U Imotskom obilježena obljetnica smrti Vlade Gotovca

Vlado Gotovac  (Imotski, 18. rujna
1930. – Rim, 7. prosinca 2000.) bio je hrvatski pjesnik, esejist,
filozof, disident, političar, ali i istinski domoljub i rodoljub. Program
obilježavanja kreirala je udruga “Vlado Gotovac“ iz Imotskog te lokalna
stranačka organizacija HSLS-a. Tako su ispred spomen biste Vlade Gotovca, a
koja se nalazi ispred Osnovne škole “Stjepan Radić“ položili cvijeće i upalili
svijeće. Potom je održan prigodan edukativni program vezan uz Gotovčev
svekoliki opus, a koji je realiziran uz sudjelovanje učenika i nastavnika
Osnovne škole “Stjepan Radić“.

Program je zaključen večernjim zbivanjem u
Gradskoj knjižnici “Don Mihovil Pavlinović“. Koncepcijski je sadržavao
politički, povijesni i literarni prikaz Gotovčeva bogatog raznolikog opusa.

Tako je član Središnjeg vijeća HSLS-a Toni
Garac govorio o političkoj važnosti Vlade Gotovca:

– Gotovac je ostavio neizbrisiv pečat u
hrvatskoj politici i društvu općenito. Činjenica da mu i najveći politički
protivnici nisu osporili, niti mogu osporiti doprinos za razvoj i stvaranje
demokracije u Hrvatskoj, ali i države uopće; dovoljno govori o njegovom
značaju. On je bio istinski domoljub i u trenucima kada je trebalo birati
između slobodne Hrvatske i vlastitih privilegija – birao je Hrvatsku, što ga je
stajalo zatvora. Hrabrost je zajednički nazivnik Gotovčeva djelovanja pa makar
to značilo i robiju. To je glavna misao koju i danas moramo nositi kada se već
Gotovca sjećamo. Moramo biti hrabri nositi se sa izazovima našeg vremena, ma
koliko oni veliki bili – istaknuo je Garac.

Dragutin Koštro iznio je prikaz povijesnog
konteksta u kojem je Gotovac egzistirao i radio, kada mu je, uopće, bilo
dopušteno raditi. Tako je Gotovac u socijalističkom sustavu bio, između
ostalog, kažnjen i s gubitkom građanskih prava, zbog kojih mu nije bilo
dopušteno stvarati, kreirati i na taj način imati priliku izražavati se kao
akter javnog mnijenja. Koštro je naglasio kako je Gotovcu “bio svojstven bunt,
protest i otpor represiji. O Gotovcu je jako teško govoriti iz razloga što se
radi o jednoj veličini koja je nadišla Hrvatsku. Primjerice, nakon jednog od zatvaranja,
Tito mu je ponudio pomilovanje iz nekih svojih razloga. Gotovac je to
pomilovanje odbio riječima: Što će mi pomilovanje? Pa ja nisam kriv. Što će mi
onda pomilovanje… “ Vlado Gotovac je bio istinski majstor riječi. Gdje god je
bila riječ, tu je bio i Gotovac. Zbog toga posebno teško padaju njegove godine
šutnje na koje je bio prisiljen.

Govoreći o književnoj komponenti Vlade
Gotovca, Mara Pezo se dotaknula i Gotovčevih ideala :“Gdje su danas ideali
Vlade Gotovca? Gdje su ideali za koje se borio? Gdje je ta ljubav za koju je
živio? Gotovac nikada nije posumnjao u svoje ideale. Jer vječnost kao jedina
perspektiva ljudske pobjede, bila je vidljiva i u svakom činu Gotovčeva
djelovanja“.

Dobro posjećena tribina završila je s
interakcijom prisutnih koji su postavili mnogobrojna pitanja vezana uz širi
kontekst djelovanja Vlade Gotovca.