Dok se molitve izgovaraju, zvona katedrale označavaju sveti trenutak, proširujući vijest o slavlju svetog Duje izvan samih zidina katedrale. Split se uskomešao, ljudi izlaze na ulice i trgove kako bi se pridružili proslavi dok grad krije u sebi neizrecivu ljepotu i jedinstveni duh koji budi najdublje emocije u svojim stanovnicima i posjetiteljima. 

Dok sunce blistavo sija na mramornim pločnicima, Riva živopisno pulsira ritmom života. Svečano odjeveni Splićani, ponosno noseći svoje tradicijske nošnje, pružaju ruke jedni drugima i zajedno koračaju u procesiji za Dujmovim moćnim relikvijarom. Miris tamjana, pomiješan s osjećajem zajedništva, ispuni svaki kutak prostora. Zvuci orgulja stvaraju melodičnu pozadinu dok se misna slavlja odvijaju u sjeni veličanstvenih zidina Dioklecijanove palače, spomenika iz prošlih vremena.

Na čelu Splitsko-makarske nadbiskupije nakratko se zadržao Dražen Kutleša koji je odlukom pape preselio u hrvatsku metropolu, a pastir crkve ovog dijela zemaljske balote postao je Želimir Puljić...

Niti mjesec dana otkako je papa Franjo prihvatio vaše odreknuće od pastoralnoga upravljanja Zadarskom nadbiskupijom, novu ulogu dodijelio vam je malo južnije. Iznenadilo vas je to? I još posebno kad uzmemo da je Splitsko-makarsku nadbiskupiju zapravo dugi niz godina vodio kolega iz iste generacije Marin Barišić?

- Uoči svete Stošije, 14. siječnja ove godine, papa Franjo prihvatio je moje odreknuće od pastoralnoga upravljanja Zadarskom nadbiskupijom. A već slijedeći mjesec, 14. veljače 2023. nakon konzultacije zamoljen sam prihvatiti službu Apostolskog upravitelja Splitsko-Makarske nadbiskupije, jer je mons. Dražen Kutleša imenovan koadjutorom Zagrebačkog nadbiskupa kard. Josipa Bozanića. To me ne samo iznenadilo, već i opteretilo imajući u vidu moje godine, a i obim posla koji me očekivao. Prihvatio sam tu službu lakše jer je u Splitu moj kolega iz studijskih dana mons. Marin Barišić koji je ovu nadbiskupiju vodio preko dva decenija. Istina, imao je zadnju godinu i zdravstvenih problema, ali rado pomaže u pastoralu, dijeli svete sakramente i izvrstan mi je suradnik i pomoćnik.    

  

Da se vratimo godinama unazad, rođeni ste u mjestu Kamen kod Mostara kao peto dijete u obitelji. Kad ste osjetili da Bog ima nešto važniji poziv za vas?

- Da. Ja sam dijete sa sela, a veći dio mladenaštva i života proveo sam u gradovima, poput Splita, Rima, Sarajeva, Dubrovnika i Zadra. I što sam stariji, sve me više privlači selo i njegovo relativno mirno i prirodno okružje. I s nostalgijom se prisjećam tih dječjih godina kad sam u živom kontaktu s prirodom, na njima i livadama, po šumama i kamenjaru. Već u osnovnoj školi htio sam biti ministrant. Budući da se tada slavila misa na latinskom jeziku, valjalo je naučiti dosta odgovora na latinskom. Ja sam se potrudio i naučio sve što je trebalo odgovarati pod Misom, pa sam „primljen među ministrante“. Služeći kod oltara rodila se i u meni želja poći u školu za svećenike. Po završetku osmogodišnjeg školovanja javio sam se biskupu koji me poslao u sjemenište u Dubrovnik gdje se maturirao u proljeće 1966., a na jesen upisao teološki studij na Bogosloviji u Splitu gdje sam ostao tri godine. Nakon toga poslan sam nastaviti studij teologije u Rimu gdje sam i zaređen za svećenika 1974. godine.    

   

Koliko vas je ispunjavao rad s mladima, posebno na Katoličkoj bogosloviji kada iz ovih današnjih naočala pogledamo da smo u velikom problemu s iseljavanjem mladih i muku mučimo s rađanjem djece. Roditelji se danas najviše i odlučuju za jedno dijete u obitelji, kako vi tumačite to iz pogleda psihologa?

- Po završetku studija teologije u Rimu studirao sam i promovirao na Fakultetu odgojnih znanosti -smjer psihologija. Kad sam završio studij, poslan sam biti odgojiteljem i profesorom  na Bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu. Drago mi je sjetiti se tih godina kad je u bogosloviji u Sarajevu bio više od šezdeset bogoslova i petnaestak profesora i odgojitelja. Uz redovita predavanja održavalo se redovite mjesečne tribine za vjernike laike. Organizirani su brojni stručni skupovi i simpoziji. Školovalo se i katehete i katehistice za vođenje školskog i župnog vjeronauka. U toj odgojnoj instituciji za pripravu i školovanje budućih svećenika, koju je nadbiskup Josip Stadler sagradio pri koncu 19. stoljeća, bilo je tih osamdesetih godina prošlog stoljeća vrlo zanimljivo i dinamično raditi u toj crkvenoj instituciji. Nosim divne i drage uspomene iz tog vremena od prije četiri desetljeća (1978-1990.).

Koji su izazovi u Crkvi današnjice najaktualniji? Možda čak i kad usporedimo ovo današnje razdoblje s onima u kojima ste vi ipak bili na vrhuncu službe, u doba završetka Domovinskog rata i stvaranje Hrvatske koju su tada pohodili i dvojica papa…

- „Svako vrijeme nosi svoje breme“, veli narodna izreka, kao i svoje izazove. Više od tri desetljeća služio sam kao biskup u Dubrovniku i Zadru, a od nedavno i u Splitu. Brojni su i različiti izazovi s kojima su se vjernici i Crkva do jučer hrvali, a i danas se još suočavaju. Jučer je to bila ideologija teoretskog i ideološkog ateizma, nakon koje su nastupile ratne nevolje i borba za slobodu zemlje i naroda. A onda vrijeme „osvojene slobode i demokracije“ koja je donijela nove probleme i izazove koje valja rješavati. Veliku su nam utjehu i poticaje pružili u ratnom i poratnom vremenu dvojica papa, sveti Ivan Pavao II. koji je u Hrvatsku došao tri puta (1994., 1998. i 2003.), a kod drugog pohoda došao u Split i Solin prije 25. godina. Njegove utješne riječi i mudri savjeti i danas su vrlo aktualni i korisni. Osim njega pohodio nas je (2011.) i papa Benedikt XVI. koji je početkom ove godine blago usnuo u Gospodinu. On je došao u prigodi prvog „Nacionalnog susreta hrvatskih obitelji“.

         

U onom ranije spomenutom razdoblju, što je na vas ostavilo najviše traga – bilo u pozitivnom, bilo u negativnom smislu. U razdoblju kad ste bili pastir dubrovačkog i zadarskog puka.

- Kad danas gledan unatrag „dubrovačko razdoblje“ od 1990. do 2010., mogao bih kratko reći kako je to bilo doba velikih ratnih nevolja i stradanja, kao i poratnih muka i problema s obnovom porušenih domova i sakralnih objekata. Premda smo tijekom rata živjeli u velikoj nesigurnosti i strahu, opkoljeni sa svih strana jugovojskom i četničkim postrojbama, nismo se predavali pesimizmu i očaju. U suženom prostoru slobode kretanja u Gradu i par kilometara u njegovoj okolici, ljudi su nastojali organizirati „normalan život“, s koncertima, tribinama, molitvama i misama. A u vrijeme bombardiranja sklanjalo se podrume i skloništa gdje se molilo Gospinu krunicu i tješilo jedni druge kako će i ratnim nevoljama doći kraj. S tom nadom i vjerom dočekalo se dane slobode koju nam „višnji Bog je do“ (I. Gundulić), a izmolili su je naši nebeski zaštitnici, te izborili hrabri generali i branitelji. Njima dugujemo našu zahvalnost i poštovanje; posebice onima koji su poginuli za našu slobodu ili pak u nju ugradili svoje živote i svoje zdravlje. Pokojnima, stoga, neka se vine naša iskrena molitva, a živima naša zahvalnost i poštovanje.    

 

Crkva je naložila neka se u svetoj misi moli za papu i biskupa, a vi ste, po dolasku svim župnicima poslali da se moli za novog nadbiskupa Splitsko-makarske nadbiskupije. Kakav bi on trebao biti?

- Točno je da se u svakoj svetoj Misi moli, ne samo za žive i mrtve članove, već posebice za Papu i mjesnog biskupa koji su nasljednici apostola. Njih je, naime, Isus odabrao, zaredio i poslao neka idu „po svem svijetu“, okupljaju ljude i krste ih i neka s vjernicima slave Misu i hrane ih svetim sakramentima. U svakoj svetom Misi Crkva moli na razne nakane, a posebice moli za papu, biskupe i svećenike. Jer, važno je imati čestite i svete pape, biskupe i svećenike. Konačno, bez biskupa i pape nema Crkve. Stoga se u Misi uvijek spominje molitvena nakana „za papu i mjesnoga biskupa“. Kad sam imenovan Apostolskim upraviteljem Splitsko-makarske nadbiskupije, smatrao sam važnim pokrenuti „molitveni lanac“ među vjernicima da „Gospodin krijepi i učvršćuje svećenike i Bogu posvećene osobe u svetom pozivu, i da našoj nadbiskupiji udijeli dobroga pastira koji će biti svom puku biti uzor svetosti i revni navjestitelj istine.

Evanđelje, naime, pripovijeda da su dvanestorica apostola bili plod Isusove molitve prije nego ih je pozvao „da propovijedaju i liječe svaku bolest i nemoć u narodu“ (Lk 6, 12-13). Tako i Splitsko-makarska Crkva moli da joj Gospodin daruje „biskupa koji će poput svetoga Dujma Bogu ugoditi, a povjereno stado tješiti, blagoslivljati i Kristovim putem hrabro i razborito voditi“. U toj molitvi opisano je kakvog pastira želimo i molimo; s popratnim poklikom „Gospodine, usliši nas!“    

Za vrijeme jedne mise u svibnju 2022. godine, kao zadarski ste nadbiskup, a ta je rečenica ostala upečatljiva kazali kako je „život zakon te kako je on iznad svih zakona i temelj svih zakona” pritom komentirajući sve učestalije priče o pravu na pobačaj… Posebno vas smeta to što ima onih koji propagiraju to pravo žena?

- Imao sam pred očima okružno pismo svetog Ivana Pavla II., „Evanđelje života“ (1995.), u kojem je ustvrdio da se „svijet nalazi pred objektivnom zavjerom protiv života“. Nije nikakvo otkriće reći kako se diljem svijeta „izglasanim zakonima“ svjesno ubija nerođenu djecu, propagira eutanaziju, nameće genetski inžinjering, širi nemoral i drugi poroci. Stoga je Papa dodao da su u tu „zavjeru protiv života“ uključene međunarodne ustanove i obavijesna sredstva koja šire kontracepciju, sterilizaciju i pobačaj kao „znak napretka i osvajanja slobode”. Budući da su pri tome najviše ugrožena nerođena djeca i starci, sveti Ivan Pavao II. je svojim okružnim pismom „Evanđelje života“ ustao u obranu najugroženijih. Kad je ljudski život ugrožen, Crkva ne može i ne smije šutjeti. Ona osjeća dužnost i obvezu „dati glas onima koji glasa nemaju“, kojima je to pravo uskraćeno. Kad je u Italiji trajala kampanje za legalizaciju pobačaja (travanj 1981.), Ivan Pavao II. uputio je Talijanima najpotresniji vapaj u obliku upitnika: „Je li dopušteno oduzeti život čedu za koje je Krist prolio svoju krv? Ako tom činu ubijanja djeteta u utrobi majke dadnemo 'pravo građanstva', veli Papa, onda smo na rubu provalije s nesagledivim posljedicama“. U tom vidu citirao sam Papu da je „život iznad zakona i da je u temelju svih zakona”. Ako ljudi budu poštivali, branili, voljeli i služili životu, postoji mogućnost da ostvare istinsku slobodu, pravdu, razvitak, sreću i mir i grade autentičnu civilizaciju istine i ljubavi.

 

U svojoj ste uskrsnoj homiliji posebnu poruku imali za građanske vlasti, i to da u društvu odstranjuju sve što rađa malodušje i pesimizam. Kako biste vi opisali stanje nacije? Odmiču li se ljudi od vjere i Boga i zazivaju ga samo u trenutcima slabosti, nevolje i smrti?

- Uvijek je aktualna ona Pavlova misao da je „Uskrsnuće temelj našeg vjerovanja i propovijedanja“. Jer, da toga nije bilo, uzaludna bi bila naša vjera, neosnovano ufanje i  bezizgledna naša nada. To se moglo osjetiti i doživjeti prije nekoliko tjedana kako se ljudi raduju što su nakon šutnje Velikoga petka opet zabrujala crkvena zvona. Pjesnik bi rekao: „Slušajte ih kako zvone; stara zvona moga grada“. Ispunjen optimizmom uskrsne radosti, kršćani se ne daju slomiti, već osnaženi uskrsnim događajem oni s optimizmom i s pjesmom na usnama vele „sve možemo u Onome koji nas jača (Fil 4, 13). Istina je kako velite, da „ima ljudi koji se odmiču od vjere i Boga i zazivaju ga samo u trenutcima slabosti, nevolje i smrti“. Budući da je otajstvom Kristovoga uskrsnuća započelo vrijeme nade i optimizma, potrebno je trajno „otvarati vrata Kristu“. On je, naime, nepomućeno svjetlo u povijesti ljudskog mraka i tame. On je Put, Istina i Život; središte i smisao svega. Stoga sam u svojoj uskrsnoj čestitci pozvao građanske vlasti i sve koji su u službi ljudi, neka u temelje društva ugrađuju vrjednote mira, tolerancije, pravde, poštivanja i solidarnosti, te odstranjuju sve što rađa malodušjem i pesimizmom.

U posljednje se vrijeme ne priča puno o kanonizaciji kardinala Stepinca, kao ni o ukazanjima Gospe u Međugorju, ali dva su to pitanja koje more narod ovog dijela zemaljske balote. Kad bismo mogli očekivati “svjetlo na kraju tunela”, da se istina dozna pa koliko god ona sretna ili teška bila jer je i sam papa Franjo govorio da treba tražiti istinu…

- Obje su teme toliko medijski „razglašene“ da se stječe dojam „kao da o tome visi sav Zakon i proroci“. A nije tako. „Ako ustima svojim priznaješ da je Isus Gospodin i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen“, pisao je apostol Pavao Rimljanima (10, 9). Crkva, stoga, „nije u tunelu pobožnih priča“, već u posjedu Istine koja je sadržana u evanđelju i u drugim novozavjetnim spisima.

Načelno bi se moglo reći da „ukazanja Gospe u Međugorju ne ulaze u poklad vjere koje kršćani trebaju prihvatiti i vjerovati“. Čak i da se dokaže vjerodostojnost ukazanja, vjernici nisu obvezani u njih vjerovati jer „privatna ukazanja ne obvezuju“. Papino pak „dopuštenje da se ljudi mogu okupljati u Međugorju, te ondje moliti i pjevati“, nije nikakva potvrda Gospinih ukazanja, već „poziv na razlučivanje“, kako papa Franjo često govori.  

Što se tiče kanonizacije kardinala Stepinca, kojega je papa Ivan Pavao II. prije 25 godina (1998.) proglasio blaženim, odluka pape Franje da „odgodi kanonizaciju“ i u dogovoru s vrhovima Srpske pravoslavne Crkve „dopusti mješovitu komisiju za ponovno iščitavanje povijesnih dokumenata“, znak je Papine ekumenske dobrohotnosti i ne stavlja u pitanje Blaženikovu svetost, niti priječi njegovo štovanje.  

 

U ovim danima posebno se spominjemo svetog Dujma kojega slavi Split kao svog nebeskog zaštitnika. Kakvu poruku imate za sve vjernike za blagdan njihova sveca?

- Neki dan sam u svom pozdravu u kazalištu rekao kako više od tri desetljeća služim kao biskup u gradovima uz more (Dubrovnik, Zadar, Split) gdje su patroni sveci mučenici iz prvih stoljeća kršćanstva. Njih se obilježava vrlo svečano uz brojno sudjelovanje puka različite dobi, zvanja i političkih opredjeljenja; a ponekad i različitih narodnosti i religija (poput sv. Vlaha u Dubrovniku). Ono što posebice primjećujem jest činjenica kako slavljeni sveci nisu „klerikalizirali“ mjesta svoje ingerencije, ali ni društva nisu „posvjetovnjačili“ svoje patrone i zaštitnike. To je ono što me raduje i fascinira. Stoga bi moja poruka bila poziv vjernicima Splita i Splitsko-Makarske nadbiskupije neka nam se toga dana pridruže „uživo“ ili preko medija, pa da skupa, zborno i oduševljeno zapjevamo: „Zdravo Dujme, mučeniče Splita grada zaštitniče; upravljamo k Tebi glas! Zdravo, sjajni naš bisere, koji svjetlom svete vjere ti pokaza nama spas“. Jer, u njemu je naša nada i procvat svaki našeg grada!

 

- Otišao je naš dobri Martin. Bio je član DVD Žrnovnica od 1979 godine, obnašao je dužnosti predsjednika društva te je bio dugogodišnji član upravnog odbora.

Kroz svoj vatrogasni staž  dobitnik je više vatrogasnih spomenica i priznanja. Počivaj u miru naš dobri Martine tvoji vatrogasci Žrnovnica. - stoji u objavi.

Poduzetnici koji državi duguju novac za javna davanja, poput poreza ili doprinosa, ali i oni koji radnicima ne isplaćuju plaće ubuduće neće moći osnivati nove tvrtke – velike su to novosti koje donose izmjene dva zakona, o trgovačkim društvima i sudskom registru, što ih je Vlada jučer poslala u Sabor. Time bi se konačno trebalo stati na kraj praksi u kojoj netko može osnovati i više desetaka tvrtki, ostavljati iza njih dugove državi ili radnicima te osnovati nove tvrtke. I dosad je država nastojala spriječiti takvu praksu pa su građani kod registracije tvrtki morali davati izjave da nemaju porezne dugove, ali te su se izjave nikako ili slabo provjeravale, a u stvarnosti to nikoga nije spriječilo da osnuje novu tvrtku, a staru ostavi u dugovima, piše Novi list. 

Brzo po stupanju na dužnost ministra financija Marko Primorac je najavio da će se promjenom zakonodavstva stati na kraj megadirektorima među kojima je bilo i onih koji su osnovali po nekoliko stotina tvrtki, unatoč tome što su im u postojećima bili blokirani računi i imali su ovršne postupke.

Njegovo ministarstvo i Ministarstvo pravosuđa, koje je i formalni predlagatelj oba zakona, uspjeli su očito dogovoriti verzije zakona s kojima Vlada ide u parlament, a Zakon o trgovačkim društvima dobiva potpuno novi set odredbi s naslovom »Zabrana osnivanja društva te zabrana imenovanja za članove uprave i izvršne direktore u društvima za osobe s nepodmirenim dugovanjima«. Tako novo društvo ne može osnovati ni tvrtka ni fizička osoba koja ako je osnivač, vlasnik 25 posto udjela ili jedini dioničar u tvrtki koja ima nepodmirenih dugovanja po osnovi javnih davanja ili je objavljena na popisu poreznih obveznika/poslodavaca koji prema dostupnim podacima ne isplaćuju plaće. Lista tih poduzetnika objavljuje se na mrežnim stranicama Porezne uprave temeljem propisa o porezu na dohodak.

Sve to znači da novu tvrtku ne može osnovati nitko tko ima najmanje 25 posto vlasništva u poduzeću koje ima dugove državi na ime poreza i doprinosa ili dugove radnicima za plaće, ali ni onaj tko se dugova riješio tako što je tvrtka koju je osnovao li u kojoj vlasnik najmanje 25 posto udjela, u posljednjih godinu dana završila u stečaju koji je zatvoren brisanjem. Ljudi koji su osnivači ili suvlasnici 25 posto poduzeća koje ima dugove državi neće moći postati direktori, članovi uprave ni izvršni direktori u nekom drugom društvu.

Kako bi se sve ovo doista i primjenjivalo u praksi, u povijest odlaze izjave o podmirenim poreznim dugovima, jer one zapravo i nisu imale nikakvu težinu iako su se davale pod moralnom i materijalnom odgovornošću, a je li netko u postojećim tvrtkama podmirio sve dugove, provjeravat će se sudski registar te podatke tražiti od Porezne uprave. Uz to će Ministarstvu uprave i pravosuđa Porezna uprava dostavljati podatke o poslodavcima koji nisu uredni u isplati plaća. Kad se uspostavi informatičko rješenje, sudski registri će te podatke sami povlačiti iz sustava Porezne uprave.

Iako je takvih poslodavaca u Hrvatskoj sve manje, lista koju je krajem svibnja objavila Porezna uprava pokazuje da se tom sramotnom praksom, koja se smatra i kaznenim djelom, u Hrvatskoj služe 1.354 poslodavca, a da svoju plaću nisu dobila 1.874 radnika.

Uz to Vlada će, najavio je to jučer ministar uprave i pravosuđa Ivan Malenica, tijekom ove godine predložiti zakonodavni okvir kojim će se u potpunosti regulirati djelatnost agencija za naplatu potraživanja. Vlada je Saboru predložila da odbije prijedlog 18 saborskih zastupnika da se osnuje Istražno povjerenstvo za utvrđivanje odgovornosti za otkrivanje osobnih podataka građana koji su iscurili iz agencije za naplatu potraživanja, a Malenica je objasnio da je »Vlada svjesna važnosti i osjetljivosti ove teme i da će radi toga ove godine predložiti zakonodavni okvir kojim bi se u potpunosti regulirala djelatnost agencija za naplatu potraživanja, sukladno zajedničkom pristupu odnosno zakonodavstvu na razini EU-a«. Ministar kaže i da će se revidirati odredbe Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju i Zakona o potrošačkom kreditiranju »kako bi se na adekvatan način adresirala potreba primjene učinkovitih mjera restrukturiranja prije pokretanja ovršnih postupaka, odnosno prije kupoprodaje potraživanja«. To bi značilo da će banke pokušati dogovoriti naplatu kredita s dužnicima prije nego pokrenu ovrhu ili prodaju dug, piše Novi list. 

 

Grmljavinsko nevrijeme praćeno kišom i tučom danas poslijepodne pogodilo je dolinu Neretve.

Jaka tuča zahvatila je područje Metkovića gdje zasada nije zabilježena veća šteta.

Moguća su oštećenja povrtlarskih i voćarskih kultura na otvorenom području, što će se utvrđivati tek za nekoliko dana, piše HRT.