50 godina: Mercedes-Benz slavne oznake /8, serije W115 i W114 (1968. – 1976.)

Prije pola stoljeća, početkom 1968., na europske i naše ceste stigli su prvi primjerci Mercedes-Benza serije W115 (4-cilindarski modeli 200, 200 D, 220 i 220 D), odnosno skuplji W114 (6-cilindraši 230 i 250). Bio je to jedan od najboljih automobila s trokrakom srebrnom zvijezdom, koji je među fanovima, a i u automobilskoj povijesti, kao jedan od najboljih automobila ikad napravljenih, poznat je kao ‘Strich-Acht’ (štrih-aht), odnosno ‘kosa crta – osam’ povijesti Mercedes/8 (‘Strich Acht’).  

To je interna oznaka za model, čiji je razvoj pokrenut 1961., pod vodstvom Prof. Dr Fritza Nallingera, za tržišni start u 1968., dakle za godinu /8. Naslijedio je također slavnog, ali ipak manje uspješnog ‘Repaša’, serije W110. Nakon izvrsnog početnog uspjeha, postala je to općeprihvaćena oznaka za taj model. Koliko je uspješan, potvrđuje da je 1974., u godini kad se u svibnju počeo proizvoditi Volkswagen Golf, bio najprodavaniji automobil u Zapadnoj Njemačkoj (140.127 primjeraka). Bila je to treća serija poslijeratne visoke srednje klase iz Stuttgarta, koja se od 1984. naziva E-klasa. 

Prvi model, predstavljen 1953., bio je serije W120 (tri godine potom predstavljen je W121), a na tržištu je nosio oznake 180 i 190. Ostat će upamćen kao prvi europski automobil s ‘pontonskom’ karoserijom (samonosećom i trovolumenskom), koja je temeljito provjerena u crash testovima. Početkom 1961. predstavljen je slavni ‘repaš’ serije W110, koji je nosio oznake 190, 200, 220 i 230.  Početkom 1968. predstavljen je uglasti model, koji se na našem tržištu proslavio u seriji 200 D, a još uvijek se sreću na našim cestama. 

U najslavnijoj Mercedesovoj seriji, s dosad devet generacija, W115 je treća po redu – aktualna W213 u prodaji je od 2016. Premda je i dotad Mercedes bio vodeći za sigurnost, provedeno je čak 26 crash testova za unapređenje sigurnosti, te ja nadmašio tada najstrože američke standarde. S masom od 1,4 tone i 55 dizelskih konja, i za to je doba bio primjer podmotoriziranosti, jer je do stotke ubrzavao za 31 sekundu (kao VW ‘Buba’), a nakon dugog zaleta postizao je 130 km/h. Usprkos toga bio je to luksuzni automobil ‘par excellence’, koji je bio ‘zakon’ među moćnijim poslovnim ljudima, taksistima, a i uspješnijim gastarbajterima. 

Legendarni dizelski motor OM 621, obujma 1988 ccm i snage 55 KS, razvijen je iz motora koji se ugrađivao u prethodni model 190 D. Već 1956 imao je bregasto vratilo u glavi, a 1965. dobio je pet ležajeva radilice, umjesto tri. Među njemačkim taksistima najpopularniji je bio 200 D s 3-stupanjskim automatskim mjenjačem, koji je postizao samo 125 km/h, a tek nakon 35 sekundi kazaljka brzinomjera pokazivala 100. Bio je iznimno trajan, praktički neuništiv, a zbog legendarne tromosti u Njemačkoj su ga zvali ‘Schweine-Daimler’ (‘svinjski Daimler’).  U dizelskoj ponudi bio su i 220 D sa 60 KS (135 km/h).

Solidno napravljena uglasta klasična limuzina dugačka blizu 4,7 m pružala je puni komfor za pet osoba, što je potvrđivao međuosovinski razmak od 275 cm i prtljažnik od 450 litara. Za to je doba to bilo više nego raskošno. Mercedes W115 unio je niz tehnoloških noviteta. Umjesto oscilacijske osovine, koja je bila korak naprijed prema krutoj osovini, odnosno mostu (niže neogibljene mase, neovisnost pomicanja lijevog i desnog kotača), ali i korak nazad (mijenjanje kuta bočnog nagiba, što može biti neugodno za stabilnost), uveden znatno napredniji, neovisni s po dva homokinetička zgloba na svakom polu-vratilu te kosim ramenima, piše autoportal.hr