Razgovor sa stručnjakom dr. sc. Maglicom: ”Danas djevojke pokazuju snažne simptome anksioznosti i depresivnosti”

Ponašanja djece i mladih koja u većoj
mjeri odstupaju od uobičajenog, društveno prihvaćenog ponašanja s obzirom
na dob djeteta ili mlade osobe i koja su neprimjerena za situaciju u kojoj se
manifestiraju smatraju se poremećajima u ponašanju. Takva ponašanja ometaju
djecu i mlade u njihovom školovanju i socijalnom funkcioniranju, a ugrožavajuća
su ne samo za dijete, nego i za sredinu u kojoj žive.

Obično započnu kao ometajuća ponašanja u
školskoj okolini ili sredini gdje provode slobodno vrijeme, problemima u
učenju, izostancima s nastave, sukobima s vršnjacima…da bi se kasnije u
adolescentnoj dobi manifestiralo u prkosnom ponašanju, agresivnosti prema
članovima obitelji, bježanju od kuće. Među teže poremećaje u ponašanju ubrajaju
se konzumacija alkohola ili droga do maloljetničke delikvencije.

Poduzimanje preventivnih mjera već na
samom početku nužno je da bi spriječilo nepovoljni razvoj djeteta. Mladi s
poremećajima u ponašanju često se ne prepoznaju kao osobe kojima je potrebna
pomoć, a većina roditelja nema potrebne kompetencije za rješavanje problema
svoje djece. Poremećaji u ponašanju uvijek zahtijevaju dodatnu stručnu ili širu
društvenu pomoć bez koje se ove teškoće ne mogu prevladati. U radu s mladima
naglasak treba biti na pomoći u razvijanju vještina rješavanja problema,
razvijanje njihovih socijalnih kompetencija i razvijanje pozitivnog identiteta.
Uspjeh u radu s mladima ovisi o pravodobnosti prepoznavanja poremećaja u
ponašanju i poduzimanja mjera radi rješavanja problema.

Dr.sc. Toni
Maglica s Filozofskog fakulteta u Splitu analizirao nam je posljednja istraživanja
o problemima u ponašanju te izdvojio koje su preporuke za zajednicu i školu
potrebne da bi se na probleme odgovorilo pravovremeno.

Analizirajući
dostupna  hrvatska recentna istraživanja,
koje poremećaje u ponašanju biste istaknuli kao jako učestale među mladima u
RH?

– Nešto što kontinuirano dolazi do izražaja jest
konzumacija alkohola i marihuane među srednjoškolcima, kao i problemi sa
sportskim klađenjem, posebno kada su u pitanju mladići. Nažalost, sve je veći
broj mladih, posebice djevojaka koje pokazuju snažne simptome anksioznosti i
depresivnosti. To su, između ostalih, problemi u ponašanju mladih u Hrvatskoj
kojima bismo svakako trebali posvetiti puno pažnje u smislu prevencije i
tretmana.

Zaštita
mentalnog zdravlja mladih u ovim pandemijskim godinama dodatno je izražena. Što
možete izdvojiti promatrajući dostupna istraživanja?

 – Kod velikog broja mladih sve više primjećujemo tzv.
internalizirane probleme u ponašanju kao što su anksioznost, depresivnost,
bezvoljnost pa čak i suicidalne ideje. Često puta u pozadini ovih problema leži
osjećaj tuge, usamljenosti, osjećaj odbačenosti. Naravno, da pandemija,
lockdown, fizičko distanciranje ne pomaže ovakvom spektru osjećaja. Čovjeku su
za mentalno zdravlje ključni odnosi s drugima, kontakt, blizina.

Korištenje
društvenih mreža i Interneta predstavlja novi izazov za sve posebice za mlade.
Kako mladi provode vrijeme na Internetu?

 – Mladi (a i djeca) sve više vremena provode na
Internetu. Nažalost, imamo svježa iskustva u kojem se i nastava odvijala putem
Interneta. Internet i tehnologija sami po sebi su neutralni. Čovjek, pojedinac
ih čini korisnim ili štetnim. Stoga djecu moramo poučiti adekvatnom
kvalitativnom i kvantitativnom korištenju interneta.Hrvatska istraživanja
pokazuju da mladi više od pet sati dnevno provode na internetu. Najviše vremena
na Youtubeu, potom na Instagramu pa WhatsAppuu i Snapchatu. Ovo su informacije
koje su nam važne da i u tim „prostorima“ potražimo mlade i obratimo im se.

Što mladi
danas doživljavaju kao visoku razinu dnevnog stresa?

– Stres je svakodnevna pojava svakog čovjeka.
Međutim, ako ga ima previše on postaje toksičan i jako šteti fizičkom i mentalnom
zdravlju pojedinca. Hrvatska istraživanja govore kako mladi iskazuju najviše
stresa oko teške bolesti i oboljenja člana obitelji, a onda i stres uzrokovan
problemima u odnosima s prijateljima, profesorima i obitelji. Mišljenja sam
kako bismo više morali ulagati napore u poučavanje djece i mladih kako se
nositi sa stresom.

Kako mladi
vide ulogu škole kao odgojno obrazovne institucije? Smatraju li nastavne
sadržaje zanimljivim? Kako doživljavaju nastavnike? Kolege u razredu?

 – Školsko okruženje je od iznimne važnosti za
zdravlje mladih. U njemu se nalazi mnoštvo rizika, ali i snaga za život naših
mladih. Preko 60% srednjoškolaca je iskazalo da ne voli baš ići u školu, ali
isto toliko navodi i kako imaju dobre odnose s nastavnicima i profesorima. To
je velika snaga za našu mladost i svakako tu treba ulagati dodatne napore. Naime,
privrženost i povezanost sa školom štiti mlade od različitih poremećaja u
ponašanju. Istraživanja nam to uporno pokazuju. Nažalost, još uvijek preko
trećina mladih ima iskustvo s vršnjačkim nasiljem u školi.

 U
istraživanjima ste naveli neke preporuke za školsko okruženje i lokalnu
zajednicu. Što biste izdvojili?

– Bilo bi od iznimne važnosti da praksa i politika
slijede nalaze znanstvenih istraživanja. Da prevencija bude promišljena,
planirana i utemeljena na dokazima. Nedostaje i sustavnih i specifičnih
tretmana za djecu i mlade s problemima mentalnog zdravlja. Osnažimo djecu i
mlade specifičnim socio-emocionalnim vještinama, vještinama nošenja sa stresom,
komunikacijskim vještina i slično. Razumijem fokus na razvoj gospodarstva,
novih grana tehnologija, ali bojim se da će i to izostati ako ne budemo ulagali
u mentalno zdravlje. Osnažimo obitelji, educirajmo. I u konačnici, u školskom
okruženju staviti makar jednak fokus na odgoj i na obrazovanje. Briga o
mentalnom zdravlju djece (i odraslih)  u
vrtićima, školama, uz sve silne reforme, ipak ostaje zanemarena, sporadična,
stihijska.

Često
slušamo da nedostaje sadržaja kako za mlade tako i za roditelje koje osjećaju
da im dijete ima problema. Kome se obratiti? Na što je potrebno obratiti
pažnju?

– Znanost je odavno potvrdila onu narodnu kako je „potrebno
selo da bi se odgojilo dijete“. Samo u sprezi praktičara, znanstvenika, politike
pa i privatnog sektora možemo kreirati okruženje i aktivnosti koje će
odgovarati realnim potrebama građana i doprinijeti njihovom fizičkom i
mentalnom zdravlju. Odgovornost za sebe, druge, a onda i za zajednicu mora biti
imperativ svakog građanina.