Splitska pedijatrija u problemima: 1.200 djece ostaje bez liječnika

Zašto jednostavno kad može komplicirano!? Eto, tako većina stvari u Hrvatskoj funkcionira, a iznimka nije ni zdravstvo. Prava strka i zbrka nastala je posljednjih dana zbog odlaska jedne splitske pedijatrice u mirovinu. Što se zapravo dogodilo? Pedijatrici Zdenki Krsnik Katunarić nije bio produžen ugovor o radu od 1. siječnja ove godine pa se 1200 malih pacijenata našlo u problemu jer zamjene – nema. Oni koji su došli u njezinu ordinaciju – poljubili su vrata. Po Zakonu ona nije smjela ni raditi, pa je tako i postupila, nije došla na posao. Problem je bio jer male pacijente nije imao tko liječiti, a iz Ministarstva se nisu potrudili naći zamjenu iako su mjesecima ranije znali kada će liječnica u mirovinu.

– Šalje nas se u mirovinu iako mi želimo raditi. Ja sam navršila 65 godina u osmom mjesecu i prije toga sam tražila od Ministarstva produženje jer pedijatara u Republici Hrvatskoj na birou nema. U Splitu smatraju da pedijatri ne trebaju raditi primarnu zaštitu nego da bi to trebali raditi liječnici obiteljske medicine. Ja sam dobila to produženje do konca prošle godine, rješenje pismeno sam dobila 30. prosinca, s tim da mi radni odnos završava 31. prosinca. I sada je nastao krš. 1.200 djece ostalo je bez liječnika, a ni Županiju ni Dom zdravlja ne interesira gdje će oni ići, svi mogu ići kod liječnika opće medicine koji tri mjeseca slušaju pedijatriju, a to što mi to slušamo pet godina, to nema veze – kazuje nam dr. Krsnik Katunarić.

I nije ova liječnica jedina koja ide u mirovinu, ima ih još nekoliko na području Splita, a sve bi se moglo vrlo jednostavno riješiti, samo da se misli unaprijed.

– Ja sam prva koja ide u mirovinu, dr. Dadić je ministar produžio još šest mjeseci, otišla je dr. Malić Tudor u bolnicu jer nije htjela više raditi u primaroj zdravstvenoj zaštiti… Ostalo je prazno mjesto, doveli su liječnika obiteljske medicine, za par mjeseci još jedna kolegica  odlazi u mirovinu… mislim da bi se Županija trebala zapitati zašto mladi pedijatri odlaze iz primarne zdravstvene zaštite. Rekla sam na jednom sastanku, svaka žena domaćica, kad ide u kupovinu otvori frižider pa vidi šta joj fali, kupuje ono što joj fali, a ne ono što već ima, duplat, troduplat pa da ne zna di će sa stvarima. Svi, Županija čiji smo koncesionari, Dom zdravlja čiji smo zakupci, HZZO i Ministarsvo zdravlja znaju kad smo mi rođeni i kad ćemo u mirovinu pa treba pet godina ranije raspisat natječaj i poslat ljude na specijalizaciju. Za pet godina imaš gotovog pedijatra tako da kad ovaj ode u mirovinu, taj novi dođe na njegovo mjesto. Sve se to može napraviti, samo treba imati volje i ljubavi za ljude. Ako mislite da je to samo posao i samo biznis, onda neće to dobro ići, to je nažalost to – kazuje nam liječnica.

Ako već nisu osigurani novi liječnici pedijatri, pitanje je zašto se ovima koji su navršili 65 godina( i po Zakonu bi morali u mirovinu, a još su uvijek sposobni baviti se svojim poslom) ne da da rade taj posao. Nije da nekome oduzimaju radno mjesto, kad ionako mladih pedijatara na tržištu rada- jednostavno nema!? Koliko će djece ostati bez svog pedijatra i biti prisljeno ići liječnicima obiteljske medicine i do kada tako!? Dok se nešto ne dogodi nekome od mališana jer nije imao adekvatnu zdravstvenu zaštitu!?

– Ja se fizički osjećam dobro, mentalno isto tako. Kad dođe prvi slobodan pedijatar,ja idem van, to uopće nije sporno. Ne možete djecu stavit u isti koš s odraslima, djeca nisu veliki u malome. To je skroz nešto drugo, vi morate pratiti rast i razvoj djeteta od malena. Ako nešto falijete u prvoj godini života, zafrknili ste ga za cili život. Najmanje je jeste li čuli upalu pluća ili je niste čuli, ima i drugih pokazatelja koji pokazuju upalu pluća. Uzela sam je za primjer, ali nama je bitan rast i razvoj, bitna su nam zdrava djeca, da ih pratimo i naručujemo svaki mjesec i radimo redovite kontrole, te prve male odmake od normalnog rasta i razvoja, da što ranije reagiramo, da ih što ranije pošaljemo na vježbe, na ovo i ono, da bi se problem  što prije otklonio, to je naš posao – pojašnjava dalje.  

Godinama se govori i o dežurstvima na Mertojaku. Pedijatri još uvijek tamo dežuraju, no ako vas slučajno zaboli zub u vrijeme vikenda, nema druge- pričekajte ponedjeljak.

– Na Mertojaku je druga priča. Liječnici dežuraju subotom popodne, nedjeljkom ujutro i nedjeljom popodne.Neće da dežuraju koncesionari iz jednostavnog razloga što je koncesionarima bio ponuđen takav ugovor da ja ne znam ko bi pametan i normalan to htio potpisati. I ovi koji gore dežuraju, a među njima sam bila i ja donedavno (19. 12. sam zadnji put dežurala gore), mi smo gore dežurali bez ikakvog ugovora, praktički smo radili na crno jer nam je žao djece, žao nam je da djeca ostanu na cesti. Dom zdravlja ima ljude koji rade pri Domu zdravlja, a ako ne mogu prisilit njih koji tamo rade da dežuraju, da rade u takvim uvjetima, kako mogu nas koncesionare prisiliti- nikako. 

– Mi kad napravimo svoju satnicu, mi smo je odradili, preko te satnice ako radimo, mi smo u prekršaju. Obiteljska radi samo nedjeljom kroz jutro, zubna isto tako, jedino pedijatri koji su najviše prozivani rade subotu i nedjelju cijeli dan, a nas ima najmanje, ima nas 15 do 20. Nema nas dovoljno, a nas se najviše napada. Obiteljske ima masu, pa zašto ne rade!? Ako mogu djecu gledat zašto oni ne rade dežurstva, ako je već to po Domu zdravlja ista stvar. Ja moram priznat da ja odraslog čovika teško da bi pregledala, napravila bih ono najosnovnije, a zatim bi zamolila onoga koji se time bavi da ga pregleda. Ne bi se tila mišat u tuđi posal. Ja sam isto na fakultetu učila kako se operira slijepo crijevo pa mi ne bi palo na pamet ić to radit i ugrozit nekome život, zato što ja mislim da ja to mogu – kazala nam je i o ovoj tematici dr. Zdenka Krsnik Katunarić.