Tonći Kukoč: Obitelj Brzović me kamatari, ne dam svoje novce

Bivši igrač Hajduka, a sadašnji član talijanskog drugoligaša Brescie, Tonći Kukoč obratio poslao je hrvatskim medijima pismo u kojem se žali odnos sa svojim bivšim menadžerom. Kukoč u pismu tvrdi da ga obitelj Brzović kamatari, tj. da žele od njega izvući 60 tisuća eura. 

Menadžerski ugovor s Kukočem potpisao je Siniša Brzović, a kasnije je prava prenio na svog sina Duju. Obitelj Brzović tvrdi da Kukoč nije ispoštova ugovorne obveze zbog čega su sve prijavili sudu u Splitu, koji je baš kao i sud u Italiji donio europski ovršni nalog. Obitelj Brzović tvrdi da su oni u pravu, dok je Kukoč iznio svoju stranu priče u pismu koje prenosimo u cijelosti: 

Pišem ovo pismo javno, i želim i molim da ga objavite. Profesionalni sam igrač u Italiji, u Bresciji, i mladi reprezentativac Hrvatske. Želim ispričati svoju priču, i ovo je najbolji način za to.

Želim napisati ovo pismo javno, tako da u budućnosti svi roditelji znaju kome daju svoju djecu. Svi menageri koji se predstavljaju kao menageri, a nemaju FIFA licencu su kamatari, a ne menageri….

Ja sam prije 5 godina potpisao ugovor sa obitelj Brzović. I u tih 5 godina nikada mi nisu našli klub, nikada se nisu brinuli onako kako piše u ugovoru, da ne govorim da mi novčano u 5 godina nisu dali niti 500 eura… A sada su me tužili da ja njima moram isplatiti 60 000 eura, ili će mi blokirati svu imovinu u Hrvatskoj i Italiji… I sada se ja pitam za koga ja radim? Za njih ili za sebe?

Njihova firma Sinest je u bankrotu, njihov sin Duje Brzović, već 4 godine ne plaća stan, i izgubit će ga, i sada su našli način kako da zarade, a to je da kamatare mene. Da, kažem kamatare, jer to nisu menageri, ta familija je kamatarska familia….

Ja osobno mogu ići na sve sudove, i mogu me slobodno pozvati,ja se kunem u familiju da je ovo sve istina što sam rekao. Dok nisu potpisali ugovor sa mnom dolazili su mi kod roditelja doma i ponasali se kao fini ljudi, a kada sam potpisao, nisam dobio ništa… Tek kada je prošlo malo vremena, ljudi su mi rekli pa jesi normalan? Za koga si to potpisao? Mislio sam: ajde dobro, nije istina što ljudi pričaju, ali kasnije sam se uvjerio sam…

Prvo je sin Duje Brzović završio u zatvoru, jer je svome prijatelju koji živi kat poviše njega, Josipu Komaru, dizao auta u zrak, kamatario ga i slao doma pisma ako mu ne plati 50 000 eura da će mu sa glavom njegovog novorođenog djeteta igrati nogomet. Ja kada sam to čitao nisam virovao, ali kada se dokazalo da je to Gospodin Brzović radio, ja sam bio šokiran… kojeg monstruma imam kraj sebe, a predstavljao se kao moj menager…

Kada sam bio igrač Hajduka bila je teška novčana situacija doma i tražio sam novce kod obitelji Brzović: molim vas, pomozite, dajte mi nešto… Molio sam ih tjednima, da bi nakon toga došao Duje Brzović i rekao: ok, evo ti 2000 kn, ali ih mi moraš vratiti sljedeći tjedan!?

Znači ja toj obitelji, koja mi nije dala ni 500 eura, a željela je da im vratim 2000 kn jer će mi ih dati samo kao posuđen novac, ja sada toj obitelji moram dati 60 000 eura…. Ma nema tog dragog Boga ili Suda koji može mene natirati da ja toj obitelji dam novac koji nisu zaslužili… Ja osobno javno kazem da ću radije dati 200 000 eura bolesnoj djecu nego toj familiji jer u ovih 5 godina nisam dobio ništa od njih. Klubove mi nikada nisu riješili. Bresciju mi je riješio Predrag Rački, čovjek sa Fifinom licencom, čovjek koji zna što je nogomet. A familija Brzović ne bi prodala Ronalda i Messija, a kamoli Kukoča. Ovo je moje javno pismo, da ubuduće svi roditelji znaju i dobro promisle kome daju svoje dite. Ja sam pogrijesio, ali sam sada sretan kada znam da više nitko neće doći u ruke te familije Brzović koja sebe naziva punom časti i poštenja. A u stvarnosti je to puno puno drukčije.

Ma Zdravko Mamić je mala maca za tu obitelj. Taj čovjek je bar uložio u igrače, pa nešto traži za uzvrat, ali ova familija me doslovno ubila. Da nije došao Predrag Rački i izvukao me iz tih ralja, želim da svi vide što mi rade. I opet dajem svoje obećanje da ću do zadnje lipe dati za bolesnu djecu radije nego toj obitelji. Novci mi nisu na prvome mistu i nema šanse, i nema toga suda, ili ovrhe koja će mene natirati da je proslijedim toj obitelji. Neka me pozovu na sud, pa ćemo vidjeti tko će pobjediti. Imam dokaze i sve. 

POSLJEDNJE DODANO: