Nadbiskup Barišić predvodio Vazmeno bdijenje u splitskoj katedrali

Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit
Marin Barišić predslavio je sinoć obrede Vazmenoga bdijenjau
splitskoj prvostolnici sv. Dujma. U koncelebraciji su bili: katedralni
župnik don Ante Mateljan, don Marko Ćubelić, don Šimun Doljanin i don
Nikola Šakić, a maestro don Šime Marović otpjevao je svečani hvalospjev
uskrsnoj svijeći. Nakon Službe svjetla uslijedila je Služba riječi
tijekom koje je nadbiskup izrekao prigodnu homiliju.

– Naše dane i vrijeme prate neugodne
vijesti. U strahu smo za danas, a još je neizvjesnije naše sutra.
Zabrinjavajuće vijesti nas sustižu kao da više nema prostora ni
mogućnosti za dobre vijesti. Očekivali smo brži i humaniji materijalni
napredak, kao i duhovno-moralni rast društva i svijeta. Nadali smo se
proljeću koje u ovo vrijeme priroda oko nas prihvaća i usklađuje se s
tim dinamizmom; dok čovjek, društvo i svijet kao da se suprotstavljaju
proljeću ostajući u tami hladne zime“, tim je riječima nadbiskup započeo
svoju homiliju kako bi ukazao na jednu drukčiju vijest, Radosnu vijest o
Isusovom uskrsnuću. To je vijest nebeskoga glasnika „uplašenim i tužnim
ženama, u vremenu zime i to u okolnostima groba i smrti, iznenađujuću i
nevjerojatnu vijest za nas i našu povijest. Nikakvo čudo da je čovjek
nepovjerljiv prema toj radosnoj vijesti jer nije naša, nadilazi nas, ali
nama je upućena i za nas je: ‘Što tražite Živoga među mrtvima? Nije
ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u
Galileji. (Lk 24, 5-6).“

– Ta je vijest temelj budućnosti i razlog
nade ljudskog roda. Otac nebeski „snagom svoje ljubavi otvara grob,
oslobađa nas ambijenta zime i spona smrti te nas uvodi u sveto proljeće.
Samom čovjeku ovo je nemoguće jer on sam zida i umnaža grobove, a često
je i suradnik smrti. No, Bogu Ocu, njegovoj stvaralačkoj i milosrdnoj
ljubavi je moguće: ‘Gospodnje je to djelo, kakvo čudo u očima našim!’
(Ps 118, 23). Božje je to djelo plana spasenja predoznačeno već u
starozavjetnoj Pashi, izlasku i oslobođenju Izraela iz egipatskog
ropstva prema Obećanoj zemlji. Proročki je to naviještaj konačne Pashe i
izlaska iz zarobljenosti grijeha, smrti i groba u obećanu Nebesku
domovinu. Bio je to znak koji usmjeruje na Pashu koju slavimo – Krista
Gospodina – koji je u svojoj ljubavi prihvatio sve naše zime i grobove
da nas uvede u život božanskog proljeća. Smrt nad njim ne gospoduje.
Raspeti i Uskrsli Gospodin svojom žrtvom ljubavi urušio je temelje smrti
i rastvorio zatvor groba.

Nadbiskup je pozdravio nazočnu braću i
sestre članove Neokatekumenskog puta koji su završili Put.

– Zajedno s
njima noćas ćemo obnoviti svoja krsna obećanja i još svjesnije sklopiti
savez s Uskrslim Gospodinom. Braćo i sestre, otajstvo Kristova Uskrsnuća
nije povratak – reanimacija, vraćanje u život – jednog umrlog, poput
evanđeoskog slučaja Lazara, do ponovnog neizbježnog susreta sa smrću.
Radosna vijest: ‘Nije ovdje, nego uskrsnu!’, nadilazi i pobjeđuje samu
smrt. Smrt više ne gospoduje nad Isusom iz Nazareta. Kristovo uskrsnuće ne odnosi se samo na
preminule jer snaga Kristova proljeća zahvaća sve nas već ovdje i sada u
okolnostima zemaljskog života, naših uloga i odnosa. Ako bi se
uskrsnuće odnosilo samo na one koji su završili svoj zemaljski život,
što bi smo mi imali onda slaviti?! – retorički je upitao mons. Barišić
te dodao:

– Ne bi to bilo u pravom smislu naše slavlje u ovome našem
ovdje i danas. Stoga, mi smo oni koji trebamo uskrsnuti, mi živi,
uskrsnuti iz naših oblika smrti i hladnih grobova; izaći iz naše zime i
dopustiti da naše društvo i svijet zahvati snaga ljubavi Kristova
proljeća. Naša Pasha – Isus Krist, Raspeti i Uskrsli – želi nas izvesti
iz zarobljenosti srca i uma, neznanja i zloće – osobne i društvene; uza
sve moguće naše inflacije i degradacije čovjeka i svijeta, daruje nam
razlog naše nade i smisla života. On nam želi nam posvjedočiti da uza
sve sukobe, nepravde, razaranja, naš život i naša povijest nije projekt
koji ostaje na pola puta, neostvaren, u grobu bez puta, već nas želi
dovesti do punine ostvarenosti u njegovom i našem uskrsnuću.

U nastavku propovijedi nadbiskup je
pozvao sve da rade na miru, pomirenju i solidarnosti jer smo svi na
jednoj lađi: Rusi, Bjelorusi, Ukrajinci, Europska Unija, Amerika, Kina,
odnosno svi narodi svijeta.

– Svima nam je jedan Bog Otac. On je temelj i
zaštitnik našeg dostojanstva i zajedništva. Da, jedan nam je Otac i
jedna je lađa! Stoga, zlo i opako je sa zajedničke lađe protjerivati i
vidjeti druge kao teret, a isto tako, opasno je uništavati i potapati
zajedničku nam lađu. Neka nas Radosna vijest Kristova uskrsnuća i našega
u nadi oživi u međusobnoj ljubavi mira i pomirenja; da iz zaleđenih
odnosa i zime neprijateljstva izađemo svjesni da smo svi braća i sestre,
i oni na crtama bojišnica kao i oni koji iz pozadina dirigiraju
sukobima; da nam udaljeni postanu bližnji; da vladanje bude služenje; da
spoznamo kako slobode nema bez ljubavi i odgovornosti; da uvidimo kako
su materijalne stvari sredstvo, a ne smisao života.

– Pozovimo Uskrsloga Spasitelja za naše
obiteljske i društvene stolove – nastavio je nadbiskup Barišić…

– da naše
sumnje preobrazi u povjerenje, ravnodušnost u opredjeljenje, egoizam u
sebedarnu ljubav, želju vladanja u spremnost služenja, našu
samodostanost u svijest da nismo sami, da smo potrebni drugih i drugi
nas. Pozovimo i zamolimo Raspetog i Uskrslog Gospodina poput dvojice
učenika na putu u Emaus: ‘Ostani s nama Gospodine u našoj zimi i budi
nada i budućnost našeg proljeća’. Radosnu i blagoslovljenu vijest
Kristova uskrsnuća želim svima vama braćo i sestre, svim kršćanima i
ljudima dobre volje, našem Gradu i Nadbiskupiji, Domovini i Svijetu.

Zatim je uslijedila obnova krsnih
obećanja i Euharistijska služba, a na samom kraju slavlja nadbiskup je
blagoslovio hranu zaželjevši svima sretan Uskrs. Na bdijenju je pjevao katedralni zbor.