Dražen Markotić: Naše govorno područje je dovoljno veliko nemegalomanskim apetitima

Za Dražena Markotića se u glazbenim krugovima čulo još
krajem devedesetih kada je sa svojim prvim bendom Vega svirao heavy metal i
pisao pjesme na hrvatskom jeziku. Nakon dva studijska albuma i nekoliko izmjena
u postavama, Dražen 2011. godine grupu Vega pretvara u Dražen Vega te snima
samostalni album „Krvarim od zabluda“. Nakon toga okuplja bend, kreće na
turneje, a najveći utisak na njega je ostavila Srbija gdje su u alternativnom svijetu
postali poznati i traženi, a Draženu je u Beogradu osim izdavanja knjige –
ponuđen i televizijski angažman.

Iako je grupa Vega
bila poznata na heavy metal sceni, zašto se prije 6 godina odlučujete za novu
glazbenu priču – Dražen Vega?

Pa nema nekog posebno planiranog “proračuna”. Jednostavno,
tako to valjda ide. Kreativnost traži promjene, mijenjanja, eksperimente.
Afiniteti se mijenjaju, potrebe. Još dok je Vega bila intenzivno aktivna ja sam
radio i na nekim pjesmama koje su “iskakale” iz okvira Vege jer su
bile malo ( dosta ) drugačije, a ja sam imao sve veću potrebu stvarati na taj
način i sve manju volju to potiskivati. Rastali smo se u miru, s razumijevanjem.
S tim da smo rekli da to ne znači da je priča tog benda zapečatirana. Jednom,
nekad, tko zna. Ali Dražen Vega “gazi” svom silom i sve se više i
više vrata otvara za daljnji rad.

Znači da je novi zvuk
tražio i nove članove benda?

Konkretniji korak nakon razlaza Vege bio je taj da sam ušao
u studio kod svog prijatelja Lea Škare, znači bez benda, samo ja sa svojim
idejama, željom i voljom i uz puno razumijevanje od strane Lea. I tako je
krenula priča novog albuma. Gitare je snimao moj “brat” Vojan Koceić,
koji je odmah uletio u proces u studiju. Tu se pojavljuje i moja draga
prijateljica Iva koja je otpjevala neke prateće vokale i tako je cijela priča
poprimala jedan sve vidljiviji oblik. Tek nakon završetka snimanja i nakon
izlaska albuma krenuo sam u potragu za članovima koji bi me pratili na
koncertima. Prvobitna ideja je bila da imam prateći bend ali su tu
“upali” neki ljudi koji su svojim zalaganjem učinili da se ta ideja
promijeni i da Dražen Vega postane band.

Zanimljiva je
suradnja s producentom Leom Škarom koji radi s većinom estrade, a onda nakon
toga ostaje u studiju i s Vama ulazi u jedan sasvim drugi, da ne kažem
suprotni, žanr. Zašto ste odabrali baš studio Spalaton?

 Istina je, on radi sa
svim uistinu velikim imenima Hrvatske estrade, da ih sad ne nabrajamo. I da, to
je ona “suprotna” strana od ove u kojoj ja funkcioniram. (Smijeh) Pa
mi smo krenuli s kavama, dogovorima i planovima. Nije bilo sve jednostavno
iskombinirati jer sam ja u Zagrebu, a on u Splitu. Ja sam gore bio zatrpan sa
svojim obavezama, a on ovdje nije imao, bukvalno, slobodnog dana koliko je
aktivan. Ali, korak po korak, krenuli smo i što smo više zalazili u “moju
sferu” on je bio sve više u tome. Svidjelo mu se sve to i čak sam ga sa
strane promatrao da je izgledalo na trenutke kao da radi nešto svoje, vlastito.
Čak je izjavio da mu je to bilo super da se malo “pročisti”. Njegov
studio, Spalaton, je bio pravi izbor. To mišljenje i dalje ostaje, što zbog
mogućnosti u studiju, što zbog njega kao suradnika i muzičara.

U tijeku je promocija
albuma „Krvarim od zabluda“ koji je vani nešto više od tri godine, gdje ste ga
sve promovirali koncertno?

Gdje smo sve nastupali to se stvarno ne mogu sad sve sjetiti
jer smo koncertno aktivniji u ovih par godina nego kad sam bio s Vegom 12
godina. Prostorno smo sve širi pa smo sve više uz Hrvatsku i po Srbiji, Bih,
Austriji…

Izdavačka kuća je
“Stajnerrecords” te imate pjesme na engleskom jeziku, koliko Vas
privlači strano tržište? Koliko se do heavy metala drži u inozemstvu za razliku
od Hrvatske?

Postoji materijal na engleskom jeziku, ali je on rađen zbog
mnogobrojnih fanova izvan našeg govornog područja, a i meni je bio izazov
okušati se u tom polju jer su mi tekstovi uvijek bili najbitnija stavka i to
znači da nije bilo mjesta lakrdiji čak niti u tom engleskom – koji na bilo koji
način zvuči bolje (nekome, meni baš i ne). Vrlo sam zadovoljan i s tom
engleskom stranom priče. Na taj način se dobio, ustvari, dupli album jer je na
engleskoj verziji sve isto, melodije, muzika, ali su tekstovi sasvim drugačiji
i nemaju previše veze sa hrvatskom verzijom. Inače, nije da sam nešto posebno
lud za “stranim” tržištem. Više mi je prioritet naše govorno područje
koje je sasvim veliko i dovoljno nemegalomanskim apetitima. Što se tiče
prihvaćanja nekih stilova van ovog našeg područja to je već prastara priča koja
je oduvijek ista. Jednostavno “vani” ima mjesta za svakog i za sve.
Ne gleda se na neke normalne stvari kao “kod nas” za nesigurnošću i
nepovjerenjem. Ljudi su, što se toga tiče, puno otvoreniji i spremniji za
istraživanje. To se vidi i po festivalima, načinu života, standardu, razvitku…
Sve je to nekako usko povezano, mada se ne čini tako, na prvi pogled.

Skoro četiri mjeseca
proveli ste u Srbiji gdje ste uz nastupe radili na novom materijalu te medijski
bili izuzetno prisutni. U kakvom Vam je to sjećanju ostalo i imate li se
namjeru vratiti?

Završili smo turneju od skoro četiri mjeseca u Srbiji koja
je uistinu bila super. Gostovali smo na niz radijskih emisija, svirali po TV
emisijama, imali niz intervjua po raznim portalima, “odrokali” nekih
petnaestak gradova. Cijela stvar je počinjala bivati sve veća i veća, ali smo
odlučili stati krajem travnja. Da malo smirimo strasti i da ne budemo toliko
prisutni. U Srbiji nam je jednostavno sve više vrata počinjalo bivati
otvorenima, sve renomiranija imena su nas počela prihvaćati kao kolege i zdravu
konkurenciju. Sva ta priča je učinila da su nam se pozivi i prilike za nova
gostovanja utrostručila. Jednostavno se veselimo ponovnom odlasku našeg
piratskog broda tamo i da i dalje širimo neku svoju priču.

Priča se da ste
napisali knjigu, o čemu je riječ i kada će ugledati svjetlo dana?

Istina je da čekam i na izdavanje svoje prve knjige. To se
također treba dogoditi u Srbiji. Sve je to usko povezano s cijelim boravkom
tamo tih par mjeseci i upoznavanjem gomilom utjecajnih ljudi koji su me ustvari
i nagovorili na taj korak. Svojim poštivanjem su mi dodali vjetra u jedra i
neku hrabrost jer se nisam usuđivao misliti na to uz sve obaveze koje imam oko
benda. Pokušao sam par puta tako nešto u Hrvatskoj i sve je ostalo na
neodgovaranju na mail-ove i telefonske pozive. To je također utjecalo na moju,
skoro, predaju, ali eto… Neka druga vrsta energije mi je dala nadu i volju za
taj pokušaj. Kad bi izašla, ne znam, čekam da prođe ljeto i da sve ponovo dođe
u “normalu”. U Beogradu sam, također, dobio i ponudu biti voditeljem
i suorganizatorom jedne muzičke emisije na TV-u pa bi se trebalo manevrirati
između par ambicija i obaveza. Srećom sve su srodne i meni jednako pri srcu.

Je li ljeto koncertno
aktivno?

Ljeto nama općenito nije bilo toliko interesantno za
koncerte, dosad. Nekako bi se toliko naputovali i nasvirali da bi to uzeli kao
neku vrstu “obnove” i odmora. Ali, izgleda da je to sve teže sebi
priuštiti pa će ovim ljetom stvari krenuti drugačije. Dolazimo u Split, nakon
par godina, u klub EKS/Spartium, 24.07., zatim 25.07 sviramo na memorijalnom
koncertu u gaju kod Mravinaca (open air). U pregovoru su neki otoci za kolovoz
i tako. Ne mogu se sad niti sjetiti svih mogućnosti niti upita, ali sve u svemu
smo zadovoljni.

Koji su planovi za
jesen?

Jesen, ah ta jesen, toliko dalek ushit u vrijeme ovih
odvratnih vrućina. (Smijeh) Od jeseni ide znači sve ovo što sam navodio i još
puno toga što nisam jer su stvari u začetku, neke suradnje s nekim bendovima,
turneje zajedničke, naše samostalne, pokoji spot, nastavak snimanja u Beogradu
u studiju Revenge, kilometri, druženja i tako dalje… Svi zainteresirani nekq
ukucaju na YouTube Dražen Vega i neka sami odluče da li im se sviđa što čuju i
mogu nas pratiti na Facebook-u na našem band page-u. Hvala tebi, draga Dina na
ukazanom vremenu i povjerenju, pozdrav svima i volite sebe da bi imali kada
voljeti i druge.