FOTO Na izvoru Cetine dan nakon Buljeve bune kupača nema, a ni plivajućih životinja tek silan svijet koji – podržava Bulja

Piše:

U različitim fazama našeg života svi mi doživljavamo osjećaj da će nas progutati dubina. Da gubimo tlo pod nogama. Problemi se gomilaju. Ostajemo bez posla. Gubimo zdravlje. Netko nam umre. Paničarimo, jer osjećamo gubitak kontrole. Osjećamo strahovitu nesigurnost.

Tijekom jedne godine kroz prosječno ljudsko srce proteče više od 3 milijuna litara krvi. To je dovoljno tekućine za napuniti dvjesto cisterni svaka zapremnine po 30 tisuća litara. Ovo su brojke i litre od kojih “mozak staje”, ali ipak samo brojke i litre.

One pričaju priču o mišićnom organu u našem tijelu koji pumpa krv, a koju dobiva iz vena i koju šalje u arterije, te tako održava protok krvi kroz čitav cirkulacijski sustav našeg organizma. Srce koje kao da se prepolovilo na pola kada su u svijet otišle fotografije s izvora Cetine, a na kojima je bilo vidljivo da taj modri biser, u najvećoj mjeri turisti, koriste kao plažu i hladno osvježenje na vrućim atmosferskim prilikama.Prvi koji su upozorili na ovaj problem mutne vode i oholih turista članovi su planinarske udruge Dinaridi. Kupanje nije službeno zabranjeno. Iako je ploča s upozorenjem tu – postavili su je građani. Umorni od čekanja da institucije reagiraju. Svoju je zabio i sinjski gradonačelnik, saborski zastupnik Miro Bulj pa u svom stilu, onako srčano, poručio jednom od kupača da u izvoru neće vršiti nuždu.

I dok se institucije loptaju čija je nadležnost zaštita izvora pitke vode, zaštitna je crta izbrisana u trenutku kada je Dinara proglašena parkom prirode. Kako nije određeno gdje će biti središte Parka prirode, i čeka se na tu odluku Ministarstva više od godinu dana, događa se – grozota.

– Rođen sam ovdje 1979. godine, poslije rata sam otišao za Srbiju i svake se godine s obitelji ovdje vraćam. Ovo je kraj koji je najzdraviji, najljepši u svijetu. Podržavam što pametni ljudi pričaju, podržavam zaštitu prirode – priča na izvoru Milan Bogovac iz Laktaca stišćući ruku Bulju s kojim smo, dan poslije akcije koju su neki mediji okarakterizirali kao eksces, napravili inspekciju, zapravo proveli nekoliko sati promatrajući ponašanje prisutnih kojih kao da je nikad više. Sunčan dan i plavi biser – može li bolje?

Nije svrha novina da odgajaju nego da šokiraju, kažu, pa stoji i Buljeva da je svaka reklama – dobra reklama.

– Promijenili su se ljudi, priroda je ista, ali ljudi zagađuju prirodu. Prije su ovdje bili stočari, dovodili su krave i ovce i nije bilo tako prljavo dok su oni bili tu. Što čovjek može zaprljati, to ne može nitko – podvlači Bogovac.

Ima onih koji sedam stupnjeva u izvoru žele osjetiti ulaskom u vodu do koljena, ali ni psi ni ljudi ne upadaju cijelim tijelom. Doprinosi tomu veliki natpis na hrvatskom i nešto manji na engleskom, ali i buna koju je Bulj pokrenuo u subotu.
– Otišao sam u Švicarsku prije 24 godine, volim ljude i narod, ali što je bezobrazluk je bezobrazluk. Voda se prije pila gdje god se stigne, do Sinja se mogla piti, a sada? – snimamo i Iću Barišića koji u društvu supruge u nevjerici gleda prema izvoru jer – sjeća se prošlih dana.

– Dabogda živjeli sto godina – dobacuje Bulju koji se svakom javlja, čak i onima koji hrvatski jezik ne razumiju, ali nemali broj prilazilo je i ovom sveprisutnom gradonačelniku i zastupniku i hvalilo njegov probitačan duh i stajanje uz malog čovjeka.

– Nemoj braco, ma di sto godina – smije se Sinjanin.

Da se može pokazuje i koji kilometar u kontra smjeru jer je u prvobitno stanje vraćen kameni most na Cetini, napravljen još u 15. stoljeću, a kojeg su na privatnu inicijativu novim stijenama željeli učiniti još starijim. Tako su barem govorili. Bulj i mještani su zaustaviti takav kameni fenomen.Može se i na izvoru, to svakako, ali ne Bulj ni pojedinci nego pravna država. Volje će valjda i biti do sljedećeg ljeta da se svi zajedno dogovore što i kako? Samo da ne bude prekasno.