Kamen smutnje: Betonski blokovi u Saloni pokrenuli lavinu apsurda u tom antičkom nalazištu

Piše:

Kamen smutnje postavljen je u Saloni. Nikako drukčije ne mogu se nazvati betonske barijere koje su prije nekoliko dana osvanule u blizini, na tisuće godina starog, solinskog amfiteatra. Nevjerojatan prizor zamijetili su i turisti jer je ovaj spomenik kulture poprimio izgled pravog gradilišta. Ipak, razlog je, barem po onom koji je kazan novinarima, potpuno sulud jer su betonski blokovi navodno postavljeni kako posjetitelji ne bi ulazili bez ulaznice.

Nema tu kraja nebulozama jer je još ove turističke sezone usred Salone bilo na desetke kampera koji su tamo besplatno kampirali, ali još gora je činjenica kako do izlaza nisu mogli osim kilometarskim vraćanjem unatrag. Krajem sezone to je barem donekle regulirano pa se tako krenulo s aktivnim naplaćivanjem ulaznica pokraj amfiteatra.

Još apsurdnija je činjenica kako tisućljetna ostavština predaka, osim kuće Parač, ne pripada gradu u kojem se ona nalazi nego Arheološkom muzeju u Splitu pa su tako vodstvu grada na Jadru vezane ruke glede bilo kakvog rješavanja problema stoga im nije preostalo ništa nego pisati priopćenja, pozivati na ‘zdravi razum’ i rješenje tražiti na drugoj adresi. 

Baš je jedan takav primjer na jednoj od građevina u Saloni na kojoj je upozorenje od urušavanja napisao grad Solin iako urušavanje nije u njegovoj nadležnosti.
Gradonačelnik Solina Dalibor Ninčević uputio je otvoreno pismo ministrici kulture Nini Obuljen-Koržinek u kojem stoji kako je ravnatelj Muzeja Damir Kliškić postavio blokove bez znanja ikoga i pritom, osim narušavanja kulturnog spomenika, u problem doveo građane koji žive u blizini i korisnike obližnjeg vrtića zbog prometnog čvorišta.

– Smatramo da se takvim samovoljnim ponašanjem bez konzultacija s gradom, neovisno o cilju koji se želi postići, dovodi u pitanje suživot lokalne zajednice i Arheološkog muzeja u Splitu (ARMUS-a) – kažu u priopćenju iz grada pritom ističući kako to nije napad na Arheološki muzej nego pokušaj rješavanja problema.

– Stoga smo uvijek bili i bit ćemo otvoreni za suradnju u svakom pogledu, međutim moramo konstatirati kako ovakvi i slični dosadašnji postupci vodstva Muzeja zasigurno ne vode kvalitetnom upravljanju Salonom već izazivaju negativnu promidžbu Grada i posljedično dovode do smanjenja broja posjetitelja i zadovoljstva istih posjetom Saloni – stoji u pismu kojeg potpisuje solinski gradonačelnik.

Stanje na terenu još je katastrofalnije od onog kojeg prenose mediji pa je zbilja tužno vidjeti osušeno raslinje koje je prikrilo brojne puteve u Saloni, a smeće i nepokošena trava tek su dio onoga što se može naći svako nekoliko metara u ovom antičkom spomeniku.

U obilasku smo naišli na turiste koje su po iznimno visokim temperaturama promatrali baštinu nadomak Splita, a na ovaj problem ukazala je i grupa Provjerimo Solin. Oni kažu kako se takvi ‘vrući obilasci’ na jednostavan mogu način zamijeniti noćnim uz samo malo volje i podizanjem rasvjetnih tijela. Iz grupe ističu kako se do gomilanja smeća dolazi i činjenicom kako od amfiteatra do Muzeja Tusculum nema koša za odlaganje otpada.

Štoviše, godinama stoje netaknuti oštećeni dijelovi u Saloni, a posve je čudna neiskorištenost jer je jedino kuća Parač mjesto gdje se održavaju razne radionice i događaji, valjda samo zbog toga jer je u nadležnosti grada Solina.

Ipak, još jedan kulturocid zbilja nije čudna stvar jer je često puta, primjerice, oštećen dio Dioklecijanove palače u Splitu, u Poreču je postavljen bankomat u povijesnim vratima iz Austro-ugarske dok je u Dubrovniku, prije nekoliko godina, izbušena katedrala svetog Duje. Nama ne preostaje ništa nego pažljivo promatrati koliko će dugo kamen smutnje biti tek izvor toliko nebuloza u Saloni usred Solina koja zapravo nije u vlasništvu grada kojemu pripada.