Antarktika iza ugla, ali Bijeli u srcu: donatora s Falklanda prijatelji zovu – Hajduk!

“Ako te ‘ko pita i na kraju svita…”, poznat je stih pjesme Vinka
Coce, a doslovno ga može pjevati i junak naše priče – 42-godišnji
donator Toni.

On, naime, već nekoliko godina živi “na
kraju svita”, na Falklandskom otočju. Zadnjoj postaji prema –
Antarktici. Sigurno se pitate kako čovjek završi u takvoj egzotici.
Tonija je onamo odveo posao. Po struci je magistar morskog ribarstva,
vidio je natječaj, prijavio se i odradio godinu dana na Falklandskim
otocima. Nakon toga vratio se u Hrvatsku, ali ubrzo je ponovno otišao na
Falkland i sada radi u Ministarstvu ribarstva te male otočne zemlje,
kojoj ribarstvo čini 60 posto gospodarstva.

Iako će za sebe
skromno reći da se njegova priča ne razlikuje od priča tisuća drugih
donatora, jedini je u Parku s tih geografskih širina i dužina. A na
pitanje što ga je potaknulo na pridruživanje projektu, spremno odgovara:

– Član sam od prvih dana, tako da su uplate za otkup
dionica bile samo nastavak pozitivne priče – od Diteta puka, preko
Kodeksa, do organiziranog otkupa dionica. U lipnju 2017. igrom slučaja
našao sam se na FESB-u prilikom predstavljanja projekta “Za sva
vrimena”. Najjednostavnije je tu reći – tko je bio, zna! To je zaista
bio “ili jesmo ili nismo” trenutak, prilika koju su generacije čekale i
koju nisam želio propustiti! Trenutak da se s priča i grintanja na
zidiću prijeđe na konkretna djela i pokaže naša snaga.

O projektu ima samo riječi pohvale:

–
Cijeli projekt je jedna od rijetkih civilnih inicijativa vrijednih
spomena u Hrvatskoj. Naš Hajduk bastion je koji se uspješno brani od
nasrtaja politike – čast je i ponos biti dijelom te obitelji. Čvrsto
vjerujem da smo, kao udruga, desetljećima ispred najvećeg dijela
hrvatskog društva, a budućnost će to i pokazati.

Hajduk mu, razumljivo, znači puno. Ali ne smatra da je po tome poseban.

–
Nema razlike u onome što Hajduk predstavlja nekome na Spinutu ili na
drugom kraju svijeta. Svi se mi budimo i liježemo s klubom, živciramo
se, dobivamo sijede, pratimo letove na Flightradaru. Moja je
specifičnost to što je meni Hajduk u inozemstvu sredstvo identifikacije. Prije svega – ja sam navijač Hajduka. Uz to, na Falklandu sam
često u klupskim proizvodima, tako da me nekoliko prijatelja ovdje
jednostavno, umjesto imenom, zove – Hajduk!

Ljubav na daljinu ipak nosi određene probleme, teže je gledati utakmice, ali i tome je Toni doskočio.

–
Gledam preko streama, a kako je satelitski internet na Falklandima jako
ograničen i skup, u mjesecima s puno utakmica gotovo sav internet ode
na utakmice! A zbog vremenske razlike za kup i europske utakmice
uglavnom moram uzimati godišnji – otkriva ovaj falklandski hajdukovac.

Za kraj je poslao poruku svim navijačima, posebice onima koji još važu hoće li se upisati u Park.

–
Dužnost je svih nas navijača da obnavljamo članstvo, da odgajamo nove
generacije u duhu same definicije Hajduka – junaštvo, čojstvo, poštenje,
drugarstvo: prkos moćnome, zaštita slabome. I, na kraju, da prema
mogućnostima sudjelujemo u otkupu dionica. Odgovornost je svih nas da
Hajduk ostane u vlasništvu onih kojima je klub ispred sitnih privatnih
interesa! Za sva vrimena – zaključuje Toni.

U parku Za
sva vrimena trenutačno je više od 3500 rezerviranih mjesta, a ako i vi
želite svoje ime upisati do svečanosti u kolovozu to možete učiniti na
https://nashajduk.hr/za-sva-vrimena/ do 3. kolovoza.