NA POČETKU DANA: Mnoge žene se izgube u želji kako bi bile idealne mame poput onih koje nam se serviraju u medijima i na društvenim mrežama

Piše:

Presuda američkog
Vrhovnog suda koji je omogućio saveznim državama da zabrane pobačaj nagnala me
na razmišljanje. No, ne razmišljam o pobačaju, za mene je odgovor jasan, žena treba
imati pravo na odabir i tu nema mjesta raspravi, već razmišljam o majčinstvu.

Posljednjih godina osjeća
se društveni pritisak da se bude super mama. Reklame serviraju nasmiješene
kućanice, vesele mame koje se druže sa svojom djecom, šeću ljubimce… Zapravo je
slika koju vidimo kontraproduktivna za mnoge žene. U želji da baš svaka mama
bude ta idealna mama koja nam se servira u medijima i na društvenim mrežama,
mnoge žene izgube sebe i bore se sa svakodnevnom frustracijom neuspjeha.
Pritisak na novopečene majke da odmah po porodu budu fit, lijepe, uređene, da
besprijekorno održavaju kućanstvo i da se što prije vrate na posao, zaista je
suprotan prirodnom procesu majčinstva. A da ne govorim o dojenju… Ne dopušta
nam se vrijeme za ranjivost, za nužan oporavak. Oporavak tijela i duha! Složila
bi se sa Jill Churchill koja kaže „ne postoji jedan način da se
bude savršena mama, ali postoji ih milijun da se bude dobra mama
“.

Nakon studija zamišljala
sam kako je biti majka, no nekako mi se činilo draže još malo posvetiti se  druženjima, prijateljima, poslu i sebi. Možda
izgleda sebično ali nekako kao da sam podsvjesno znala da vremena za te stvari
neće biti kad postanem mama. U to vrijeme djeca su mi bila, rekla bi svjesno u
planu u ranim tridesetima. I tako dok su prijateljice počela rađati ja sam i
dalje često zamišljala kako će izgledati moja djeca i kakva ću biti kako majka.
Bilo mi je zabavno gledati kako se mijenjaju razgovori na kavama od nas na
bebu, pelene, krevetiće, igračke, neke druge teme zaokupile su nam druženja.
Kada sam rodila počela sam shvaćati. Taj period od devet mjeseci trudnoće
zapravo transformacija. Transformacija u neku drugu osobu – mamu. Dolazak
djeteta zapravo je promijenilo mnogo toga, od fokusa sa mene na 100 posto fokus
na bebu. U isto vrijeme majčinstvo je pomicanje vlastitih granica jer nitko te
na majčinstvo ne može pripremiti. Jedna od najizazovnijih stvari, posao  ”non-stop”’… nema odmora, nema predaha ili
možda ima?

 Standardi odgoja i očekivanja od roditelja, a
posebno majki, strahovito su narasli. Podrška s druge strane čini se često
izostaje. Niti jedna majka ne voli da joj se drugi miješaju u odgoj, ali uz
postavljene zdrave granice, podjela obveza može donijeti toliko dobroga za
majku i za dijete. Moderni postulat ”sve mogu sama”
zapravo je nezdrava poruka koja je dovela do toga da mnoge žene misle kako su
slabe ako traže pomoć. Trebalo mi je roditi i drugo dijete, pa pričekati da
napuni godinu, da sebi dozvolim malo predaha i zatražim pomoć. Da se ne osjećam
loše kada ostavim dijete da prespava kod bake… da sebi dozvolim večeru s mužem
ili pak vrijeme za vježbanje, dobru knjigu… u hladovini dok ih jednim okom
gledam kako se igraju… Složit ću se da je majčinstvo jedna od najizazovnijih
uloga koju možete dobiti. Mnoge neprospavane noći, brige i strah, puno veselja
i radosti, pa red suza i red smijeha. I da shvatim da je i to normalno! Da bi
žena bila dobra majka, ona se prvo mora osjećati dobro. Zatiranje sebe pod
motom ”sve najbolje za djecu”, ne uči
djecu kako se zauzeti za sebe, niti ih uči da trebaju uvažavati tuđe potrebe. S
drugim djetetom također uviđam da su djeca kao i majke individualni i posebni.
Neke stvari koje savršeno funkcioniraju za druge majke ili djecu, možda nisu
najbolja formula za vas i vaše dijete. Nemojte se uspoređivati s drugim
majkama, već pronađite tu mudru ženu unutar sebe i sigurna sam da ćete neke
stvari rješavati s mnogo manje frustracije. 
Majčinstvo inspirira, potiče da budem prisutnija, pokazuje na vlastita
ograničenja i pomaže mi da se razvijam prema naprijed. Ono me naučilo da više
cijenim jedino što zaista imamo – sada.

 “Najbolji je roditelj onaj koji
je živ i pokazuje emocije. Vaš je posao kao roditelja pokazati kako biti živ, a
ne savršen. Roditelji i djeca trebaju biti u obitelji u kojoj je normalno raditi
greške
“ – Jesper Juul.