Vrhovni sud: Glavaš bi na slobodi mogao utjecati na svjedoke ili uništiti dokaze

Odluka je donesena nakon žalbe tužiteljstva na odluku
izvanraspravnog vijeća zagrebačkog Županijskog suda od 6. veljače, koje
je zaključilo da se Glavaš nakon izlaska iz zatvora u Mostaru može
braniti sa slobode.

Tužiteljstvo je istražni zatvor za Glavaša zatražilo ističući
kako je, nakon što je Ustavni sud ukinuo pravomoćnu presudu Vrhovnog
suda u slučajevima ‘garaža’ i selotejp’ od osam godina zatvora, na snazi
presuda zagrebačkog Županijskog suda kojom je zbog ratnog zločina u
Osijeku nepravomoćno osuđen na 10 godina zatvora.

Podsjećajući da je i nakon poništenja pravomoćne presude i
Glavaševa izlaska iz zatvora na snazi nepravomoćna presuda, Vrhovni sud u
svom rješenju navodi da je zagrebački Županijski sud morao “i bez
posebnog prijedloga državnog odvjetnika, provodeći kogentne zakonske
norme, s obzirom na kaznu zatvora iz nepravomoćne osuđujuće presude,
odlučiti o primjeni mjere istražnog zatvora protiv optuženika”.

“Ponovno valja istaći da je u konkretnoj procesnoj situaciji
pobijana prvostupanjska odluka donesena u stadiju kaznenog postupka
nakon donošenja nepravomoćne prvostupanjske presude s izrečenom kaznom
zatvora za koju zakonodavac propisuje obvezno određivanje istražnog
zatvora”, smatra Vrhovni sud.

U odnosu na stav prvostupanjskog suda da se maksimalni rokovi
trajanja istražnog zatvora odnose i na obligatorni istražni zatvor
Vrhovni sud je zauzeo stav da je “ovo pravno pitanje za konkretnu
procesnu situaciju irelevantno” , jer je Glavaš u istražnom zatvoru
proveo ukupno devet mjeseci i 29 dana, što je “daleko manje od rokova
maksimalnog trajanja istražnog zatvora”.

Suprotno stavovima Glavaševe obrane, koje je u veljači potvdilo i
izvanraspravno vijeće, Vrhovni sud navodi da “upravo stoga što istražni
zatvor ima svoju zakonom strogo propisanu svrhu, vrijeme koje je
osuđenik proveo na izdržavanju kazne zatvora, u slučaju kada je
pravomoćna presuda ukinuta te je obustavljeno izdržavanje kazne, nije
moguće uračunavati u vrijeme maksimalnog trajanja istražnog zatvora”.

Dodaju i da se ‘lišavanje slobode’ u postupku dokazivanja
krivnje ne može poistovjetiti s izdržavanjem kazne koja je obustavljena
“zbog gubitka svojstva pravomoćnosti presude”.

Vrhovni se sud osvrnuo i na zaključak prvostupanjskog suda o
“diskriminatornosti prijedloga” tužiteljstva koje je istražni zatvor
tražilo samo za Glavaša, a ne i njegove susuđenike. Vrhovni sud podsjeća
da se “ni jedan od ostalih suoptuženika u trenutku donošenja Odluke
Ustavnog suda Republike Hrvatske nije nalazio na izdržavanju kazne
zatvora”.

“Slijedom svega navedenog, kako je u konkretnom kaznenom
predmetu na snazi prvostupanjska presuda kojom je optuženi Branimir
Glavaš osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset godina, dok je u ovom
postupku u Republici Hrvatskoj proveo u istražnom zatvoru kao
fakultativnom tek deset mjeseci, trebalo je žalbu državnog odvjetnika
prihvatiti”, zaključuje Vrhovni sud.