Koliko Vas je sudjelovanje u ovom projektu preokupiralo ova tri mjeseca i jeste li stizali ostale obveze oko pjevačke karijere koja je u uzlaznoj putanji?
- Moram priznati da sam bila fokusirana isključivo na ples, stoga su ostala životna polja malo “patila”, što bi se reklo. Isto tako, puno sam pouka i lekcija izvukla iz tog cijelog iskustva, koje će mi vjerujem, značiti za buduće projekte. Svakako se bacam natrag na glazbene pothvate i guštanje u slobodnom vremenu.
Što Vas trenutno okupira?
- Posljednjih dana se odmaram, planiram ljeto i boravim u studiju što više mogu. Dat ću sebi malo vremena da napunim baterije, dobro razmislim i prepustim se kreativnosti.
- Branimir i ja već smo se dobri upoznali i znamo što možemo očekivati jedno od drugog, ja od njega kao autora i producenta, a on od mene kao izvođača, tako da mislim da smo na dobrom putu. Pokušavamo proširiti vidike i koliko toliko eksperimentirati s novim zvukom, vidjet ćemo gdje će nas to odvesti.
Meni se osobno najviše svidjela pjesma "Plači mila“. Smatram da pjesma zajedno s vrhunskom produkcijom spota može konkurirati najvećim svjetskim produkcijama. Zvuk je nešto drugačiji od onoga na što smo navikli čuti u tipičnom hrvatskom popu.
- Drago mi je to čuti. Ta pjesma je ostala, rekla bih, pomalo neshvaćena, a za mene ima uistinu posebno značenje. Mislim da možda naša publika nije navikla na spoj takvog tipa teksta s modernim zvukom i produkcijom, ali svakako napredujemo. Tekst, iako na prvu jednostavan i jednostran, zapravo ima tešku priču u pozadini o gubitku voljene osobe u ne tako lijepim uvjetima. Upravo tom pjesmom sam željela ispričati nešto što je bitno i što se događa ljudima na svakodnevnoj bazi, kroz moderniji zvuk, blizak mlađim generacijama.
- Često se našalim kako su moji roditelji očito imali predosjećaj da će bit nešto od mene (smijeh). Šalu na stranu, ime sam dobila po pokojnom djedu, i iako ime kao mala nisam voljela, s vremenom sam shvatila da ga nikad ne bi mijenjala.
Razmišljate li i o prvom albumu? Sad je već pet singlova iza Vas.
- Naravno. Album mi je velika želja, ali i zadatak, kojem možda još uvijek nisam dorasla. Voljela bih da kad se dogodi da to bude u potpunosti zvuk koji će se prepoznati, koji će biti dosljedan. Ali evo, dat ću sebi taj zadatak i obećanje i nadam se što prije ga ostvariti.
Prošlogodišnja ste predstavnica na Eurosongu za koju se govorilo da je imala neviđenu potporu hrvatske javnosti. Čini mi se da ovogodišnja predstavnica Mia Dimšić broji više kritika nego pohvala. Kako to komentirate kao osoba koja je bila na njenom mjestu?
- Ne bih ulazila u to tko ima više kritika, a tko više pohvala. Vjerujem da svaki izvođač ima kvalitete za ponuditi, i neki svoj šarm kojim će privući određenu publiku. Što bi se reklo, o ukusima se ne raspravlja. Smatram da Mia, kao i svi koje je publika odabrala kao predstavnike, zaslužuje apsolutnu podršku i pohvale, a ja joj svakako želim svu sreću i lijepe uspomene.
Vodeći brigu da osim pjevanja na pozornici imate i vrlo zahtjevne koreografije u pratnji profesionalnih plesača, a tu su i moderne odjevne kombinacije koje uključuju visoke potpetice, biti pop pjevačica danas nije baš lagan posao?
- Biti javna osoba bilo gdje, a posebice u Hrvatskoj nije lako, što vidim i po kolegama, ali i po sebi. Ipak, ljubav prema umjetnosti kod mene je jača od zlih komentara i pokušaja da me se sputa, pa jurim i radim ono što znam i volim.
Djordjija Palić je bila Vaša vokalna trenerica u "The Voiceu“, potom i za Eurosong. Koliko sada imate potrebe i vremena vježbati svoj glas ili s vremenom kada krenu sve češći nastupi i snimanja glas se trenira "terenski“?
- Moram priznati da odavno nisam vježbala, ni pošteno pjevala, da vam budem iskrena. A to je ono zbog čega sam tu. Jako mi fale live nastupi i snimanje covera, te druženje s kolegama uz dobru glazbu, zato se iskreno veselim svom prvom koncertu i novim projektima, da se vratim onome što me najviše ispunjava.
Iako Vam je to prije bilo teško zamisliti, veći dio ove godine ste proveli u Zagrebu. Jeste se naviknuli na ubrzani život velikog grada?
- Ovaj kratki period boravka u Zagrebu bio je izazovan za mene, ali uspjela sam se nekako naviknuti, najviše zbog ljudi koji su učinili da se osjećam kao kod kuće. Ipak, „nima Splita do Splita“ i eto mene kući brzo.
- Trenutno sam na petoj, zadnjoj godini, ali čini mi se da ću morati produžiti barem još jednu, da stignem sve redovito popratiti i ispuniti obveze. Moram priznati da sam ponosna na sebe što nisam odustala i što me još uvijek drži volja da završim tu priču.
- Pa glazba je definitivno prevladala, ali mogu se zamisliti i u struci, dapače, vjerujem da bi jako uživala u tom poslu, jer generalno volim rad s ljudima, a djecom pogotovo.
U tijeku su pripreme za Vaš prvi koncert koji bi se trebao održati krajem svibnja u Zagrebu. Kako se pripremate i što publika može očekivati?
- Tako je. Jako sam uzbuđena i jedva čekam napokon stati na pozornicu uz bend i raditi ono što najbolje znam i što me veseli. Toplo se nadam da će ekipa uživat i da će me upoznat u mom prirodnom okruženju, i da će poželjeti doći na idući koncert.