“Snajper” u izvedbi Abidjanaca: Iskrenom emocijom do srca publike

Publika u Splitu, zahvaljujući 24. Marulićevim danima,
imala je priliku vidjeti ”Snajper” Damira Karakaša u izvedbi kazališta
Yeyotheatre iz Abidjana. Predstava se odigrala u kinu Beton.

Redatelj Ivica Buljan je radnju drame ličkog književnika
smjestio u grad Obale Bjelokosti, a kako kaže, tema je još aktualnija
nego u Hrvatskoj.

– Prvi san im je pobjeći u Europu, dočepati se
boljeg života. Pitanje je što je taj bolji život jednom kad odu, a u
ovoj se predstavi iluzije ruše prije nego krenu u Pariz, san mladog para
– kazao je Buljan.

Prema riječima redatelja, globalizam je  kolektivnu
samoprezentaciju obespravljene mlade generacije učinio gotovo
identičnim. Balkan i Afrika dijele post-iskustvo grčke tragedije.
Brutalni ratovi, bijesna otimačina, podjela na bogate i siromašne,
spremljena je pozornica za uprizorenje vlastitog iskustva..

Prava tema “Snajpera” zapravo je, ističe Buljan, klasna borba,
jedina brutalna realnost našeg doba, zajedno sa svim kulturnim
posljedicama.  Pravi neprijatelji današnje mladeži su bogata
kapitalistička  i korumpirana politička elita.

Publika je zaista mogla uživati u odličnoj glumi
Abidjanaca, Irie Philippe Irie Bi, Larissa Ouei i  Landry Kouamé
Bienvenu Amon. Svaka je reakcija iskrena, svaki šamar na sceni je zaista
”opaljen”, svaka uloga je odigrana do kraja, nepatvoreno.

Rijetkost koja je zaslužila veliki, veliki pljesak.

Građanski rat, te turbulentna situacija u Obali Bjelokosti
uvjetovali su i scenografiju. Odnosno, stolica, improvizirano sviralo,
jogi, snajper i dvije boce vode su potrebni rekviziti za ovo kazališno
djelo.

–  Zemlja sa snažnom kazališnom infrastrukturom ostala je
zadnje dvije godine bez teatra. Razlog za ovaj rad je bila potreba da se
umjetnici izraze i htjeli su napraviti predstavu koja ne ovisi ni o
kakvoj sceni. Taj rad smo doslovce selili od sobe do sobe. Ovi umjetnici
nisu plaćeni za ovo što rade.. U zemlji u kojoj su završili Akademiju
nemaju priliku raditi – pojasnio je Buljan publici sve okolnosti.

Predstava je izvedena na francuskom jeziku, ali ”titlovana” je na hrvatski.

Iako govori o teškoj tematici, o marginalcima koji su
negdje putem zaostali, o tome kako sudbina djeluje na pojedince i
slavodobitno odnosi pobjedu, bilo je i smijeha. Što zbog glume, što zbog
rečenica poput ”svi su ljevičari, alternativci s dreadloksima do
30-te, a onda ih tatice zaposle u svom uredu”. Ima li ova rečenica
granica? Vrijedi u gotovo svakom mjestu na svijetu…

Spomenimo i da glumci u zemljama gdje igraju, nakon predstave ostanu na raspolaganju publici za pitanja, razgovor…

 Gledatelji u Splitu su nakon pljeska napustili kino Beton. Nisu imali pitanja…

– Rekli bismo publici da nam je nužno potrebno izraziti se kao glumcima.
Drago nam je što smo uspjeli ostvariti neposredan kontakt, osjetiti se s
gledateljima iako je predstava na francuskom jeziku. Esencija je dodir s
publikom  – kazao je odlični Philippe Irie Bi na upit što bi rekao
publici.

Naglasimo da kino Beton u Domu mladih nije dobro rješenje za
predstave dok god se ne riješi pitanje klimatizacije odnosno
ventilacije. Do tada je neuvjetan, kako za glumce, tako i za publiku.