sati u galeriji Studio-21-, a moći će se pogledati do 9. ožujka 2023. Kustosica izložbe je Ana Bratić.

„Okus je gorak

 ko smrt, nakon 

svakog slatkog 

zalogaja.“  

Često oslovljena i kategorizirana kao grafička novela Ritual 1 autora Ivana Svaguše, nastala je gotovo u jednom dahu na razmeđini 2019. i 2020. godine. Ritual je zamišljen kao trilogija koja u nastavcima prenosi umjetnikovu potrebu da vlastitu opsesiju formira u konkretan umjetnički objekt i iskaz. Međutim, Ritual se u potpunosti ne može podvući pod pojam grafičke novele u klasičnom smislu. Spoj slike i teksta na svakoj od stranica, može se sagledati i kao rad za sebe, kao posebni grafički crtež, razglednica ili vizura. 

Karakteristično za Svagušu je da pristupa stripu kao eksperimentu s drugim medijima. Početna ideja za Ritual 1, koja se nalazi u podgovoru izdanja u vlastitoj ediciji, govori o povezivanju vizualnog dijela s performativnim umjetnostima, konkretno glazbom i plesom. Pri korištenju boje, crteža i kompozicije, autor razmišlja i o njihovoj komplementarnosti sa zvukovima i glazbenom formom, odnosno svojevrsnom soundtrack-u za stripove. Eksperimentalna i filmska glazba, posebno Morriconea i Vangelisa, imala je veliki utjecaj u Svagušinom spoju apstraktnog medija glazbe sa statičnim medijem stripa. Uz zvučna otvorenja izložbi, tipična za autora, uvijek se proteže i svojevrstan vid scenskog nastupa. 

Sekvencijalne ilustracije prate glavnog lika na putovanju kroz stvarne gradove i tok vlastitih misli i mentalnih stanja. Nižu se narativi osobnih trenutaka i preokreta. Riječ je o procesu koji se kreće spontano, poput romana toka svijesti, bilježeći misli i preokupaciju autora protkanu kroz emocije ljutnje, beznađa i nade. Prihvaćajući vlastite granice i uvjete u kojima se nalazi, protagonist uviđa realan poredak stvari i pojava. Riječ je o intimnoj i duboko mračnoj priči o unutarnjoj destrukciji koja na osobnoj razini prerasta u novi početak. 

Prizori putovanja i proživljenih mentalnih stanja postepeno se slažu u strip-formu u autorovim malim sketchbook-ovima te se formiraju u cjelinu. Izloženi printevi prikazi su skica iz blokova korištenih kao predložak za Ritual 1. Svaki prikaz mračna je slika realnoga grad i njegovih ulica u ozračju postmodernističke atmosfere i distopije s naglašenom dozom otuđenosti i samoće. Narator se u isto vrijeme predstavlja i ne predstavlja samog autora. Njegovim nedefiniranim obrisima, Svaguša ostavlja čitatelju mogućnost poistovjećivanja. Bezizražajna, bijela gipsana maska, koju umjetnik koristi u nastupnom dijelu, dodatno sugerira njegovu anonimnost i nedefiniranost.

Otuđeni subjekt, u pravilu, luta ulicama u samoći vlastitih misli. Tek se po sredini knjige, u nekoliko navrata, pojavljuje suputnik bez imena. Suputnik koji dijeli istu samoću, iste misaone procese i mentalna stanja. Samoća kod Svaguše implicira prihvaćenost, ugodnu noć i smiraj, lutanje u vlastitim mislima i bijeg je od vanjskog svijeta. Izostanak dnevnih prizora i gužve uvodi nas isključivo u nutrinu i misli subjekta.

Isprepliću se gradovi, ponajprije vizure Splita, pogotovo Splita 3, Zagreba, Ljubljane, Bologne, Ancone i ponovno Splita. Prostor, odnosno prostorno-vizualne kompozicije učestali su motivi  na Svagušinim slikama i stripovima. Prikazi ulica su realni, intervenirani tek s pokojim detaljima futurističkih metalnih cijevi i egzotičnoga bilja, podsjećajući nas na prizore Blade Runnera Ridley Scotta. Autor ih definira kao „otuđenu romantiku“ i namjernu izolaciju u formi gradskog putopisa. Statičnost slike postignuta je stalnim motivima gradova, ljudske siluete i mjeseca. Prizori i riječi nalaze se u kontrastu. Riječi su sirove, ali poetične. Prikaz su realnoga stanja bez cenzure i autocenzure. Podsjećaju na dnevničke zapise s dozom humora i spretnom igrom riječi. Poetski dio često sadrži elemente koji čitatelju mogu ostati nerazumljivi, a odnose se isključivo na autora i njegovu tadašnju preokupaciju. 

U svom obraćanju Svaguša ne iskazuje nikakvu vrstu čuđenja, već besciljno luta ne obazirući se na ništa osim na vlastiti tok misli. Kraj opkoljen tamom kao iskrenom i izravnom suputnicom naslućuje na promjenu.

„Svi odlasci su kao 

ovaj: ka novom kraju. 

Toj tami koja jedina njeguje. 

Ljubav je široka, ipak 

izgubila se u još široj priči 

i još većoj praznini.

Ogromna praznina, 

šira no ikad i 

ne ostavlja izbor. 

Jedino u njoj mi odjekuju koraci. 

I nestaju.“