Božićna gatanja: Proricalo se ime budućeg supruga, a prva osoba koja uđe u kuću na Božić mora biti mlad i vitalan muškarac

Paljenje badnjaka, unošenje slame u kuću, paljenje svijeća, kićenje kuće zelenilom, gatanje i pucnjava tradicionalni su dalmatinski običaji vezani za božićno doba. S druge strane, kićenje božićnog drvca, pravljenje jaslica, paljenje adventskih svijeća i sijanje pšenice su uvezeni običaji iako u suvremenom dobu mislimo kako je riječ o tradicionalnim navadama.

Velik dio običaja vuče svoje podrijetlo iz antičkog doba, ali su se tijekom vremena prilagođavali kršćanstvu i tako mijenjali. Pripreme za Božić i običaje vezane uz to naši su preci koristili i kako bi se zabavili, pa se se bavili i proricanjem. Djevojke bi na svetu Lucu uzele 12 cedulja, na 11 bi napisale imena poželjnih mladića iz sela, a jedna bi ostala prazna. Svaki dan do Božića bi se palila po jedna ceduljica i ona koja bi ostala zadnja bilo bi ime budućeg supruga. Ako bi djevojci ostala ceduljica na kojoj ništa ne piše to bi značilo da se neće udati te godine.

Prva osoba koja uđe u kuću na Božić mora biti mlad i vitalan muškarac, jer bi to značilo da ukućane čeka bogata i zdrava godina. Vjerovalo se da se mogu vidjeti vještice ako se na Badnju večer od drveta izradi tronožac te se odnese u crkvu i položi na oltar. Vlasnik tronošca bi se popeo i okrenuo prema vjernicima na što bi mu se vještice ukazale. Pucanje se zadržalo do današnjih dana, a u prošlosti se mislilo se da se tako tjeraju zle sile.

Nakon ponoćke su svi trčali kući nahraniti stoku, jer se vjerovalo da nakon toga životinje dobiju dar govora. Usto, bilo je važno i svečano se obući, a u Kaštelima je ostala zabilježena izreka: “Tko na Božić nova ne obuče, tome led se u kosti uvuče!” Kuće su se kitile zelenilom koje se stavljalo u okvire prozora i vrata, a nedjelje uoči Božića dinarski Hrvati zvali su Materice i Očići. Na Materice su žene častile muškarce rakijom i suhim mesom, a na Očiće muškarci su darovali žene. Momak bi svojoj djevojci poklanjao jabuku s lemozinom (novčićem), a ako bi je prosio isti bi dar donio babi (punici) i svastici.

“Ispred kuće jedna loza, u kući ti mater koza!”

Običaja je zaista mnogo, a istaknimo još Ditića ili Bambina, lutku koja predstavlja Isusa u brojnim primorskim crkvama. Najljepšeg čuvaju benediktinke na Hvaru, obučenog u ruho od čipke agave.Kolendavanje (čestitanje) je započinjalo na Badnjak i trajalo do Tri kralja kada su božićne svečanosti završavale. Koledari su se uvijek morali pustiti u kuću, osim u slučaju bolesti ili smrti.

 Ako bi ih netko odbio primiti u kuću, ispjevali bi mu nešto ružno. Primjerice, na Visu bi poručili negostoljubivom domaćinu: “Ispred kuće jedna loza, u kući ti mater koza!” Najprije su se javljali domaćinu, pa domaćici, a potom i najstarijem sinu.”Došli smo vam kolendati, vašem dvoru hvalu dati…” pjevali su i djeca i odrasli stvarajući u božićno doba osjećaj zajedništva, solidarnosti i dobrote koji Božić čine posebnim, obiteljskim blagdanom satkanom od običaja isprepletenih od crkvene tradicije i pučkih vjerovanja.