Doznajte što sjekira radi u Muzeju prekinutih veza

U cijelom nizu raznovrsnih muzeja u Hrvatskoj ima jedan koji se ističe. Čime se ističe? E, pa time što je jedinstven, ne samo u Hrvatskoj, već i u cijelome svijetu.  Pogađate,  riječ je o zagrebačkom Muzeju prekinutih veza koji pažnju javnosti plijeni već nekoliko godina. Za one koji ne znaju, osnovali su ga zagrebački umjetnici Olinka Vištica i Dražen Grubišić. Učinili su to nakon što su okončali svoju vezu i nisu znali kamo bi sa zajedničkim stvarima. Ideja im je pala na pamet, uskoro se i realizirala, a danas Muzej godišnje posjeti 65 tisuća ljudi, s tendencijom rasta.  

– Na ideju smo došli 2004. godine, a 2006. godine su se poklopile zvijezde pa smo tada to i napravili. To je bilo zamišljeno kao umjetnički projekt. Razmišljali smo na koji način to prezentirati pa smo zaključili da bi najbolji oblik bio onaj muzejski. Upravo to što muzej predstavlja moglo bi biti to i zato smo odlučili da ima opis, signaturu kao što je u muzeju- da ispod svakog izloška piše što je, odakle potječe, trajanje veze.. – kazao nam je Dražen Grubišić.

U početku je izložba putovala po svijetu, no onda je ipak došlo vrijeme da se negdje „skuće“.

– Prvi ljudi koji su donirali su bili naši prijatelji, zatim njihovi prijatelji.. a vrlo brzo je to došlo i do ljudi koje nikada u životu nismo vidjeli. Medijski je to bilo odmah dobro prihvaćeno, a i ljudi su jako dobro reagirali. Pokušali smo muzej otvoriti u suradnji s Turističkom zajednicom i Ministarstvom kulture, no nije bilo razumijevanja za našu ideju tako da smo odlučili sve napraviti samostalno. Četiri smo godine samo putovali i kad smo vidjeli da ljudi u bilo kojem dijelu svijeta jednako reagiraju, rekli smo „ajmo bit ludi i otkačeni, posudit novce i otvorit stalni postav u Zagrebu“- ispričao nam je o muzejskim počecima Grubišić.

– Trenutno imamo izložbu u Kanadi i dogovaramo suradnju za 2016. i 2017. godinu. Osnova svega je da tamo gdje nas zovu, lokalni partneri sakupe lokalne predmete. Ovisno o tome što se tamo sakupilo, mi ponesemo još 50- 60 posto izložaka. Bili smo dosada na svim kontinentima, osim u Australiji. Već su nas nekoliko puta zvali, ali nikako da tamo odemo. Bili smo 6 puta u Americi, zatim u Južnoj Africi, na Filipinima, u Singapuru, Tajvanu… Našim ljudima teško je vjerovati da je nešto odavde i općenito smo bolje prihvaćeni vani negoli ovdje- ispričao je Grubišić.

 Od samih početaka do danas, broj predmeta je narastao na zaista impozantnu brojku, a važno je napomenuti i da je ovaj Muzej dobitnik prestižne nagrade Kenneth Hudson za najinovativniji muzej u Europi. Dogodilo se to 2011. godine.

Najinovativniji muzej u Europi

– Trenutno imamo 2300 predmeta. Naraslo je na ozbiljnu količinu predmeta. Kad slažemo izložbe, izbor tema je kakav god želimo, možemo složiti izložbu npr. o emigraciji, ratovima.. to je sad naraslo do nečega što daje zaista zanimljiv prikaz ljudskog života, priče su posebne- to su priče običnih ljudi s kojima se svatko može identificirati. U postavu gdje je sto predmeta, naći će se barem 2-3 s kojim se osoba može poistovjetiti.  Reakcije ljudi zaista su spektakularne.  Ljudi pišu da je to  najbolji muzej u kojem su bili.  Često sami posjetitelji kad izađu van, oni koji su upravo prekinuli, kažu da im je puno lakše, vide da ima i gorih slučajeva i da je to nešto što su svi prošli- zato mislim da je poruka ovoga muzeja pozitivna – kazuje Dražen Grubišić.

Predmeta ima raznih, a sjekira je sigurno jedan od onih koji plijeni pažnju. Evo što stoji u opisu ispod nje: Bila je prva žena kojoj sam dozvolila da se useli k meni. Svi moji prijatelji smatrali su da se moram naučiti više otvoriti prema ljudima. Nekoliko mjeseci nakon njezinog useljenja dobila sam ponudu za putovanje u SAD. Nije mogla poći sa mnom. Očiju punih suza rastale smo se u zračnoj luci, s uvjerenjem da ona neće preživjeti 3 tjedna bez mene. Po mom povratku rekla mi je: “Zaljubila sam se u drugu. Poznajem je jedva 4 dana, ali znam da mi može pružiti sve ono što ti nisi kadra pružiti.” Bila sam banalna i upitala je o njezinim planovima s obzirom na naš zajednički život. Kako mi ni sutradan nije dala odgovor, jednostavno sam je izbacila. Odmah je otišla na odmor sa svojom novom djevojkom, ostavivši sav svoj namještaj kod mene. Nisam znala što učiniti s vlastitim gnjevom – na Karstadtu sam kupila ovu sjekiru kako bih se “ispuhala” i priuštila joj barem mali osjećaj gubitka koji očito nije imala nakon prekida naše veze. Tijekom 14 dana, svakodnevno sam cijepala jedan dio njezinog namještaja. Krhotine sam čuvala kao vanjski izraz mog unutarnjeg stanja. Što se više njezina soba punila smrskanim namještajem poprimajući izgled mojih osjećaja, ja sam se počela oporavljati. Dva tjedna poslije prisilnog izbacivanja, pojavila se na vratima kako bi uzela namještaj. Bio je lijepo složen u hrpice drvenih ostataka. Uzela je tu kramu sa sobom i otišla iz mog stana zauvijek. Sjekira je tako promovirana u terapeutski instrument.

– Sjekira je stvarno jedinstvena. Promjenili smo postav, ali smo sjekiru ostavili. Došla je iz Berlina. Iznenadili bi se koliko ima neobičnih stvari. Može se zaključiti da su ljudi zaista različiti. Imamo toliko istih predmeta, ali s različitim pričama i sudbinama, različitim načinima prekidanja i mirenja s tim. Imamo na primjer deset burmi i 5 vjenčanica, ali svaka ima svoju priču- ispričao nam je Grubišić.

Jedan od zanimljivih izložaka je i mobitel koji je stigao iz Zagreba. U opisu ispod njega stoji: Trajalo je 300 dana predugo. Dao mi je svoj mobitel kako ga ne bih mogla više zivkati.

Muzej je za sve zainteresirane otvoren svih sedam dana u tjednu, a nalazi se na adresi Ćirilmetodska 2 u Zagrebu.

– Posjećenost ovisi o godišnjem dobu, je li ljeto ili zima. 90 posto posjetitelja su turisti, a  i onih deset posto domaćih posjetitelja su većinom iz ostalih dijelova Hrvatske. Godišnje imamo 65 tisuća posjetitelja, a brojka raste i dalje- kazao je Grubišić.

– Svugdje postoji neki ritual – kod rođenja djeteta, krštenja, svadbe…, samo kad ljudi prekidaju veze ne postoji neki takav ritual, jedino što se može je izaći van s društvom i napit se, tako da mislim da ovo omogućuje ljudima da stave točku na i- zaključio je Grubišić.