Kirurg Josip Banović: Pacijentice dolaze sa slikama Heidi Klum i Monice Belluci

Doktor Josip Banović (44) je specijalist kirurg na Zavodu za plastičnu, rekonstruktivnu i estetsku kirurgiju Klinike za kirurgiju KBC-a Split, a na Klinici za kirurgiju je zaposlen od travnja 2000. godine. Iako je od početka svoje karijere najvećim dijelom posvećen kirurgiji dojke, s godinama se njegov interes rastao i prema estetici lica o kojoj je učio od najboljih stručnjaka na svijetu. 

Žene često brkaju estetsku i plastičnu kirurgiju. Koja je razlika?

– Kako se radi o dva vrlo slična pojma nije čudno da ih laici brkaju, a uz to ta se dva pojma nerijetko i preklapaju. Držeći se definicije, estetska bi kirurgija značila kirurgiju uljepšavanja, a plastična kirurgija znači kirurgiju stvaranja nečeg novog, nečeg čega ranije nije bilo. Pričajući na primjer o kirurgiji bolesti zečje usne kojom se formira usna koje rođenjem nije bilo, govorimo o plastičnom kirurškom zahvatu (stvaranje nečeg novog) ali i o estetskom kirurškom zahvatu odnosno zahvatu u smislu uljepšavanja. Samo estetski zahvat bila bi npr. primjena botoksa u cilju prevencije ili liječenja nastanka bora na čelu, dok bi operacije iz domene isključivo plastične kirurgije bile one operacije kojima se na ranije opisani način popravljaju nedostaci koji nemaju utjecaja na vanjski izgled pacijenta.

Plastična kirurgija bila je Vaša prva želja za specijalizaciju, čime Vas je privukla?

– Cijela je kirurgija vrlo dinamična grana medicine, a plastična kirurgija danas čini najdinamičniju granu kirurgije. Razvija se vrlo brzo i u vrlo različitim smjerovima što otvara brojne mogućnosti izbora i zanimljive profesionalne izazove. Nemoguće mi je jednoznačno odgovoriti što plastičnu kirurgiju čini mojim prvim izborom, ali ona to definitivno jest.

Najveći dio svoje karijere posvetili ste kirurgiji dojke i estetici lica s naglaskom na botoks i filere. Jeste li ikad savjetovali nekome da ne napravi zahvat?

– Kirurgijom dojke bavim se gotovo od svog prvog kirurškog dana. Dopustit ćete mi da se ovdje javno zahvalim svom učitelju, profesoru Nenadu Iliću, bez čijeg bi rada i strpljenja moja kirurška karijera u obliku u kojem je sada bila gotovo nezamisliva. Botoks i fileri su se na mom medicinskom putu pojavili kasnije jer su se generalno kao medicinska opcija pojavili kasnije, ali su me zainteresirali od samog trenutka pojavljivanja. Kako svaki medicinski zahvat ima svoja ograničenja naravno da postoje pacijenti kojima sam sugerirao da ne naprave operaciju koju su zamislili i koju bi htjeli. Najčešći razlog takvog postupanja bila su nerealna očekivanja od strane pacijenta, ali nerijetko i neka druga medicinska stanja koja mogu kompromitirati očekivane rezultate.

Koliko često Vam dolaze djevojke s fotografijom poznate osobe i žele upravo to što one imaju na tijelu, u kojem postotku su nerealne?

– Naravno da se takve situacije događaju, ali su na sreću rijetke. Ako postoji milje iz kojeg se regrutiraju pacijentice koje nerealno sagledavaju mogućnosti estetske kirurgije onda one najčešće dolaze upravo iz onog miljea koji je javnosti vrlo poznat. Kada mi uz pacijenticu na konzultaciju dođu i slike Heidi Klum, Monice Belluci ili Angeline Jolie nerijetko se događa da su očekivanja pacijentice daleko od sfere realnog.

Što je po Vama najvažnije da osoba zna o kirurgu kojem se prepušta?

– Kako u svakom poslu vježba čini majstora tako je vrlo važno da je vaš liječnik iskusan u onom što radi. Ne manje važna stavka svakako je i dobra komunikacija liječnika i pacijenta. Njome se moraju razjasniti svi mogući scenariji ishoda zahvata, i do najsitnijeg detalja razraditi postupanja za svaku moguću situaciju. 

Mediji nerijetko upozoravaju žene na posljedice zanemarivanja pregleda dojki, čini li se Vama da su žene sve osvještenije? 

– Subjektivno procjenjujući rekao bih da su po ovom pitanju zadnjih godina vidljivi ogromni pomaci na bolje, osobito na širem splitskom području. Žene Splita i ostalih manjih mjesta splitske okolice su već dugo godina organizirane kroz klubove žena liječenih na dojci i rekao bih da taj dugogodišnji trud i rad sada daje jasno vidljive rezultate.

No ipak se dobiva dojam kao da žene u većem postotku obolijevaju nego prije?! 

– Taj je podatak nesumnjivo točan i statistički je dokazan. Iako se povećana učestalost pojavljivanja karcinoma dojke pripisuje nezdravom načinu suvremenog življenja, izloženosti stresu, nezdravoj okolini i lošoj prehrani, nije jasno što je glavni uzrok ovoj činjenici. Usprkos ozbiljnoj epidemiološkoj situaciji analizom trenutnog stanja pojavnosti i smrtnosti od karcinoma dojke u Republici Hrvatskoj može se doći i do nekih ohrabrujućih zaključaka: npr. iako se učestalost karcinoma dojke višestruko povećala u zadnjih 50 godina, smrtnost od ovog karcinoma niti približno ne prati povećanje njegove 
učestalosti. Iz navedenog se da zaključiti kako kirurške i onkološke metode liječenja ove bolesti sve uspješnije, ali i da je svijest žena na značajno višem nivou pa se bolest otkriva u ranijim, izlječivim stadijima.

Koliko žena nakon odstranjivanja dojki odlazi privatnom kirurgu na umetanje implatanta, a koliko se njih odlučuje dojku putem uputnice nadomjesti u državnoj bolnici?

– Još uvijek je puno veći broj žena koje po odstranjenju dojke rekonstrukciju rade u državnim, u odnosu na privatne bolnice. Razlog tome je, naravno, financijske prirode. Ovaj bi odnos mogla promijeniti besparica koja sve intenzivnije pogađa hrvatski zdravstveni sustav i u kojoj se bolnice sve teže nose s nabavkom potrebne opreme. Za sada sustav ipak “drži vodu“ i puno više rekonstrukcijskih postupaka radi se u državnim ustanovama.

Kako komentirate činjenicu da Splićani najčešće zbog estetske korekcije nosa, usana i grudi odlaze u Zagreb, mislite li da je to zbog dobrog PR-a određenih kirurga ili su zaista još uvijek bolji od splitskih? 

– To je točan podatak, a stava sam da je uzrok toj činjenici multifaktorijalan. Jak PR nesumnjivo je jedan od bitnih faktora, ali mislim da značajnog utjecaja imaju i diskrecija koju Zagreb nudi, te još uvijek nejasna dostupnost ovih usluga u splitskom području. Moguće je i da prevladava mišljenje kako Zagreb trenutno nudi uslugu veće kvalitete.

Veliku pažnju dajete svom usavršavanju stoga često putujete diljem svijeta ne bi li dobili nova saznanja koja biste primijenili u Hrvatskoj, koliko mi kasnimo za na primjer Beogradom iz kojeg ste se nedavno vratili? 

– Beograd je i laicima poznat kao jedan od centara plastične kirurgije srednje i južne Europe, a u to sam se nedavno i sam uvjerio. Iznenađenje nivoom plastične kirurgije u Srbiji tim je veće što se mi u odnosu na Srbiju doživljavamo pripadnicima Zapadne Europe i očekujemo da je naša medicina dominantna njihovoj. Iako plastična kirurgija obuhvaća širok raspon medicinskih usluga te iako ima elemenata u kojima mi jesmo ozbiljna svjetska medicina, mislim da bismo neke stvari trebali naučiti od naših istočnih susjeda. Kako imam dobar uvid u funkcioniranje i organizaciju hrvatskog društva (jer se i sam dijelom time bavim) mislim da potencijale za vući dugoročno pametne i isplative poteze imamo već sada. Problem je što hrvatska država već dugo vremena ima problema s uvažavanjem svojih strateških interesa (zdravlje to nesumnjivo jest) i na jasno definirane prioritete odgovara nelogičnom distribucijom sredstava. Ipak, čini mi se da po ovom pitanju naziru naznake promjena. 

U Miamiju ste prošle godine proveli punih mjesec dana, koji su svjetski trendovi u estetskoj kirurgiji kod njih? Čula sam da u Americi zaposlene žene odlaze ubrizgati botoks u vrijeme pauze od posla.

– U Miamiju sam lani bio na jednoj u nizu edukacija o botoksu i filerima. Sjedinjene Američke Države su definitivno svjetski predvodnik medicine uopće, a rekao bih osobito estetske medicine. Estetska medicina tamo je postala sastavni dio svakodnevnog života i sve što čujete o načinima kako se Amerikanci organiziraju da bi došli do botoksa je točno, ma kako to bizarno zvučalo. 

Danas stomatolozi i kozmetičari dobivaju prava u estetskoj kirurgiji stoga se mogu u samo nekoliko minuta povećati usne u skoro svakom kozmetičkom salonu. Kako to komentira struka?

– Načelno nisam opterećen time tko što radi, iako među granama medicine postoje prijepori što je čiji “teritorij”. Neka svatko radi ono u čemu je dobar, ali mislim da je bitno da je onaj tko se bavi određenom medicinskom djelatnošću ujedno i sposoban riješiti eventualne komplikacije primijenjenih medicinskih postupaka. Ovu bih poruku izdvojio možda kao i najvažniji savjet pacijentima kada odlučuju koga izabrati kao svojeg liječnika.

Od Vaših sam kolega saznala da ste najveći nogometni fan u bolnici. Koliko često Vas dopadne dežurstvo u vrijeme neke Vama bitne utakmice?

– (Smijeh.) Da nogomet znam koliko ga volim, umjesto u KBC-u vjerojatno biste me gledali na Santiago Bernabeu. I dobro ste to primijetili, zaista mi se čini da su sve bitne utakmice baš onoga dana kada sam dežuran.

Bi li pristali raditi kao liječnik reprezentacije?

– Bezuvjetno pristajem na sve vezano za nogomet. Pa čak i biti pomoćni sudac.