Split: Brojni udomljeni štenci ugibali u mukama, veterinarka Filipović odbacuje krivnju

Upozorenje: Foto galerija sadrži fotografije uznemiravajućeg sadržaja

Prije nepuna dva tjedna obitelj Knezović iz Splita udomila
je štene mješanca iz “Zaklade za zaštitu životinja”, koja je u vlasništvu
doktorice Zdenke Filipović. Par je bio presretan što će spasiti jedno živo biće
i dati mu zasluženi dom, ali nisu ni slutili da bi se cijela situacija u vrlo
kratko vrijeme pretvorila u najgoru noćnu moru.

– Rečeno mi je da je štene u izvrsnom zdravstvenom stanju,
očišćeno od parazita i cijepljeno prvi put. Ugovor o udomljavanju je potpisan,
te račun podmiren 6. ožujka, kada je Rita postala novi član naše obitelji. No
dva dana nakon udomljavanja počela je odbijati hranu i povraćati, te smo sutradan
ujutro odmah reagirali i obratili se u veterinarsku ordinaciju Vanda Rauninga,
gdje je testirana na tri zarazne bolesti i sve su bile negativne. Kujica je
tada je dobila odgovarajuću terapiju, što joj je stanje uspjelo stabilizirati.  No, sutradan je stanje postalo ponovno gore,
još više nego prvi put i opet smo otišli u ambulantu u kojoj Rita dobivala
terapiju. Moja djevojka je u srijedu primila poziv iz Zaklade u kojem je
pokazan interes za psa, ali ne smatrajući da je “prehladica” vrijedna spomena,
rekla im je da je psić dobro i da smo sretni što je s nama. Ipak, ulaskom u
kuću imala je što vidjeti; štene je pronašla u dehidriranom stanju kako povraća
i ima krvavi proljev. Tada je zajedno s cijelom ambulantom doktora Delonge
krenula bitka za spas Rite, ali njoj nije bilo spasa – tužno će Vice Knezović
koji je ne tako davno uspavao svog psa starog 8 godina koji je također ugibao velikim bolovima koje je prouzročio rak kostiju. Rita je obitelji trebala doći
kao melem na ranu.

Lu uginula u bolovima

Večer prije uginuća malene Rite, obitelj Knezović primila je
poruku na Facebooku u kojoj im se obratila još jedna dobronamjerna udomiteljica,
Antonia Šadić:

– Poštovani, moja Lu je štene broj 5. Uginula u nedjelju
navečer. Tek danas sam dobila nalaz obdukcije. U petak sam vas vidjela oko 19.30
u ambulanti kada sam došla po knjižicu i ugovor koji nije bio gotov, pa ga
nisam ni potpisala. Lu sam udomila u petak okupanu oko 13 sati. Navečer samo rekla
„dotičnoj“ da je puno mirna i da je pojela malo dehidrata, u subotu jutro je
počela povraćati i stanje je iz minute u minutu bilo sve gore. Uz infuziju i lijekove
uslijedila je borba veterinara da je spasimo. Ona je povraćala gliste veličine
10-12 cm i izbacivala ih proljevom. Situacija je bila nesnošljiva. U nedjelju
navečer, kada sam bila u ambulanti dotične veterinarke, tvrdila mi je da je
sigurno u pitanju viroza i da uzmem za par dana drugo štene, te da joj je žao.
U ponedjeljak ujutro mi je u ambulanti tvrdila da je vaše štene dobro i da su
svi štenci dobro, da je svih zvala i provjerila. Posebno sam pitala za vaše,
jer sam vas srela u petak i nisam znala da li ste tamo jer nešto nije bilo u
redu. Rekla mi je da su svi pronađeni napušteni, i da su kod nje 15 dana, da su
prošli karantenu i da su svi zdravi. Na moje inzistiranje dala mi je uputnicu i
Lu sam odnijela na obdukciju. Zvala sam odmah u Delonge kada sam vidjela da
tražite krv. Večeras sam opet bila kod nje odnijeti joj nalaze. Kod nje se
nalazi 5 štenaca koje ona liječi jer nisu dobro. Večeras je rekla da oni nisu
bili u azilu, već kod neke volonterke koja ih je svih 11 čuvala. Znala je u
petak da sam došla udomiti štene jer sam prije mjesec dana izgubila pekinezericu,
nakon 16 zajedničkih godina. Rekla sam joj da imam doma još dva starija psa, da
danima s djecom plačem za pekinezericom i  da sam zato odlučila udomiti štene iz azila.
Da sam štene našla na ulici i da se sve ovo tada desilo, poklopila bi se ušima,
ali štene koje je došlo iz azila, gdje je trebalo biti pod nadzorom i
karantenom… Čak sam je večeras pitala gdje joj je dnevnik karantene, na što mi
je ona rekla da oni nisu ni bili u azilu. Situacija se pretvorila u katastrofu.
Nažalost moju Lu ne može ništa vratiti i nadam se da je vaše štene bolje.
Oprostite na smetnji.“

Primljena poruka je zgrozila Ritinu obitelj, ali nažalost u
samo nekoliko sati dijelili su istu sudbinu. U vrlo kratko vrijeme počeo se
javljati veliki broj udomitelji kojima psi ginu od parvo virusa ili su već
uginuli u teškim mukama. Broj svakog dana raste, a plašt tuge rastužio je mnoge
obitelji koje su izgubile svog malog ljubimca. Da situacija bude teža, velike
muke određenih štenaca proživljavala su i maloljetna djeca koja i danas imaju
traume.

“Ovo nije prvi takav propust”

– Cijelo vrijeme suočavanja lagala nam je da psi nisu bili u
azilu nego kod volontera, a kako smo se međusobno povezali, saznali smo da to
nije istina, jer dvoje od nas udomitelja osobno su birali pse u azilu gospođe
Filipović. Komunicirajući međusobno s velikim brojem ljudi i raznim udrugama,
dolazimo do saznanja kako ovo nije prvi propust gospođe Filipović ovakvog tipa.
Zgroženi smo i duboko potreseni gubitkom naših ljubimaca na iznimno bolan način.
Javno apeliramo na inspekciju i volontere da se ovako nešto što prije zaustavi –
izjavila je Antonija Vučica koja ističe kako je odlučila javno istupiti te na takav
način poštedjeti buduće udomitelje ovako velike boli, kao i informirati javnost
na što da obrate pažnju prilikom udomljavanja.

Ono što je povrijedilo udomitelje, osim emotivnog gubitka, jesu
brojna pitanja: zašto psi nisu bili u obvezatnoj karanteni? Zašto nisu dobili kvalitetnu
skrb? Zašto se saznanjem za prvi slučaj nisu obavijestili ostali udomitelji
koji su mogli reagirati na vrijeme, preventivno time da se štencima daju terapije,
da se psići stave u izolaciju i spriječi mogućnost daljnje zaraze parvo virusom
ostalih pasa u okolici? Zašto se na ljubimce gledala kao broj, kako ih je i
nazvala, ipak su to živa bića?!

Zdenka Filipović: Odgovornost je na meni i od nje ne bježim, no…

Za komentar smo upitali doktoricu Zdenku Filipović koja je
osnovala Zakladu prije više od tri godine. Zaklada je osnovana sa svrhom
pružanja zaštite i skrbi napuštenih životinja, prikupljanja novčanih potpora u
cilju različitih djelatnosti, kao što su izgradnja i održavanje skloništa za
napuštene pse, mačke i ostale kućne ljubimce s područja grada Splita, te
unapređenje suživota ljudi i životinja u gradskim sredinama na način da odnos
ljudi prema životinjama bude bolji, humaniji i prilagođeniji standardima
današnjeg življenja.

– U dubokom sam žaljenju i šoku zbog tragedije
koja se dogodila. Iako za taj posao nisam ni od koga zadužena niti plaćena, na
inzistiranje osoba koje su štence pronašle odbačene u kartonskim kutijama
odlučila sam ih prihvatiti, jer su ostale nadležne i nenadležne organizacije to
odbijale ili nisu bile u mogućnosti. Druga opcija za štence je bila sigurna
smrt te sam djelovala u potpunosti u cilju da ih zaštitim i pružim im novu
priliku, a kada se činilo da smo u tome uspjeli, bolest nam je vratila sve
poput bumeranga. Udomljeni su bez vidljivih simptoma bolesti, cijepljeni te su
primili antiparazitik. Sada znamo da je virus bio u fazi inkubacije u trenutku
udomljavanja. Žao mi je i svjesna sam da krivac mora postojati, odgovornost je
na meni i od nje ne bježim, no da nije došlo do ovog spleta okolnosti za
tragediju, ovih malih bića ne bi mario nitko. Sustav ne funkcionira, ova
situacija je pokazatelj koliko je kompleksan problem napuštenih životinjama s
kojim se borim više od 10 godina. Nažalost, sve s minimalnom podrškom onih koji
bi to trebali prepoznati – odgovorila nam je doktorica Filipović.

Bez sporazuma s doktoricom

Drama oko uginulih štenaca ide dalje. Nakon održanog
razgovora, udomitelji se nisu uspjeli sporazumjeti s doktoricom. Ljuti su i spremni
su na sve kako bi istinu istjerali na vidjelo i kako bi doktorica Filipović, po
njima, promijenila svoj način rada koji šteti životinjama u gradu Splitu. No
ovo ne otvara samo pitanje rada jedne veterinarske radnje, već i mnoga druga pitanja
vezana za sustav i strukturu, kad su u pitanju kućni ljubimci čiji broj
svakodnevno raste u kućanstvima.