Andrija Lipanović kao primjer svima: U jednom trenu život mu se sunovratio, ali on je postao još jači

Ovozemaljski život često je pretežak i s mnogo ‘kamenja i trnja’ na krivudavom putu. Mnogi ne uspiju pronaći dobitnu kombinaciju, na jednostavnom izazovu padnu, a mnogi i prevaljuju granice, iz teškog boja izađu ojačani ‘hladnim oružjem’ i novim iskustvima, a prihvate put koji je dosta ranije predodređen.

Jedan od takvih pojedinaca je i Andrija Lipanović. Život mu se okrenuo u jednoj sekundi, trenutak nepažnje obilježio ga je u ostatku života i na teško breme donio invalidska kolica.
– 9. srpnja 2014. godine dovršavali smo krov jedne obiteljske kuće i dogodila se nezgoda. Poskliznuo sam se i pao sa 7 metara visine. Bio sam nepokretan, završio sam u invalidskim kolicima, a ruke su mi bile u potpunosti ‘oduzete’, počinje nam priču ovaj nadasve inspirativan čovjek koji se s tolikom ljubavlju i razumijevanjem nosi sa svojom sudbinom koju često označavaju s predrasudama i brojnim stigmama.

– Bilo je teško, ali jednostavno je trebalo sve loše misli odmaknuti od sebe. Treba prihvatiti što ti se dogodilo, govori Andrija kojega je javnost upoznala kroz humanitarnu akciju ‘Vjeruj i djeluj’ s ciljem prikupljanja financijskih sredstava za kupovinu ‘ReWalk’ pomagala za hodanje.

Akciju je pokrenuo uz pomoć osobog asistenta Gorana Barčota Butle i prijatelja, a u kratkom roku uspio je u svom naumu.
– Prošlu smo godinu pokrenuli humanitarnu akciju ‘Vjeruj i djeluj‘ u kojojm smo prikupljaci novac za robotsku hodalicu. Pokrenuli smo i Udrugu pa ćemo i drugim ljudima omogućiti besplatne terapije, a kroz donacije i projekte ćemo pokušati nastaviti raditi i dalje.
Na godišnjoj bazi potrebno je nevjerojatnih 8 tisuća eura samo za održavanje robotske hodalice dok je cijena robota bila oko milijun kuna, govori Lipanović te tvrdi da se u ovom trenutku dogovaraju s gradom Splitom koji bi im osigurao prostorije u kojima bi se održavale terapije.

Sav prikupljeni fond ne bi bio moguć bez dobrih ljudi velikog srca koji su u kratkom roku jednoglasno odgovorili na poziv. 
– Teško je orgaznitirazi humanitarnu akciju. Teško je, zapravo, postići da ti ljudi vjeruju jer smo svjedoci kako na dnevnoj bazi ima lažnih akcija. Uspjeli smo, nismo obećavali, ali sve što smo namjeravali smo i napravili – skupili smo novac, hvala svima na tome, uložili smo u robota. Nastavljamo s organizacijom Udruge, radimo projekte kao Udruga i planiramo humanitarne projekte kako bi mogli zaposliti i stručne ljude, ali i one mjesečne stavke platiti, nastavlja Andrija koji govori i kako će u veljači zastupnica za robotske uređaje u Europi doći u Split, educirati dva fizioterapeuta kako bi mogli biti treneri na robotskom pomagalu pa će i formalno svi potrebiti moći koristiti robotsku hodalicu.

Prošlog je tjedna ponovno na naslovne stranice medija stigao u ne baš lijepom izdanju. U pokušaju ulaska u splitsku Policijsku upravu spriječila su ga zatvorena vrata na zgradi Policije.
– Iako je već ranije postavljena kamena rampa za invalide vrata su bila zaključana i dodatno zatvorena plastičnim stolicama. Prije godinu dana, kada sam bio na istom mjestu, pomaknuli su sve prepreke i uspio sam obaviti sve poslove. Ta vrata bi trebala biti stalno dostupna jer je, kao i ostalim građanima, jedna ustanova kao policija potrebna svima nama.
Ne smijemo se osjećati kao građani drugog reda, ustvrdio je naš sugovornik ističući kako je Split neredan grad je ima premalo mogućnosti za invalide.

– Nemamo obilježenih traka, nemamo pristupe kako bi prešli, primjerice, pješački prijelaz. Napravljeno je malo u proteklom razdoblju, ali treba više pozornosti obratiti na takve stvari.
Svi skupa trebamo ukazivati na nepravilnosti. Danas, sutra nikad ne znate kad će vama biti potrebna slična pomoć, zaključuje Andrija Lipanović, nadasve inspirirajući čovjek koji Splićanima, na kraju, poručuje da se pogotovo poprave u prometnoj (ne)kulturi jer, kako kaže, ona u ‘gradu pod Marjanom’ najviše šteka.

Ono što sigurno Andriji dobro ide je prikupljanje dresova iz cijelog svijeta, tajne ljubavi koja je među vitrine njegova doma smjestila brojne zvijezde od rukometa pa sve do nogometa. Na svoju kolekciju je iznimno ponosan, ali u njegovu srcu, priznaje nam, najveću vrijednost ima ‘Majstor s mora’.