U Brusju predstavljene dvije knjige Nikole Miličića

Dvije
knjige “Zavičajna
sjećanja” i “Brusje da se ne zaboravi”,autora Nikole
Miličića.
Knjige su predstavili: Petar
Krešimir Miličić,
predsjednik Zavičajne udruge “Bruška Zora” (nakladnik),
sunakladnik Zoran
Bošković,
pjesnik Tin Kolumbić, urednik Matko
Vladanović,
prof.dr,sc. Vjekoslav Miličić i autor Nikola
Miličić.

Predstavljanje
knjiga su uveličali muška klapa “Prijatelji” koja se okupila za
ovu prigodu, a pjesme autora Nikole Miličića “Levonda” i “Komin” na bruškom dijalekt recitirao je Miho Marušić.

Tko
svijet oko sebe gleda prema “uputama” francuskog književnika
Antoinea de Saint – Exuperya, odnosno “tko gleda srcem, jer se
najbolje vidi”, promatrat će sela na našem dragom otoku Hvaru kao
dragocjene stare škrinje, u koje su naši predci kroz
minula stoljeća s ljubavlju i pažnjom polagali plodove svoga uma i
srca.

Temeljna vrijednost tekstova u knjigama je u tome što autoru
nije bio cilj da prosuđuje, niti da kritički donosi sudove o
ljudima i životu u njegovu selu, već poštivanju čudesnosti i
veličanstva života,
koji su Brušani najčešće mukotrpno proživljavali, ali pritom ne
gubeći i smisao životne radosti. Usuđujem se ustvrditi da je
iznimna dragocjenost zapisana svaka i najmanja stvar, zgoda, izreka,
uzrečica, naziv uvale, imena ljekovitog bilja i obiteljski nadimci,
jer iz svega zrači ljubav i dobrota žitelja Brusja, koje je kao
rijetko koje mjesto ne samo na otoku Hvaru nego i na svim našim
otocima, dalo veliki broj umjetnika, znanstvenika i općenito
obrazovanih ljudi, čija djela obogaćuju hrvatsku kulturu.

No
radi istine treba reći da su jednako tako značajni  i tzv. “obični”stanovnici Brusja – ribari, težaci i graditelji
vapnenica, kao i dobre majke i žene kućanice, koji su svojim radom
i ljubavlju prema selu i zavičaju čuvali i sačuvali ono što je
Nikola Miličić složio u dvije knjige, koje će ostati kao trajni
spomenik.

Autoru
ovog vrijednog djela hvala za ljubav koja ga je vodila u
zapisivanju i stvaranju knjiga, kojima se odužio koji su prije njega
živjeli u Brusju – istaknuo je pjesnik Tin
Kolumbić.

– Prikupljajući
potrebnu građu za pisanje spoznao sam da o Brusju i Brušanima ima
dovoljno stvari, momenata, događaja o kojima se može dugo i
naširoko pisati, uvijek lebdi pitanje što je ono o čemu bi trebalo
više i detaljnije pisati. Bilo bi dobro da se sve dosad, zabilježeno
o Brusju i Brušanima sakupi kako bi se sve vrijedno i pomno
stvarano kulturno naslijeđe, koje bi moglo biti korisno budućim
pokoljenjima stručno obradi i sačuva. Sakupljenu baštinu bi
trebalo prikladno pohraniti na jednom mjestu u selu. Sve bi to
trebalo kronološki obraditi i dokumentarno prikazati uz pomoć svih
onih koji mogu dati obol svemu ” bruškom”, uvažavajući
i cijeneći sve prave vrijednosti i tradicijsku baštinu naših
predaka, uključujući u svakom  segmentu i sadašnjost.

U
Brusju je sačuvano mnogo toga konzervativnog i tradicionalnog, a u
prvom redu bruški govor čakavskog narječja koji se
donekle razlikuje od govora susjednih naselja. Srce je u Brusju
i s Brušanima ma gdje bili – rekao je autor Nikola
Miličić.