Mogu li hrvatski građani pojedinačno udomljavati izbjeglice?

Prvotni Vladin plan oslanjao se na Državni ured za upravljanje državnom imovinom koji tvrde da imaju objekte koje je moguće brzo staviti u funkciju. Rješenja bi bile bivše vojarne koje je moguće staviti u funkciju za smještaj izbjeglica, pa će se tako i bivša vojarna Dračevac iskoristiti kao dio rješenja problema prihvata. No, mnogo je i onih koji su spremni otvoriti vrata svojih domova. Onima koji žele pomoći nesretnim obiteljima, koje kroz Hrvatsku vide samo put prema boljoj i sigurnijoj budućnosti, država neće olakšati takvu gestu. Naime, samostalno neće biti ni malo lako udomiti ljude koji bježe od strahota rata, prema odgovoru koji smo dobili od nadležnih institucija. 

Za smještaj izbjeglica, nadležno je Ministarstvo socijalne politike i mladih Milanke Opačić, odnosno nadležni centri za socijalnu skrb, prema adresi stanovanja navedenih osoba u trenutku donošenja rješenja o priznaju statusa. Za dobivanje statusa izbjeglica (azilanata) ili stranaca pod supsidijarnom zaštitom zaduženo je Ministarstvo unutarnjih poslova Ranka Ostojića.

Pisali smo Ministarstvu unutarnjih poslova i tražili odgovor na pitanje što poduzeti kako bi mogli primiti izbjeglice u svoje domove, a odgovorili su da tražitelj zaštite može biti smješten u jednoj hrvatskoj obitelji ako ima dovoljno novca ili ako ta obitelj jamči pismenim putem za njegovo/njihovo uzdržavanje. 

– Tražitelj  međunarodne zaštite o svom trošku, te ako ima rodbinu ili prijatelje koji mogu i žele snositi troškove njegovog boravka u Republici Hrvatskoj, može uz prethodnu suglasnost Ministarstva boraviti na bilo kojoj adresi u Republici Hrvatskoj. U tom slučaju tražitelj međunarodne zaštite mora priložiti dokaz o dostatnim sredstvima za uzdržavanje i  ovjerenu presliku ugovora o najmu ili ovjerenu izjavu vlasnika stana da prima tražitelja međunarodne zaštite na stanovanje ili predati drugu odgovarajuću dokumentaciju kojom se dokazuje smještaj tražitelja međunarodne zaštite – stoji u odgovoru Ministarstva unutarnjih poslova. 

Namjeru za podnošenje zahtjeva, ističu u MUP-u, za međunarodnu zaštitu migrant može usmeno ili pismeno izraziti prilikom obavljanja granične kontrole na graničnom prijelazu, odnosno u policijskoj upravi/postaji i prihvatnom centru za strance, te iznimno u Prihvatilištu za tražitelje azila. Tom prilikom se provode sigurnosni i zdravstveni pregledi, utvrđivanje identiteta, rute putovanja, uzimaju otisci prstiju i fotografiraju.

Volontiranjem se isto može pomoći 

Zahtjev za međunarodnu zaštitu se neposredno podnosi u Prihvatilištu za tražitelje azila “Prihvatilište u Zagrebu, Sarajevska 41” i “Prihvatilište u Kutini, Sisačka 3”, usmeno na zapisnik, čime počinje postupak odobrenja međunarodne zaštite. Također, u priopćenju MUP-a RH stoji da ukoliko migrant izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u pritvoru, zatvoru, bolnici ili sličnoj ustanovi, ostat će smješten u toj ustanovi dok za to postoje razlozi. Nadalje, tražitelj međunarodne zaštite može, ovisno o specifičnoj situaciji i potrebi, biti smješten u sigurnu kuću, psihijatrijsku ustanovu ili odgovarajuću socijalnu ustanovu, ukoliko Ministarstvo unutarnjih poslova ne može osigurati adekvatan smještaj u Prihvatilištu. Ukoliko nemate uvjete za primiti nesretne ljude pogođene ratom u svojoj državi, MUP navodi kako surađuje s udrugama civilnog društva Hrvatskim Crvenim križem, Isusovačkom službom za raseljene osobe, Centrom za mirovne studije, Društvom za psihološku pomoć, Hrvatskim pravnim centrom i Pravnom klinikom Pravnog fakulteta u Zagrebu, te kako zainteresirani za volontiranje i rad s tražiteljima međunarodne zaštite, azilantima ili strancima pod supsidijarnom zaštitom ili njihov smještaj, mogu se obratiti Hrvatskom Crvenom križu. 

Napominju kako Hrvatski Crveni križ sudjeluje u svakodnevnoj skrbi tražitelja međunarodne zaštite u Prihvatilištima, s naglaskom na pružanje psihosocijalne pomoći i skrbi o ranjivim osobama tražitelja međunarodne zaštite te u integraciji osoba koje su dobile zaštitu u Republici Hrvatskoj.