Zbog svoje agresivnosti pajasen (divlji orah) se može očekivati u svim djelovima grada Splita, ali se teško moglo predvidjeti, da će se nakon tvrđave Gripe, Dioklecijanove palače, bastiona Contarini, uvući čak i u Marjanski tunel gdje mu čak ni koncentrirani automobilski ispušni plinovi ne škode.
To je potvrdila i američka književnica Betty Smith još 1943. koja je u svojoj nagrađenoj knjizi „Raste stablo u Brooklynu“ opisala svoje odrastanje u djetinjstvu i adolescenciji u New Yorku zajedno s pajasenom (kojeg je nazvala „tree of heaven“ ili „nebesko stablo“ zbog brzog rasta kao da želi svojom visinom što prije doseći nebo). I „geto palm“ je bio još jedan naziv jer je pajasen bilo jedino stablo koje je tada uspjevalo u getoima New Yorka jer mu nisu škodila urbana zagađenja bilo kojeg sastava. Ona je primjetila i smatrala da je pajasen jedino stablo koje može rasti iz cementa i asfalta.
Pajasen se uvukao u strop južnog dijela Marjanskog tunela (vidljivo na priloženim fotografijama) gdje se i s vanjske strane vide brojna stabla pajasena od kojih neki dosežu visinu veću od deset metara.
Njihov brzi rast i jako korijenje može s vremenom potencijalno oštetiti ne samo elektro instalacije tunela, već i oštetiti beton što bi u tom slučaju njegovi manji djelovi mogli pasti na jureća vozila i izazvati prometnu nezgodu.
Stoga je nužno ukloniti sve vidljive pajasene koji doslovno rastu na krovu južnog dijela tunela i izvaditi svo vidljivo korijenje za spriječiti njihov daljnji rast kao prevencija mogućih budućih prometnih nesreća u južnom dijelu tunela.