Poziv zatvorenicama da ispričaju svoje priče

Voditeljica projekta Ivana Zanze rekla je Hini da RODA želi, u
nedostatku stručnih radova, studija i istraživanja, pokazati kako se kod
nas zatvorska kazna odražava na obiteljsku dinamiku i odnose, te kakav
je život zatvorenica nakon što odleže svoju kaznu.

Hrvatsko društvo ne razumije dovoljno institut rehabilitacije pa
njihove osobne priče i sudbine ostaju posve nevidljive, osim kao
crnokronikaške činjenice koje daju plošan i sažet prikaz okolnosti,
napominje Zanze.

Priče će prikupljati i obraditi novinarka i spisateljica Iva
Ušćumlić Gretić. Kaže da joj se do sada javilo pet bivših zatvorenica
koje kao najtežu stvar ističu razdvojenost od djece i obitelji, te
stigmatiziranje okoline i nakon što su kaznu odslužile.

Projekt će trajati do kraja iduće godine, a cilj nam je prikupiti najmanje deset svjedočanstava, najavljuje Ušćumlić-Gretić.

U požeškoj kaznionici godišnje stotinjak kažnjenica

U Hrvatskoj je broj zatvorenica ispod deset posto od ukupnog
broja, što je daleko ispod europskog prosjeka. U našem zatvorskom
sustavu ima 24 kaznena tijela, a među osam kaznionica jedina za žene je
ona u Požegi sa 135 mjesta, gdje godišnje boravi stotinjak kažnjenica.

Prosječno su stare 45 godina, najviše ih je u izvanbračnim
zajednicama, potom neudanih i razvedenih. U zatvoru su najviše zbog
kaznenih djela protiv imovine, zloporabe droga, zlouporabe položaja,
pronevjere ili primanja mita. Najčešće služe kazne od jedne do pet
godina.

Nemaju sve kažnjenice maloljetnu djecu, ali one s djecom imaju
dodatan problem kako organizirati posjete, pogotovo ako su samohrane
majke – tko će ih dovesti, imaju li novaca za put i gdje će biti
smještena.

Zanze ističe da se muškarce smješta u kaznionice koje su
najbliže njihovom prebivalištu, no kako je Požega jedina ženska
kaznionica u nju se smještaju i žene iz, primjerice, Pule ili
Dubrovnika.

Po procjenama Ureda pravobraniteljice za djecu, lani je u
Hrvatskoj oko 18.000 djece imala jednog, a neka i oba roditelja u
zatvoru. S tom se djecom nitko posebno ne bavi, pa će se sa svojim
projektom RODE uključiti i u taj posao.

Radit ćemo na tome da djeci osiguramo pratnju koja će ih dovesti u posjet majkama i pomoći im u kontaktima, najavljuju iz RODA.

Djeca posjećuju roditelje u zatvoru dva – tri puta godišnje

Djeca imaju pravo svakog tjedna posjećivati roditelje u zatvoru,
što znači da to mogu učiniti 52 puta godišnje. U prošloj je godini bilo
6.300 posjeta, a s obzirom na broj zatvorenika koji se kreće oko 5000,
ispada da su ih djeca posjećivala dva do tri puta godišnje.

Neke zatvorenice ne žele da ih djeca posjećuju jer se boje kako
prihvatiti majku iza rešetaka i što će im reći. No, iskustva i praksa u
radu s takvom djecom pokazuju da je za njih puno bolje da posjećuju
roditelje, vide ih i s njima razgovaraju jer se tako osjećaju bolje,
kaže Zanze.

Ministarstvo pravosuđa pkrenulo je prije par godina kroz Upravu
za zatvorski sustav program “Odgovorno roditeljstvo”, koji je potom
zamijenio program “Zatvorenik kao roditelj – psihološka perspektiva”.

U njemu surađuju brojne institucije i stručnjaci, a cilj je da
traumatizirana i stigmatizirana djeca roditelja lišenih slobode ne
plaćaju danak za njihova djela. Unatoč odvojenosti, toj djeci ne smije
se uskratiti roditeljska ljubav i briga.