Hajduku bodovi veći od igre, pritisak se prebacuje na konkurente za vrh ljestvice

Spasio se Hajduk protiv Šibenika, ostavio još nekakvu nadu
da može sezonu završiti na trijumfalan način, ali teško će mu to uspjeti bude
li igrao kao sinoć. Naravno, nema dvojbe da su tri boda zasluženo pripala  Bijelima, imali su dominaciju u posjedu i velik
broj pokušaja koji ulaze u statistiku premda realno nisu bili suviše opasni. 

Nije momčad Valdasa Dambrauskasa bila ubojita u samoj završnici akcija,  udarci su bili mlaki, traljavi, nedorečeni,
kod napadača je izostao onaj „killerski“ instinkt kada bi se našli u dobroj
poziciji. Hajde, možemo reći da je sklizak travnjak i brza lopta bila
otežavajuća okolnost, jak vjetar i stalna kiša sigurno su utjecali na izvedbu
jednih i drugih. Jer i Šibenčanima je nedostajalo mirnoće i preciznosti u
prigodama, imali su nekoliko akcija iz tranzicije koje su mogli puno bolje
odigrati.

Napadački pristup hajdukovaca bio je očekivan, od prve
minute na terenu su bila petorica igrača izrazito napadačkih sklonosti. Livaja
i Nikola Kalinić najbliži vratima, Krovinović iza njih, Biuk i Sahiti na
krilnim pozicijama, u teoriji sve je trebalo prštati od prilika i udaraca prema
vratima. Međutim, nije se događalo jer je Šibenik dobro branio situacije jedan
na jedan i stalno pritiskao jedinog defanzivnog veznjaka Bijelih Lukasa Grgića.
Nije to djelovalo taktički dobro postavljeno od strane trenera Dambrauskasa,
kad god bi gosti osvojili loptu imali su dosta prostora da razviju kontranapad,
Grgić nije igrač koji može pokriti toliki prostor. 

Vidjelo se to u nekoliko
situacija tijekom prvog dijela kada je Šibenik brzo prebacivao loptu na hitre
Grezdu i Marina, obrana Hajduka nije vična igri na širokom prostoru pa je svaka
kontra gostiju mirisala na opasnost. Grgić nije mogao stići u pomoć stoperima,
a bekovi su morali dosta sprintati da bi parirali brzoj tranziciji gostiju. Srećom
po Hajduk, gosti su u tim pokušajima razvijanja kontri gubili kompaktnost,
obrana Šibenika je ostajala predaleko od napadača pa su Bijeli imali dosta
prostora za polukontre. Tako su i poveli, Grgić je uspio osvojiti loptu na 30
metara od svojih vrata i jednim dijagonalnim dodavanjem izbaciti petoricu
gostiju. Sahiti je na sredini terena dobio prostor da povuče loptu što mu je
najveća kvaliteta, osvojio je prostor i odigrao za Marka Livaju, a kada
najbolji igrač Hajduka ima prostora i vremena onda ima i dobro rješenje.
Asistencija za Krovinovića bila je pravovremena, slabo je reagirao veznjak
gostiju Mesa koji je usporio korak u povratnoj trci pa je lopta nesmetano došla
u međuprostor.

Imao je nakon gola Hajduk prilika da poveća prednost, na
individualnu kvalitetu Livaje pa početkom nastavka iz prekida koji su stvarali
probleme obrani Šibenika. Međutim, svi ti udarci izgledali su bezopasno,
nedostajalo je konkretnosti. I naravno, jedna greška mijenja situaciju, a to
kako su Bijeli pogriješili u 54. minuti ne bi se smjelo događati ozbiljnoj
momčadi. Emir Sahiti napravio je nešto što se ne smije napraviti, paralelna
lopta s aut linije prema sredini obrane nedopustiva je još u pionirskom
uzrastu, u svakoj omladinskoj školi to je zabranjeno. Stoga je Sahiti veći
krivac od Josipa Eleza, po skliskom terenu poslao mu je loptu koja je neugodno
odskočila, mogao je stoper Hajduka sigurno bolje reagirati, ali do te situacije
uopće nije trebalo doći da nije Sahitijeve pogreške. Naravno, događaju se
greške u nogometu, ali uvjereni smo da će u analizi utakmice trener Dambrauskas
više kritizirati Sahitija nego Eleza.

Potez litavskog trenera bilo je pojačavanje sredine terena
nakon što se Grgić iscrpio i potrošio trčeći sam protiv dvojice ili trojice
suparnika na širokom prostoru. Međutim, dok su Vuković i Fossati uhvatili ritam
Šibenik je mogao iz kontranapada preokrenuti rezultat. Nije jer su igrači Deana
Računice donosili pogrešne odluke u zadnjem pasu, ni udarci im nisu bili precizni.
Već po običaju Hajduk je samopouzdanje vraćao iz prekida, gužvi, nabacivanja,
kako se utakmica bližila kraju rasla je statistika udaraca. Slabih,
nepreciznih, mekanih, ali brojnih. Gosti su ostali bez goriva u napadu pa je
Elez iz prekida donio pobjedu Hajduku. Nije mu bilo teško, Rogić je ostao na
liniji, Bilić nije ni skočio, stoper Hajduka je s četiri metra samo spustio
loptu u mrežu. I donio olakšanje sebi, treneru, cijelom klubu te naravno
navijačima koji su zaslužili pljesak za navijanje po užasnim vremenskim
uvjetima, Gurali su Bijele prema naprijed u završnih 20 minuta, podrška s
tribina opet je bila na visokoj razini.

Pobijedio je Hajduk teškom mukom, trener Dambrauskas je
rekao da možda pobjeda na ovakav način nije loša, kada se izvučete u zadnjim
minutama dobijete potvrdu karaktera. Igra mora biti bolja, to će svatko
priznati, ali važno je da se upišu bodovi. I mirnije čeka što će napraviti
konkurenti već danas, ishodi susreta Rijeke i Dinama te Slaven Belupa i Osijeka
važni su za raspoloženje na Poljudu.

Važno je i vidjeti kakva će situacija biti s Nikolom
Kalinićem, iskusni napadač je izašao iz igre zbog ozljede ključne kosti koju je
zaradio u jednom duelu. Nezgodno je pao na travnjak, nije mogao nastaviti pa se
čeka mišljenje liječnika.

Do tada će hajdukovci malo odmoriti te danas pred malim
ekranima pratiti utakmice iz Rijeke i Koprivnice. Bijeli su bez velike igre
uzeli bodove, pritisak se prebacuje na konkurente za vrh ljestvice