Smiješni “sanaderovski” Milanović i nespremni Karamarko

Predstojeće
parlamentarne izbore koji će se održati 8. studenoga ove godine obilježit će,
po svoj prilici, krajnja neizvjesnost oko samog ishoda, opći društveni i
politički kontekst na rubu regularnosti s obzirom na izbjegličko-migrantsku
krizu, te do sada neviđena trgovina mandatima osvojenih od strane stranaka i
lista mimo velikih političkih blokova.

Zoran
Milanović, osokoljen najnovijim istraživanjima javnog mnijenja, prema kojima
njegova stranka s koalicijskim partnerima ubrzano dostiže HDZ i njegove
koalicijske partnere, istupa sve žešće smatrajući, valjda, da će povišenom
retorikom i verbalnim eskapadama u potpunosti neutralizirati glavnog političkog
konkurenta.

Tomislav
Karamarko, očito nevičan takvom stilu političke borbe, u kojoj šef SDP-a
cijelim arsenalom verbalne artiljerije tuče po svom političkom protivniku,
pokušava stati na loptu, prizemljujući cijelu priču na egzaktne pokazatelje
nesposobnosti sadašnje Vlade u gospodarskom, socijalnom, vanjskopolitčkom i
svakom drugom pogledu.

Šef SDP-a
je uspio – vide se prsti onog Amerikanca – personalizirati kampanju, svjestan
strahovitog podbačaja Vlade te percepcije iste u javnosti, nastojeći kroz
vlastiti alfa-mužjački diskurs popraviti opći dojam kojeg ostavlja njegova
vlada na biračko tijelo. Začuđuje nespremnost HDZ-ovih stratega, pa i samog
Karamarka na adekvatan odgovor, bolje kazano permanentne provokacije koje
dolaze od Milanovića, koji na preza u igru uvlačiti ni samu Kolindu
Grabar-Kitarović, predsjednicu RH.

Izbjeglički
tsunami

Izbjeglička
kriza, koja dominira medijskim prostorom posljednjih tjedana, daje specifičan
obol samoj kampanji i svi od nje nastoje nešto politički utržiti, zanemarujući
– što je nedopustivo i jako opasno – njezin golemi učinak na državu, građane,
gospodarstvo, nacionalnu sigurnost i sve ostale aspekte povezane s izbjegličkim
tsunamijem.

Osim
možebitno gospođe Angele Merkel, koja je valjda znala zašto zove svu tu silnu svjetinu
iz Bliskog istoka, Afrike i Azije, razvidno je kako je Hrvatska, kao i većina
europskih zemalja, zatečena novonastalom situacijom, i da zapravo ne zna na što
će ovo sve skupa izaći. Po Hrvatsku postoji još jedna otegotna okolnost, a ona
je određena geostrateškim položajem te statusom unutar EU. Naime, vidljivo je
iz aviona kako su moćnici Europe i svijeta upravo nama namijenili ulogu glavnog
prihvatilišta, svjesno i planski određujući rute prolaska upravo preko naše
zemlje. Još samo naivčine iz Vlade ne vide dogovor moćnika s Orbanom, te podlu
igru s Vučićevom Srbijom, kako bi rijeka ljudi tutnjala upravo našim teritorijem.
Naravno,” uboga” Slovenija će kao i puno puta do sada poslužiti kao
pijun u provođenju jednog sasvim razrađenog i po Hrvatsku štetnog plana. Dokaz
da će priča ići u tom smjeru je i početak izgradnje velikog (zimskog) prihvatilišta
u Slavonskom Brodu.

Po ovom
pitanju su trebali sjesti i razgovarati Milanović i šef oporbe Karamarko uz
asistenciju predsjednice. Sve to je izostalo. Zašto? Jednostavno, Hrvatska
kronično nema politički i društveni konsenzus oko najvažnijih nacionalnih
pitanja, pa smo prepušteni stihiji i improvizaciji, sve začinjeno optužbama,
svađama i politikanstvom glavnih političkih aktera.

Nije samo
izbjeglička kriza problem oko kojeg se ne mogu oni usuglasiti; sve je u ovoj
nesretnoj zemlji neusuglašeno, podijeljeno, isposvađano. Na svim poljima caruje
nered i nerad.

Odlaze
najbolji od najboljih

Kako će
Milanović ili Karamarko, svejedno, objasniti desecima tisuća obrazovane
hrvatske mladosti da ne idu vani u tuđe zemlje, nego da se strpe jer će kao
doći bolja vremena? Pa nama odlaze najbolji od najboljih, a gradimo kampove za
ljude strane kulture koji bi, ako se asimiliraju, trebali umanjiti taj
demografski deficit. O tempora, o mores!

Koliko će
tko uzeti saborskih mjesta, tko će s kim koalirati i za koju cijenu, sasvim je
svejedno ukoliko se izgube iz vida gore naznačeni problemi, od kojih zemlja
pati više od dvadeset godina.

Zato,
smiješan se doima Milanović u svom “strong sanaderovskom” izdanju dok se
razmeće nesuvislom retorikom, kao što se i Karamarko doima – vjerojatno s
debelim razlogom – zabrinut i neopušten, jer Hrvatsku čeka tegobna i neizvjesna
budućnost.