Prva je nedjelja adventa

U zapadnom kršćanstvu Došašće počinje četiri nedjelje
prije Božića. Najranije može početi 27. studenoga, a najkasnije 3.
prosinca. Završava 24. prosinca na Badnjak.

Došašće je vrijeme u crkvenoj godini kada se kršćani intenzivnije pripravljaju na svetkovine Božića i Bogojavljenja.

To je vrijeme očekivanja Kristova dolaska na kraju vremenâ
(Sudnji dan). Vrijeme Došašća nije toliko obilježeno pokorom, koliko
više radosnim i povjerljivim očekivanjem, nadom, budnosti i čežnjom.
Budnost je otvorenost očiju i srca, duboka svjesnost i nutarnje
sabranje. Kršćani tijekom Došašća bdiju kako bi prepoznali Boga koji
dolazi.

U Rimokatoličkoj Crkvi tijekom Došašća prevladava ljubičasta
boja u liturgiji, a na misama se čitaju prikladni tekstovi iz Biblije. U
misi se izostavlja himan “Slava”, da bi taj tipično božićni himan
(“Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje”) jače
odnjeknuo na svetkovinu Kristova rođen, Božića.

Tradicionalno za Došašće se izrađuje i stavlja na stol adventski
vijenac s četiri svijeće, koje simboliziraju četiri adventske nedjelje.

Prvu nedjelju došašća karakterizira ponovni Kristov dolazak,
drugu i treću nedjelju osoba Ivana Krstitelja, a četvrta nedjelja
predstavlja Blaženu Djevicu Mariju, Majku koja je rodila Krista.

Tijekom Došašća svakog se jutra služe “zornice” puku omiljene
rane mise. Predstavljaju neki oblik četverotjednog odricanja od sna.
Svoj početak zornice imaju još u srednjem vijeku. Na misama zornicama se
pjevaju adventske pjesme, primjerice “Padaj s neba roso sveta”, “Poslan
bi anđel Gabrijel” i mnoge druge.

Slavljenje Došašća ili advanta počelo je u 5. stoljeću, kada je
biskup Perpetuo iz Toursa započeo pripravu za Božić, počevši od blagdana
sv. Martina 11. studenoga. Nazvao je Došašće pokorničkim vremenom,
naređujući post u tri dana svakog tjedna od 11. studenoga do Božića. Ovo
vrijeme posta od 40 dana, slično korizmi, izvorno se nazivalo –
“Četrdesetdnevni post sv. Martina”. Čitanja prilikom euharistijskog
slavlja uzimala su se iz korizmenog vremena.

U 6. stoljeću, papa Grgur Veliki skratio je Došašće na 4 tjedna,
što se zadržalo do danas te je ukinuo dotadašnje suzdržavanje od
jedenja mesa i mliječnih proizvoda za vrijeme Došašća, makar se i danas,
razdoblje došašća gleda kao vrijeme suzdržavanja od velikih slavlja i
gozbâ.

Vrijeme Došašća Rimske liturgije, nije bilo pokorničko, nego
slavljeničko, vrijeme radosti i priprema za Božić. S vremenom je Došašće
postalo spoj pokorničkih sadržaja i vrijeme radosti i iščekivanja.
Liturgija Došašća ostala je nepromijenjena sve do Drugoga vatikanskog
sabora, koji je uveo manje izmjene kako bi jasno odredio duh korizmenog
vremena i vremena Došašća.