U zadnjih 10 godina na hrvatskim su deponijima zakopane sirovine vrijedne 5 milijardi kuna

Gospodarenje otpadom jedan je od najvećih prioriteta za Hrvatsku. To
nije samo pitanje zaštite okoliša već i gospodarsko pitanje koje
podrazumijeva otvaranje novih radnih mjesta, gospodarenje resursima i
povećanje kvalitete života. Prema pretpristupnom sporazumu s EU Hrvatska
do 2018. godine mora uvesti cjelovit sustav gospodarenja otpadom koji
podrazumijeva smanjenje odlaganja i povećanje recikliranja za što je
preduvjet uvođenje primarne selekcije, izgradnju Centara za gospodarenje
otpadom te sanaciju postojećih odlagališta.

U tijeku je izrada novog
Plana gospodarenja otpadom za razdoblje od 2015. do 2021. godine, a Roko
Andričević jedan je od eksperata uključen u njegovu izradu. Do 2018.
godine u Lećevici bi se trebao izgraditi Regionalni centar za
gospodarenje otpadom, ali Andričević kaže da se već poprilično kasni i
da sumnja da ima vremena da se Centar izgradi u zadanom roku.

– Ne želim prozivati krivce, ali činjenica je da se ni županijska ni
gradska dosadašnja vlast nisu uspješno uhvatile u koštac s tim
problemom. Karepovac se ne može zatvoriti ako se ne otvori Centar za
gospodarenjem otpadom. Više nema prolongiranja rokova jer je više od 10
godina nepovratno izgubljeno na takozvane prijelazne periode, te
na pogrešnoj politici da se prvo ide u sanaciju odlagališta, a ne
uspostavljanje Centara za gospodarenje otpadom.

Tradicionalni ”linearni”
sustav gospodarenja otpadom kakav sada imamo počiva na principu
uzmi-napravi-baci: sirovine iskopavamo ili uvozimo, proizvode
proizvedemo, iskoristimo i bacimo. To je neodrživo kaže Andričević te
dodaje kako se danas primarna selekcija mora uvesti u rokovima koji su
zacrtani. 

– To zahtjeva dosljedno provođenje propisanog, stalni nadzor i
financijsku i stručnu pomoć gradovima i općinama. Svi spominju
tehnologije, ali one nisu primarni problem. Ima ih dosta, svaka ima
svoje prednosti i mane, ali je poanta u tome da se izabere ona koja
najviše odgovara određenom području prema sastavu otpada – objašnjava
Andričević.

Prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom jedinice lokalne
samouprave do srpnja ove godine moraju uvesti primarnu selekciju otpada,
odnosno omogućiti građanima odvojeno prikupljanje otpada. Prema
podacima Ministarstva za zaštitu okoliša projekte primarne selekcije
otpada je u 10 mjeseci od stupanja Zakona na snagu pokrenulo 223 grada i
općine, a projekti su ukupno vrijedni 337 milijuna kuna. Samo godinu
dana ranije te je projekte pokrenulo tek 47 gradova i općina.

– Iskorak je u tom smislu vrlo značajan i pokazuje da su jedinice
lokalne samouprave shvatile ozbiljno svoje obveze. U proteklih 10 godina
vrijedne sirovine su se bacale na odlagališta i procjenjuje se da
je tako u zemlju zakopano 5 milijardi kuna vrijednih sirovina. Zato je
recikliranje toliko važno, jer moramo razmišljati o resursima koje
koristimo. Uvođenjem održivog sustava gospodarenja otpadom u narednih
par godina otvara se mogućnost udvostručenja broja radnih mjesta u tom
sektoru sa sadašnjih 6000 na 12.000. Osigurava se čisti okoliš i veća
kvaliteta života građanima – kaže Andričević.

Splitsko-dalmatinskom županu, Zlatku Ževrnji i gradonačelniku Splita,
Ivi Baldasaru predlaže da hitno oforme zajednički stručni tim u kojem
će sva tri sektora: javni, gospodarski i civilni sa svim svojim
dionicima imati uvida u dva ključna projekta, a to su izgradnja Centra
za gospodarenje otpadom i rješavanje problema odlagališta Karepovac.
Ponudio se i da će na volonterskoj osnovi preuzeti vodstvo tog tima. 

– Sveučilište u Splitu sa svim svojim raspoloživim ekspertizama treba
biti poveznica struke, znanja i komunikacije sa svim dionicima za
uspostavu sustava gospodarenja otpadom, a sve u cilju otvaranja prema
javnosti i pravilnog komuniciranja, kako bi buduće aktivnosti bile
transparentne i stručno utemeljene. Sve aktivnosti po pitanju
gospodarenja otpadom trebaju biti transparentne tako da svi imaju uvid u
to koji se koraci poduzimaju. Sveučilište tu može odigrati vrlo
značajnu ulogu. Ono se u drugim zemljama pokazalo kao tampon zona između
svih sektora. Sustav primarne selekcije nije stvar koja se može
uspostaviti preko noći, ali dok nema transparentnog pristupa uvijek će
biti raznih spekulacija. Koncept primarne selekcije se treba definirati
za određeno područje, ali prvi korak je definiranje što s Centrima za
gospodarenje otpadom i koliko nam realno takvih Centara treba s obzirom
koliko ćemo otpada generirati – dodaje Andričević.

Do 2020. godine Hrvatska prema sporazumu s EU mora reciklirati 50
posto prikupljenog otpada, a to se odnosi na četiri osnovne sirovine:
papir, staklo, plastiku i metal. Da bi se to moglo realizirati moraju
postojati i gospodarski subjekti koji bi te sirovine koristili. 

– U Hrvatskoj imamo neke tvrtke koje se time bave, ali tek bi se
trebalo analizirati koliki su njihovi kapaciteti i koje tehnologije
koriste. Postavlja se i pitanje isplativosti zbog velikih transportnih
troškova koji znaju biti veći od same vrijednosti sirovine. Prema
službenim podacima za 2011. godinu na odlagališta smo dovozili 92 posto
komunalnog otpada, u 2012. godini taj je postotak smanjen na 85.
Smanjenje nije veliko, ali pokazuje da su se u sustavu neki dionici
probudili i da se nešto počelo raditi. Europski prosjek je 34 posto i to
je cilj kojem moramo težiti. U te dvije godine količina recikliranog
otpada se udvostručila s 8 na 16 posto – rekao je Andričević.

Od ukupno 301 neusklađenog odlagališta na području Hrvatske njih 120
je sanirano, a u tijeku je sanacija njih 77 što znači da je trećina
odlagališta još uvijek nesanirana.

– Ove će godine s radom početi dva Centra za gospodarenje otpadom u
Istri, nekoliko ih je u visokoj fazi pripremljenosti, a većina ih nije
ni blizu realizacije.

Prema podacima Fonda za zaštitu okoliša ukupna vrijednost izgradnje
Centara za gospodarenje otpadom je oko 4,8 milijardi kuna, a za njihovu
realizaciju se oko 65 posto iznosa može dobiti iz sredstva EU. Međutim,
za to je potrebno završiti neke dokumente i pripremiti projekte
sukladno pravilima EU.

Tu se prvenstveno misli na Strategiju gospodarenja otpadom koju mi imamo i koja se neće
mijenjati te na Plan gospodarenja otpadom. Trenutačno je u izradi novi
Plan od 2015. do 2021. i to će biti ključni dokument koji je potreban
jedinicama lokalne samouprave, ali i svima ostalima koji namjeravaju
tražiti sredstva iz EU. Taj plan daje smjernice, daje okvir kako
gospodariti otpadom i svaki projekt, bez obzira na tehnologiju, morat će
se pozvati na taj Plan. On propisuje ciljeve koji se moraju postići u
određenom roku, ali ne i put kojim će se ti ciljevi ostvariti. To će
odlučiti jedinice lokalne samouprave – zaključuje Andričević.