U utorak, 22. kolovoza u 20 sati otvara se izložba “Skulpturacije” – Neno Mikulić, u utorak, 22. kolovoza 2023. u 20 sati, u Podrumima Dioklecijanove palače u Splitu.
Izložba otvorena: 22. kolovoza – 5. listopada 2023.
Organizator izložbe: Muzej grada Splita
Suorganizator: HULU Split
Autorica teksta: Vesna Bulić Baketić
Likovni postav: Neno Mikulić, Vesna Bulić Baketić
Tehnička realizacija: HULU Split
masivne kamene blokove Podruma Dioklecijanove palače Mikulić postavlja
svoje skulpture. Antičke supstrukcije ispunjava svojevrsnom
retrospektivom svojih skulpturalnih ostvarenja. Ova izložba prilika je
za sagledati neke od puteva kojima se Mikulić upućuje na svome
umjetničkom putu.
On
je najprije kipar koji slijedi narativnu nit Mediterana, ne udaljava se
od životno mu bliskih tema. Ljudi, životinje, brodovi i krajolici
njegova su osnovna inspiracija, potekli iz vlastitog mu okruženja.
Volumeni su mekani, obli i stabilni, površina fino obrađena i intenzivno
obojana. Bilo da se radi o ljudima ili o životinjama, skulptura će
nastojati donijeti samu bit teme. Kad radi životinje koje žive u moru
ili blizu njega, uspijeva gledatelju donijeti osjećaj blizine mora
samoga. Iako od drveta, one su mekane. To je medvjedica, „morski čovik“,
koji vas blago gleda, s nosićem među brkovima koji strše. Morski pas
pak pliva u longitudinalnoj podrumskoj prostoriji kao da je u vlastitom
akvariju. On je golem, oštar i opasan, tamne savršeno pogođene boje. Kod
Mikulića zapravo iznenađuje način na koji mu uspijeva da komad drveta
koji nije do kraja uglačan i fino obrađen, koji je na mjestima
neravnomjerno obojan, čije proporcije ne odgovaraju stvarnoj anatomiji,
na jedan izravan način promatrača vodi do spoznaje da temu prepoznaje
kao iznimno autentičnu. Mornari s predimenzioniranim brkovima na
neproporcionalno manjim parobrodima suvereno vladaju ne samo pučinom,
nego i promatračevim fokusom koji zamagljen parobrodskim dimom ostaje
uvjeren da je sve u dimenzijama u kojima upravo i treba biti. To je
snaga kiparstva koje oblikuje doživljaj, a ne dimenzije.
Iako
već prepoznatljive teme života vezanog uz more ne donosi na banalan
način već su uvijek obložene decentnom karikaturalnom porukom, Mikuliću
to nije dovoljno. Umjetnički nagon tjera ga dalje u propitivanje
vlastitih granica. Iako se čvrsto drži figuralnosti i ne zapućuje se u
apstrakciju, mora svoj izraz odgurnuti izvan zone komfora koja nije
uvijek i nužno ugodna. Radi seriju glava gdje još više opušta potez
svoga djetla, fasete na drvetu postaju grublje, glave estetski nisu
privlačne, ali u svojoj grotesknosti svjedoče o Mikulićevoj umjetničkoj
hrabrosti da se zaputi i korak dalje iza prevladavajuće estetike ljepote
i karikaturalne dojmljivosti, te otkrije emocije koje pobuđuje estetika
ružnoće. Glave nalik totemskima, izbrazdane, s bojom koja se slijeva, u
jednom momentu mogu i zastrašiti, ali na drugi pogled otkivaju alter
ego onoga iz čijeg će se djetla u sljedećem momentu izroditi fini
gospodin s ružom u ruci.
Mikulićeva
umjetnost ukazuje na dihtomiju koja se skriva u svima nama. Stoga je
ova izložba posebno zanimljiva, a k tome postavljena u arhetipskom
prostoru u kojem je naslagana višestoljetna memorija. Ukazivanje na
dvojnost koja se nalazi u i oko svega što nas okružuje, oduvijek i
zauvijek, izniman je trenutak preispitivanja i mogućnost smještanja sebe
samoga u univerzumu. Umjetnost je tu da pokaže smjer. (Vesna Bulić
Baketić)