Maro: Maštam o inozemstvu, ali i o vlastitoj monodrami

Marijan Nejašmić
Banić je prošle godine izašao sa splitske Glumačke akademije na kojoj je
poprimio simpatije profesora i kolega. Iako mu je tek 24 godine, i poprilično
je “frišak” na glumačkoj sceni, njegove zapažene uloge pobudile su interes
publike i redatelja. Za oko je zapeo i upravi Kazališta Marina Držića u
Dubrovniku koje mu je malo nakon obranjenog magisterija za glumca ponudilo
stalno zaposlenje. Marijan, za prijatelje Maro, uskoro se vraća u rodni
Dubrovnik te u iskrenom razgovoru za naš portal priča o svojih šest godina u
Splitu, dosadašnjim ulogama, idolima…

Neki glumci za sebe
kažu da su oduvijek znali da će biti glumci, je li tako bilo i u Vašem slučaju?

Nikako. Upisao sam građevinu jer mi je to nekako dobro
zvučalo i to je značilo da ću sigurno imati para. Onda kad sam vidio koja je to
fizika, statika, pa neki temelji, shvatio sam da ipak to nije za mene. Često
sam znao imitirati ljude što je redovito nasmijavalo cijelo moje društvo tako
da su mi zapravo prijatelji krajem srednje škole predložili da se prijavim na
glumačku akademiju.

Bez priprema se ne
smije približiti akademiji, koga ste Vi odabrali za svog mentora?

Pripremao sam se s Franom Perišinom do kojeg sam došao preko
očevog poznanstva. Bio mi je užitak raditi s njim jer je sve nekako bilo
opušteno i prijateljski. Nakon toga sam otišao na audiciju u Zagreb.

I upali ste, naravno.

Pa i ne baš. Upao sam u uži krug, ali nisam prošao. Ma nisam
bio ni zaslužio, bio sam mlad i zelen. Iduće godine sam pokušao u Splitu i
prošao.

Kako pamtite svoje prve
godine u Splitu?

O Splitu i cijelom periodu akademije imam samo riječi hvale.
Došao sam ovdje sa čistim dubrovačkim naglaskom, bez riječi književnog što je
ljudima bilo simpatično. Danas recimo pričam iskrivljeni splitsko-dubrovački.
Profesori na akademiji su bili odlični, i nakon akademije sam sa svima u
kontaktu, kao što sam u kontaktu i sa svim kolegama. Stekao sam puno prijatelja
i izvan struke, njih sam nekako usputno upoznavao kroz život, ipak ti treba da
s nekim pričaš neke standardne “ćakule” koje nemaju veze s poslom.

Kako Vam se svidio
noćni život Splita?

Upoznao sam noćni život i mogu reći da nije loš.

Diplomirali ste
prošle godine i malo nakon toga dobili stalan posao u dubrovačkom kazalištu, to
je u današnje vrijeme zaista za svaku pohvalu?

Redatelj Ivan Leo Lemo je u rujnu u Dubrovniku postavljao
predstavu “Prikazanje muke Isusove“ te me zvao da glumim Judu tako da sam
dubrovačkom teatru postao poznat i glumački. Nakon odrađene uloge, vjerojatno
sam im se svidio, pa su me zvali. No sigurno je i dijelom zbog nedostatka
mladih glumaca.

Što Vaši ukućani kažu
na Vaš povratak u rodni grad?

Potpisao sam ugovor na godinu dana. Njima je drago što ću
tamo raditi, imam puno rodbine i prijatelja pa eto da me i oni vide malo.
Doduše, mama mi je u Split dolazila na sve ispite i premijere.

Znači mama je najveći
fan?

Je, sigurno najveći.

Čini mi se da pomalo
ima sve više mladih glumaca.

Sviđa mi se što je danas sve više prilika za mlade, baš mi
je to drago. Mislim da su sposobni, talentirani i vole raditi.

Potpisali ste ugovor
na godinu dana, je li Vam to drago? Ipak nećete biti dugo vezani isključivo za
jedno mjesto.

Ne razmišljam o budućnosti, projekt po projekt. Vidite li
što se danas događa sve u državi, tko može planirati?! Najvažnije mi je da imam
posla, da napredujem i da nema stagnacije. Drago mi je da sam nakon magisterija
našao stalan posao, to je u ovom poslu danas privilegija.

U koliko ste
profesionalnih predstava do sada glumili?

Glumio sam u 12 predstava. Sve su, osim jedne, bile u
Splitu. Uz HNK Split, glumio sam jednu predstavu u Gradsko kazalište mladih te
na tri Splitska ljeta.

Koja Vam je predstava
ostala srcu najdraža?

Svaka je bila lijepa na svoj način. Nekako mi je teško to
tako gledati. Bila mi je draga predstava koju sam radio u Dubrovniku zato što
je to bilo prvi put među svojim građanima, kako se kaže “svojim ljudima“. U
Splitu mogu istaknuti zadnju predstavu “Svoji smo, dogovorit ćemo se“ jer je
uloga bila velika te mi je izuzetna čast bila raditi s Georgijem Parom koji je
zvao baš mene, jednog mladog glumca, da radim tako veliku predstavu. Ova
prilika mi je bila velika škola. No moram priznati da sa svim redateljima s
kojima sam surađivao imam samo dobra iskustva.

Kakve Vas uloge
inspiriraju?

Volim izazove, svašta volim. Ne volim šablone, volim
različite uloge. Ne bih se htio ograničavati s ulogama negativca, pozitivca ili
ne znam što, to će se s vremenom isprofilirati.

Imate li neke svoje
idole, s kim biste željeli raditi?

Svi koje sam želio upoznati su nažalost preminuli. Između
ostalih, to su Pređo Vučević, Fabjan Šovagović, Zoran Radmilović, Danilo Bata
Stojković i mnogi drugi.

S obzirom da Vam “cover” na Facebooku krasi fotografija Roberta de Nira, mislim da ipak ima i
nekih živih…

Dobro De Niro je ipak De Niro. Inače, kad ste spomenuli
cover, na mom profilu je to mjesto samo za glumce. Mogu se vidjeti Jack
Nicholson, Sean Penn, čak i Elvis Presley… Inače volim gledati svakakve
filmove, jedini uvjet je kvaliteta i dobra glumačka postava

Maštate li o
inozemstvu?

Mislim da je to san svih glumaca. Bio bih lud kada bi rekao
da ne želim takvo iskustvo.

Neizbježno pitanje
je- sapunice?

Do sada nisam snimao i nije mi to nešto napeto. Ne
predstavljaju mi izazov. Za sada mi nije financijska strka, ali nikad se ne
zna, ako dođe do upitne egzistencije možda. Za sada me ne privlači. Za sada se
želim baviti kazalištem i filmom.

Kazališna predstava
koja je podignula buru je „Čudo u Poskokovoj Dragi“ , u kojoj ste i Vi
glumili,  koja je postavljena u splitskom
teatru pod redateljskom palicom Marija Kovača. Je li toj predstavi mjesto u
HNK? Među Vašim kolegama mišljenja su podijeljena, što Vi osobno mislite?

Meni je drago čuti da je kazalište rasprodano i drago mi je
da je privukla dosta mlađu ekipu u kazalište. No ja ne mogu biti
objektivan,  nemam dovoljno iskustva i
nisam u poziciji da komentiram.  Meni je
osobno bilo drago raditi na predstavi i to mi je najvažnije trenutno.

U zadnje vrijeme je
poprilično turbulentno u splitskom kazalištu, kako to komentirate?

To mi je tužno da se ne može naći rješenje, zbog tih
previranja patimo mi glumci i publika. Nekako se nadam da će sve završiti u
dobrom tonu. Smatram da je Golovko dobar izbor, pročitao sam njegov program i
sviđa mi se.

Razmišljate li o
vlastitom projektu u budućnosti? Idete li u takvom smjeru?

Apsolutno. Sigurno ću kroz ogledno vrijeme napraviti nešto
svoje, treba mi još vremena da se realiziram kao glumac. Sviđa mi se što radi
Zijah Sokolović. Želio bih napraviti monodramu.

I za kraj, kada onda
točno napuštate Split? Da znam doći na tulum…

Ovdje ću odigrati reprize kroz 1. i 2. mjesec, a do tada bi
mi trebali javiti iz Dubrovnika kada mi kreću probe. Sigurno ću jedno vrijeme
biti na relaciji, a za tulum ćete na vrijeme biti obaviješteni.

Vjerujem da Vam neće
biti lako spakirati šest godina života u Splitu.

Stvari ću definitivno morati seliti s kamionom, ovdje su
stalno sniženja pa se nakupilo robe.