Mlada sopranistica Mia Domaćina: “U Italiji sam ušla među deset najboljih mladih pjevača iz cijelog svijeta”

 Sudeći prema opernim
pjevačicama novije generacije, mora se priznati da je teško procijeniti koja je
ljepša. Dokaz takvom razmišljanju mnogih je mlada operna pjevačica Mia Domaćina
koja svojom plavom kovrčavom kosom poput Shakire osvaja već na prvi pogled, a o
njenom glasu govore njene reference koje bismo danima mogli nabrajati.

Da je
pred njom veliki uspjeh pokazala je već na prijemnom ispitu za Muzičku
akademiju u Zagrebu gdje je zahvaljujući svom talentu i pripremi imala najveći
broj bodova. Cijelu priču čini posebnijom činjenica što je riječ o djevojci
koja see rodila i odrasla na otoku Šolti, time je njen put do uspjeha bio još
mukotrpniji. 

Na početku se odmah
otvara pitanje, zašto opera? To je fascinantno i zbog činjenice da ste se
rodili na Šolti gdje se glazbeno obrazovanje može postići jedino u limenoj
glazbi.     

– To je došlo samo od sebe, to je bio nekakav logički slijed.
Obitelj s mamine i tatine strane je jako muzički nadarena te se kod nas u kući
uvijek pjevalo, ali mislim da je bio presudan dan kad se na moj otok zbog
ljubavi doselila operna pjevačica, solistica mariborskog kazališta i moja
buduća profesorica, pjevanja Marija Brunsko. 
Osnovala je dječji zbor, dječju klapu, kasnije ženski zbor i žensku
klapu. S vremenom, nakon brojnih dječjih festivala i natjecanja , kada sam malo
odrasla, počele smo zajedno raditi solo pjevanje, te sam već s 13 godina imala
svoj prvi samostalni recital.

Nešto kasnije
upisujete i završavate osnovnu i srednju glazbenu školu “Josip Hatze”,
teoretski smjer  i  smjer solo pjevanje. Zašto je odluka za
daljnjim školovanjem ipak pala na Zagreb?

– Tijekom glazbenog razvoja mladih, zvijezda vodilja su
profesori pjevanja koji vode glazbenike pjevački, ali nam i otvaraju putove za
dalje. Tako me moja tadašnja profesorica uputila na zagrebačku Muzičku akademiju
kod profesorice Vlatke Oršanić.

Pohvalno je da ste na
prijemnom za akademiju bili prvi na listi, a zatim ste diplomirali i
magistrirali s pohvalom(Cum Laude) kao najbolja na pjevačkom odjelu te time
imali status najbolje u klasi. Što je presudno kod odličnih akademskih
rezultata, talent ili uporan rad i učenje?

– Jako je bitan talent u životu, ali bez mukotrpnog i upornog
rada nema uspjeha. 

Izuzetno važan faktor
za vrijeme školovanja su projekti u koje se uključuje, koje projekte biste Vi
mogli istaknuti te od koga ste u tom razdoblju najviše naučili?

– Glazbeni projekti na Glazbenoj akademiji su jako bitni da se
pjevač uči kako se ponašati na sceni. Ne samo kako pjevati, nego kako se
kretati, kako glumiti, koliko emocija dati, kako pratiti orkestar i dirigenta.
Pjevačko iskustvo se stječe što duljim boravkom na sceni, zato je jako bitno da
se već tokom studija što više nastupa u raznim projektima. U svakom projektu
sam naučila nešto novo. Prvi jako veseo
i zabavan projekt bio je Donizettijev“Ljubavni napitak“  gdje sam uživala
pjevajući ulogu vrckave Gianette. Kako zapravo
nije jednostavno pjevati bez pokreta na sceni nego se osjećaš kao
“gol” pred glazbom, naučila sam pjevajući solo sopran u Haydnovoj
“Nelson misi” uz zbor i orkestar Muzičke akademije u KDV Lisinski. Ulogom
Kraljice Noći u Mozartovoj “Čarobnoj fruli” naučila sam koliko uz sve moraš
kao pjevač imati jaki karakter, odlučnost, ali i mirnoću u sebi,  samouvjerenost…

Nakon dodijeljene
diplome magistre muzike(solo pjevanje), kako je dalje tekao Vaš put do
zaposlenja?      

– Već na drugoj godini akademije otišla sam sasvim slučajno na
audiciju u HNK Zagreb. Bila sam primljena za honorarni rad kao pjevačica u
zboru. No osim toga počela sam pjevati i manje solističke uloge. Godine 2011. u
HNK Zagreb magistrirala sam ulogom Musette u Puccinijevoj operi “La Boheme” .
Nakon toga sam nastavila s radom u kazalištu sve do sada. Osim  rada u zboru u HNK Zagreb otpjevala sam dosta
manjih i srednjih solo uloga.

U splitskom HNK je
poprilično turbulentno, kako Vi u Zagrebu gledate na to?

– Čini mi se da je zadnjih godina u svim kazalištima postalo
turbulentno pa mislim da je to loše za nas mlade glazbenike koji žele ostvariti
karijeru.

Koliko ste se do sada
susretali s inozemnim angažmanima?

– Osim usavršavanja kod brojnih pedagoga za Lied i Operu, tijekom
studija bih odlazila ljeti na ljetne akademije. Između ostalih, istaknula bi h 2009.
godinu i Francusku kod sopranistice prof. Elisabeth Vidal te sam tamo nastupala
na „Festival de Nice“, zatim sam bila u Salsburgu na „International Summer
Academy Mozarteum“ kod prof. Helene Lazarske, te u Italiji kod prof. Raine
Kabaivanske pod čijim mentorstvom sam nastupila u “Teatru Impavidi”.

Uz nekoliko natjecanja u Hrvatskoj na kojima sam postizala
dobre rezultate, sudjelovala sam te ostala zapažena na nekoliko natjecanja u
inozemstvu na kojima sam uglavnom bila među najmlađima. Prije četiri godine sam
bila na međunarodnom pjevačkom natjecanju “Mikulaš Schneider-Trnavsky” u
Slovačkoj, a ove godine sam sudjelovala na međunarodnom natjecanju “Ferruccio
Tagliavini” u Deutschlandsbergu u Austria. 
Mogu reći da sam 2012. godine ušla među deset najboljih mladih pjevača
iz cijelog svijeta na natjecanju “Premio Spiros Argiris” u Italiji te u sklopu “Sarzana
Opera Festival” nastupila na zatvaranju festivala u ulozi  Giannette u operi “L’ELISIR D’AMORE“ Gaetana
Donizettia.

Kada smo već kod
inozemstva, Vaš glazbeni put Vas je odveo i u daleku Kinu. U kakvom sjećanju
Vam je ostalo to iskustvo?

– To je bio jedan predivan doživljaj i iskustvo.  Zahvaljujući međunarodnoj udruzi  „Putevima Marka Pola“  boravila sam tamo mjesec dana te sam u sklopu
Festivala hrvatske gastronomije održala niz solističkih koncerata i upoznala
kineze s hrvatskom glazbom. Zanimljivo je bilo osjetiti dah te drevne kulture,
vidjeti izbliza njihov način života, probati njihovu hranu…

Također, veliki
utisak na mene je ostavio put u daleku Ameriku. To je po pejzažu, ljudima i
običajima sasvim nešto drugačije od gradova koje smo posjetili u Kini.
Zahvaljujući dirigentici Darjani Blaće-Šojat, te na poziv  Golden Gate Opere iz San Francisca, tamo smo
otputovali s predstavom “Der Apotheker” ( ja u ulozi
Grillette). U San Franciscu smo imali nekoliko izvedbi predstave te također
održali koncerte u Hrvatsko-američkom kulturnom centru  u San Franciscu te u Hrvatsko-američkom domu
u San Pedru.

Spomenuli ste
natjecanja, kako taj dio funkcionira u svijetu opernog pjevanja? Je li velika
konkurencija u Hrvatskoj?

– Danas je konkurencija velika u svakom poslu, pa tako i u
operi. U Hrvatskoj svake godine s akademije izađe određen broj mladih
nadobudnih magistara pjevanja, te se time povećava konkurencija. Izvan granica
Hrvatske to je još izraženije. Zato je bitno, osim lijepog glasa i dobre
tehnike, imati  u sebi nešto posebno i
upečatljivo da bio ostao zapažen i zapamćen.

Svugdje u svijetu je
normalno da jedna operna pjevačica ima svog menadžera koji za nju sve
dogovara i pregovora. Iskreno, nisam nikada čula da takva osoba postoji u
Hrvatskoj.

– Postoje neki, ali to je kod nas slabo razvijen posao. Malo
smo tržište. Uglavnom  smo menadžeri sami
sebi. Sami zovemo dirigente, direktore opera, predstavljamo se i dogovaramo
audicije.

Je li za jednu opernu
pjevačicu važno da je naspavana, da ne puši i ne pije alkohol, da posegne za
sirovim jajima? Znate da se svašta piše i priča na tu temu.                                                    

– Najvažnije je da si naspavan i sit, da imaš snage izdržati
koncert ili predstavu. Jaja za snagu sigurno konzumiramo, možda ne sasvim
sirova, ali svakako su djelotvorna. Ove ostale navedene stvari za ozbiljnog
pjevača su zabranjene.

Imate li neke rituale
pred nastup?

– Uglavnom spavam dugo , do 12h ako je to moguće, zatim
napravim jutarnju (u mom slučaju podnevnu) tjelovježbu,  pokušavam biti vesela od trenutka kad se
probudim, ne dam da me itko iznervira,  pojedem
nešto zdravo što će mi dati snagu, ali sve to uvijek začinim dobrom kavom i
nečim slatkim. Nakon sređivanja i smirenog upjevavanja spremna sam za
muziciranje i uživanje u daru koji mi je dat, a to je glazba!

Nije li vrijeme da se
promjeni moda opernih pjevačica? Čini mi se kao da odjeća može biti glamurozna
i s nekim modernijim detaljima na krinolinama i korzetima?

– Naravno, sve više je opernih režisera u kazalištima koji
prilagođavaju svijet na pozornici svijetu u sadašnjosti. No ja sam veći
zaljubljenik u stare krinoline te kada kročim na scenu kao da kročim u svijet
nekog davnog doba ili u svijet mašte.

Gdje Vi inače
nabavljate odjeću za svoje nastupe?

– Do sada sam većinu svojih haljina šivala po nekim svojim
idejama, ovisno o prilici, ali također ne mogu odoljeti svakodnevno uči u neki
salon večernjih haljina, isprobati ih, te čekati sniženja da ih kupim.

S ciljem promocije i
približavanja operne glazbe “običnoj” publici, osnovali ste trio pod
nazivom „Anime“. Gdje ste do sada nastupili i o kakvom je programu riječ?

– Željele smo malo zainteresirati mlađu populaciju te
otpjevati poznate stare klasike, pjesme iz brojnih  filmova, poznatih mjuzikala, ali i opereta i
opera na klasičan način, kako mi kažemo “operni” način. Trio čine
predivna tri soprana: Nela Šarić, Biljana Ivanović te moja malenkost, uz klavirsku
pratnju Vjekoslava Babića. Pjevamo troglasno u zanimljivim obradama. Do sada
smo imali brojne uspješne ljetne koncerte diljem Jadrana na kojima uvijek
ugovorimo angažmane za iduće ljeto, ali nastupali smo i po Sloveniji.

Što smatrate svojim
najvećim uspjehom do sada?

– Svakoj novoj ulozi ili novom koncertu prilazim predano, te s
obzirom na to da sam perfekcionist ne odustajem dok to nije onako kako ja
hoću.  Ne mogu izdvojiti nešto što je dosada
baš najveći uspjeh za mene jer imam osjećaj da ono najbolje vrijeme za mene tek
dolazi. Za sada svaki novi zadatak želim što uspješnije obaviti te se veselim
svakom novom.

Što Vam je trenutni
cilj u poslovnom smislu?

– Trenutno, osim što radimo na reprizi Humpertinckove
“Ivice i Marice” u HNK Zagreb, pripremam se za natjecanja izvan Hrvatske
te za nekoliko audicija. Cilj mi je da nadolazeće projekte obavim što bolje
mogu, ispunjena srećom i veseljem koju mi glazba pruža, te da mi se ispuni san
za desetak godina stanem na scenu nekih svjetski poznatih kazališta.

Možete li se
zamisliti da se vratite u Dalmaciju i radite u splitskom HNK?                                               
–

– Mogu naravno, i u Splitu i drugdje, ako se ukaže dobra
prilika ili ako mi se ponudi neka meni zanimljiva uloga. Volim nastupiti
svugdje gdje mi daju priliku da radim na novim ulogama ili usavršavam one već
znane.

S obzirom na to da je
Vaš dečko u Zagrebu, kako biste podnijeli tu udaljenost?

– Kako moj dečko jako voli Dalmaciju te stalno spominje da bi
mogao tamo i živjeti, mislim da ne bi dugo bili razdvojeni, brzo bi se on k
meni preselio.