SPLIĆANI SLOŽNI Mjere za sve trebaju biti jednake, u slučaju sa Sirobuje svi akteri su zakazali

Piše:

Uskrs 2020. godine po mnogočemu će ostati upamćen u novijoj hrvatskoj povijesti. Mise bez vjernika i jedan od tek nekoliko izoliranih slučajeva u splitskom predgrađu Sirobuja.

Ondje je don Josip Delaš prkosio crkvenim i svjetovnim vlastima pa je vjernike pozvao na misu, a napad istih tih ljudi doživjele su novinarka Dalmatinskog portala i snimateljica N1 televizije koje su ukazivale kako bi pravila za sve trebala biti jednaka pa tako i za župnika na Sirobuji.

Policija je, kazali su, na sporno mjesto stigla u 8 sati, a kasnije su intervenirali tek na poziv ozlijeđene novinarke. Don Josip misu na Uskrs najavljivao je danima, posebice nakon ‘prekršaja’ na Cvjetnicu, a Splitsko-makarska nadbiskupija ogradila se od svog svećenika.

Na cijeli ‘rusvaj u sustavu’ krenule su i reakcije sa svih strana, a posebno je bilo zanimljivo gledati kako su župan Boban i gradonačelnik Krstulović-Opara čekali gotovo 24 sata da osude napad i javno kažu svoje mišljenje.

Na društvenim mrežama vodi se pravi rat – polemizira se u komentarima ne štedeći se na riječima, don Josip je čak dobio i grupu podrške, a malo tko nije izabrao ‘stranu’.

Za komentar smo, nekoliko dana poslije slučaja sa Sirobuje, pitali malobrojne Splićane koje smo zatekli na ulicama u kasno poslijepodne. 

Ipak, gotovo nitko od naših sugovornika u potpunosti ne odobrava ponašanje župnika, a svi su složni u jednom – mjere za sve trebaju biti iste, a u ovom je slučaju zakazao cijeli sustav – od župnika, novinara i policajaca.

Župnik je u krivu jer je svjesno kršio zabranu okupljanja. Također, mislim da nije mjesto kletvama i nasilju u crkvi, pokazao je upravo suprotno od onoga što je tog dana propovijedao.

– Mislim da bi zabrana trebala vrijediti za sve i da nije u redu da se nekolicina vjernika okuplja na misi, dok svi ostali ostaju u svojim kućama i poštuju odluke Stožera. Na taj način ugrožavaju i sebe i druge. A onakvo ponašanje ne doliči jednom župniku.

 Ne smatram da je postupak don Josipa u potpunosti ispravan, ali držim kako je neprimjerena reakcija uzrokovana neprimjerenim ponašanjem novinara. Crkva je ustanova koja iziskuje poštivanje bili vi vjernik ili ne, što dotični novinari nisu pokazali., samo su neki od odgovora naših sugovornika.

Kao što kaže u staroj pjesmi “zar je važno tko je kriv, kad se već sve to dogodi…, Splićani ipak pronalaze različite krivce.

– Smatram da najveću odgovornost snosi naša nadbiskupija koja nije reagirala ni na jedan način, nisu razgovarali sa svećenikom i pokušali pronaći bolje rješenje, već su oprali ruke i prebacili krivnju.

– Osuđujem ponašanje ‘vjernika’ koji nasilnim ponašanjem odmiču sve one koji ‘napadaju kršćane’ jer je po mišljenjima mnogih ovo napad na Katoličku crkvu.

– Z
akazala je policija jer se danima znalo za misu i mogli su poslati nekoga da udalji sve oni koji krše trenutna pravila.

‘Najluđi grad na svitu’ u posljednje je vrijeme u potpunosti opravdao epitet – novinske retke puni nimalo pozitivnim pričama.

– Split kao Split – takav smo mentalitet i to se ne može i ne želi promijeniti i neka tako ostane! Tko nas voli – voli, tko ne – neka pati!“

Pak, ovaj mentalitet bi se jednom trebao zainatiti i svojim dišpetom biti primjer u korist sviju. A da Split ne bude u centru pozornosti kada je riječ o negativnim vijestima, sugovornici su složni u tome da treba poštivati propisane mjere i upute. Ništa više!

– U Splitu je veći problem od crkve dom za nemoćne koji je uzrokovan nečijim nemarom, nego misa na koju su vjernici došli pa se svjesno izložili, što dakako, nije bio slučaj u Domu, kaže nam sugovornica koja upućuje na puno ozbiljniji problem.