[FOTO] Kauri pobjednik posljednja “Četiri kafića” kojeg su u dvadeset godina obilježili mali ljudi velikog srca

Otpočelo je u maloj dvorani na Gripama pa se premjestilo u veliku, tri je godine igran u Spaladium Areni, a do svojeg je izdisaja velikane, zapravo sve što hrvatski nogomet ima, dovodio u veliku dvoranu na Gripama. I ne samo nogometaše nego i cijelu silu prijatelja turnira koji je u dva desetljeća održavanja lako okarakterizirati u četiri riječi – mali balun, veliki ljudi. Naziv je to i dokumentarca snimljenog pred 11. održavanje splitskog ponosa, a u dvadesetom je izdanju došao – kraj. 

Zafrkancija. Tako je krenulo. Kod Dina, u Albatrosa, skupili su se Keto, Gogo, Vrki. Tko ima bolje goste, bio je ključ. Zvalo se, telefoniralo od jutra do sutra, privlačilo igrače, a prvi – koji se pamti – slavila je Opatija. 

Go-Go, Latino, Albatros 24 sata, Albatros, Plava kava, Vanilla, Stella Mares, Kauri, Vanilla, Tropic, Kauri, Kauri, Kauri, Tropic, Tropic, Kauri, Tennis, korona, Kauri, i – Kauri.

Turnir ”Četiri kafića” bila je uz Hajduk Dinova druga opsesija. Znalo se da je toliko živio Majstora s mora da je na posebnim mjestima imao sprejeve i lancune, potaknut stanjem u klubu, a mjesec dana prije tog 26. prosinca ništa drugo za njega nije postojalo. Postojat će zato dugo, za vječnost, slika kad je 2006. godine u ime Albatrosa pehar prvaka podigao Tomičić, a u zagrljaju mu je bila Rozalija, supruga preminulog Dina. Dino je osvojio i turnir 2005. godine, osvojio i par mjeseci kasnije otišao na neki bolji parket, u užareniju atmosferu malonogometnog slavlja.

Naslov prvaka u dvadesetom je izdanju osvojila ekipa Kaurija, sedmi uspon na prvo mjesto i obrana prošlogodišnjeg naslova.

U povijest su Kauri upisali Nikola Moro i Milivoje Novaković, ovaj potonji s tri pogotka, a dva je ubacio Moro. Gol Marka Livaje, na strani fuzije Antique bara i Restorana Duje, bio je prvi na utakmici, a posljednji je, za isti sastav, zakucao Dominik Prpić.

I to posljednje izdanje privuklo je silan huk s tribina, u grotlu na Gripama natiskalo se zasigurno 5.500 duša. Dugo, dugo pljeskalo se Zlatku Daliću koji je u finalnom susretu sjeo na klupu Antique-Duje, a glasove se nije štedjelo i kad je na parket u svom standardnom laganom kasu istrčao Marko Livaja. Sa zvučnika je odjekivao Vedran Očašić, toliko glasno i iz petnih žila da je skoro morao po strepsils pastile. Onaj najveći pljesak, ljudski, kojima je ritam davalo srce tisuća koji su bili uz ovaj turnir tih dvadeset godina, 4 je milijuna kuna – ma i više od toga, koliko je prikupljeno za Centar Mir u Rudinama. 

No, kaže poznata pjesma legende Dalmacije – nikad zbogom, samo doviđenja, preostaje vidjeti što će ova neumorna ekipa napraviti ubuduće.

Nikola Moro je najbolji igrač turnira, a Milivoje Novaković najbolji strijelac, obojica iz pobjedničke momčadi, dok je najbolji vratar Lovre Rogić iz momčadi Antique i Duje.

Vrijedi spomenuti i da je prije početka finalnog ogleda nastupio folklorni ansambl Jedinstvo, a prigodne plakete, radove korisnika Centra Mir, dobili su Gordan Boljat, Denis Vrvilo, Marko Bralić-Keto, Ivica Mornar i Damir Karaman. 

Livaja (9), Prpić (37) – Moro (10, 22), Novaković (20, 24, 25)