Jedna od šest mladih osoba, do 34 godine života, ne školuje se niti je zaposlena. Vojska od oko 134 tisuće mladih u najboljoj životnoj dobi, slikovito rečeno je, kao da uzmete čak pet puta brojku stanovnika u Sinju. Ili – što je za tog čovjeka definicija uspjeha? Trenutak zadovoljstva u svim aspektima života ili čas kada, nakon godina i godina napornog rada, dođe na direktorsku poziciju?
Definicija uspjeha za ove mlade i inspirativne ljude okupljene u “gradu pod Marjanom” stigla je kao grom iz vedra neba, jedne srijede, kada je Vijeće za elektroničke medije donijelo odluku o radijskoj koncesiji splitskom Sveučilištu što je značilo kako će Radio Kampus, pojednostavimo, nakon godina internet plovidbe, zaploviti i među radio frekvencijama. Od listopada na 104,1 megaherca.
I bio je to dug put koji ne bi stao u tri tisuće znakova, koliko ima potpisnik ovih redaka, pa potpuno opravdano treba podvući kako je plod gigantskog uspjeha još veća priprema, rad i trud.
– Samo ću reći da je trebalo raspisati svaku minutu našeg programa – od govora do glazbe kako frekvencija nikada ne bi imala samo šum – govori Matea Zanić, glavna urednica, ali prva od jednakih, njih čak deset koliko nas je dočekalo u poprilično skučenom prostoru na splitskog FESB-u. Riblja kost nagovještava kako smo na pravoj adresi.
– Sve je počelo prije sedam godina, a sve se rodilo na jednoj studentskoj srijedi kada su Tea i Frane zapravo došli do ove fantastične ideje. Prati nas ta srijeda – smije se Matea. Trebale su se prikupiti donacije za opremu, krenuti punom parom ka pokretanju radio stanice, a onda i stići do te stepenice pa osmisliti što sve ponuditi slušateljima, pretežno mladim ljudima.
Bez Thompsona, Rozge i Lille
– Radio oprema je bilo jako skupa. Opremiti cijeli studio s mikrofonima, monitorom, miksetom i drugim bilo je jako zahtjevno. Emisije su se većinom snimile, a izmjenjivali smo se kako je tko bio slobodan. Nismo se željeli dirati u vjeru i politiku jer smo mi tu da razbijemo moguće tenzije i donesemo pozitivu – govori Duje Brljević, glazbeni urednik.
Kako ništa ne ide ekspresno preko noći, trebalo je dana i mjeseci da Radio Kampus dobije zaslužen prostor među ljudima i da mladići i djevojke rado u internet tražilice upisuju ime ovog sjajnog projekta.
– Organizirali smo i nekoliko događanja van radija što nam je dodatno dalo na prepoznatljivosti – kaže Duje.
A što se sve može čuti na Radio Kampusu? Ima svega, ali nema Thompsona, Jelene Rozge, Lidije Bačić, Vuce i sličnih. Svaka čast svima, vele ovi radijski pustolovci, ali u fokusu je alternativa i klasika.
– Mnogo tog radijskog prostora dajemo i mladim bendovima koji su tek krenuli u glazbene vode – govore složno. I ne treba onda strahovati za budućnost jer, zbilja, “na mladima svit ostaje”. Ovi mladi ljudi najveća su vrijednost društva, dokaz kako bez elana i sati rada nema ni uspjeha.
Dio tog kotačića mladih ljudi čine Frane, Igor, Ana, Anđela, Ana, Andrea, Antonela, Bruna, Ive, Duje, Josip, Luka, Marija, Nediljka, Matea, Nikola, Matea, Nikolina, Petra, Sandra, Veronika, Vincent te Duje i Matea. Njihova riba Kampus, zaključuju, uskoro će zaplivati eterom.
