Srijedom u sridu: Milanović ili Komadina, Karamarko ili Nitko

Nadolazeći
travanj biti će mjesec unutarstranačkih izbora u četiri stranke:
HNS-u, HSSS-u, SDP-u i HDZ-u. No, razumljivo, najviše pozornosti
privlače predsjednički izbori u dvije najveće stranke. I u jednoj
i u drugoj biti će primijenjen princip jedan član jedan glas. U
HDZ-u po prvi put, s tim da će u njemu biti i jedan kandidat. U
SDP-u su ostala dva kandidata, sadašnji predsjednik Zoran
Milanović i Zlatko
Komadina.

Dok
u SDP sve pršti od grubih riječi i međusobnih napada dva zaraćena
tabora, pri čemu se pokazuje da ideološke razlike i podjele nisu
nužan uvjet ni razlog isključivosti i netrpeljivosti, u HDZ-u
vlada prividni sklad. U stranci koja je izgubi vlast kočnice naglo
popuste, prokulja nezadovoljstvo, krivica pada na najodgovornijega i
traži se njegova demisija. Da je HDZ izgubio izbore situacija bi i u
njemu bila ista. Nije, doduše, HDZ ni ostvario apsolutnu ni
očekivanu pobjedu, ali je koaliranjem s Mostom postao važnim
dionikom vlasti. U takvoj situaciji svi očekuju dio kolača za sebe
i nitko ne riskira izazivati sudbinu, pa se nitko neće ni
usprotiviti predsjedniku Tomislavu
Karamarku niti ga
javno kritizirati, osim što će se možda pojaviti neko ime tek
forme radi.

Pozicija
bivšega premijera nije baš zavidna ni sigurna. U bitku za novi
predsjednički mandat ulazi kao gubitnik čak pet što lokalnih, što
nacionalnih, što europskih izbora. Protiv sebe ima brojne
nezadovoljnike, što zbog neuspjeha stranke, što zbog vlastite
marginalizacije. Sve češće mu se prigovara nedemokratsko
ponašanje. Dvije velike gradske organizacije, zagrebačka i
splitska, otvoreno su najavile potporu njegovu protukandidatu, a od
toga nije daleko ni riječka ćelija iz koje taj protukandidat i
dolazi. Na njegovoj je strani ipak dio organizacijske strukture,
stranački novci, dio medija, moćni pojedinci, uglavnom bivši
ministri iz njegove vlade, kojima je on osigurao ministarske
položaje. Bez obzira na isprazan sadržaj, promašenu retoriku i
besmislene stilske figure, Milanović se običnom članstvu doima
boljim govornikom i vještijim polemičarom od Komadine. Oštriji je
u nastupima prema HDZ-u i predsjednici Republike pa mu i to može
biti stanoviti plus.

Zlatko
Komadina nije atraktivan političar visokih dometa ni potrebnog
formata. Nema jasnu viziju, kao ni zaokruženu rečenicu. Glumi većeg
ljevičara od Milanovića, ali prilično neuvjerljivo. Njegova je,
čini se, jedina prednost u želju velikog, vidjet će se kolikog,
dijela članstva za promjenama. No bio jedan ili drugi na čelu
stranke, SDP sa svojim deplasiranim i anakronim antifašizmom“ samo
utire put novim porazima. SDP ni s jednim ni s drugim nema sjajnu
budućnost.

Tomislava
Karamarka mnogi i u HDZ-u smatraju krivcem za podbačaj na proteklim
parlamentarnim izborima. Pokazalo se kako ankete koje ga redovito
prikazuju kao najnepopularnijeg političara nisu ni izmišljene ni
nategnute. No, u sastavljanju Vlade pokazao se dosta elastičnim,
Bože Petrov
mu je u zadnji tren pružio ruku spasa, a on se morao zadovoljiti
titulom prvog potpredsjednika Vlade, koju je svojevremeno za sebe
izmislio Ratimir
Čačić. I ta mu
pozicija osigurava sigurni ostanak na mjestu predsjednika najbrojnije
stranke. No to za HDZ i njegovu budućnost također nije dobra
vijest. Karamarko je navodno dobar kao organizator, ali je sigurno i
nepopravljivo loš kao lider.