Barbir o pobačaju: “Veselimo se Šimundićevoj podršci prijedlogu besplatne kontracepcije”
– Želite spriječiti pobačaje, više rođene djece? Super. Krenimo sa stvaranjem zemlje u kojoj nema neželjenih trudnoća: u kojoj se nasilje protiv žena sankcionira, žrtvama vjeruje, u kojoj smo obrazovni da znamo kako se trudnoća može spriječiti, u kojoj je kontracepcija besplatna i dostupna, u kojoj je žensko i reproduktivno zdravlje javnozdravstveni prioritet o kojemu se javno govori (a ne da tisuće žena nema ginekologa, čeka mjesecima, a SVOJE PRAVO na zdravlje skupo plaća), u kojoj nema nasilja pri porodu, gdje 55% trudnica ne dobiva otkaz zbog trudnoće, gdje trudnoća nije prepreka daljnjem obrazovanju i napredovanju u karijeri (čak i bez stranačke knjižice), u kojoj ima dovoljno jaslica i vrtića dostupnih svima, u kojoj je obrazovanje besplatno, zdravstvena skrb javna, dostupna, i kvalitetna, u kojoj žene nisu “drugotne” bez obzira na bračno stanje, dob, imanje djece ili nemanje djece. U kojoj stranka ne štiti obiteljske nasilnike niti se oglušuje kada žrtve traže pomoć. U kojoj, konačno, tijela žena ne pripadaju ni političarima, ni muževima, ni svećenicima, pa ni roditeljima, bez obzira imale one 14 ili 114 godina. Znači, kad dođemo do toga da živimo u TAKVOJ zemlji, onda možemo ulaziti u filozofske rasprave o stanicama (iako će i tada odluka o iznošenju trudnoće ostati u rukama one koja je iznosi), ali hajmo prvo doći do toga. Jer u zemlji u kojoj su žene “drugotne”, žrtve muškog nasilja, žrtve femicida, žrtve silovanja, žrtve sustavnog nasilja, podcijenjene, potplaćene i ponižene — govoriti o pobačaju kao ubojstvu na način kao što to cijenjeni gospodin čini nije samo neosjetljivo prema ženi, već posve deplasirano.


