Ervin Boban, Splitov trener mlađih kadeta, odlazi raditi u Maleziju gdje će voditi U-21 ekipu tamošnjeg prvaka Johora DT. Priča je započela u lipnju ove godine kada je Boban na poziv princa od Johora pozvan u ovu malezijsku državu kako bi ga primili u tamošnji Hall of fame. Bilo je to znak pažnje, priznanje, koje je dobio zbog velikih zasluga za osvajanje Kupa 1991. godine. Princ je tada, kao 9-godišnji dječak, gledao finalnu utakmicu u kojoj je Boban zabio hat trick i odveo svoju momčad na tron. Inače, tamo je proveo šest godina svoje karijere, a princ nikada nije zaboravio velike Bobanove zasluge, pa mu je priuštio tu čast da bude tek drugi nogometaš koji je primljen u Hall of fame. Vjerojatno se tada i rodila ideja da ga angažiraju kao trenera u U-21 ekipi.
– Kada sam došao u Maleziju odmah su se počeli raspitivati o meni, zanimalo ih je čime se bavim. Ipak, nisam očekivao ovaj poziv, bilo je to potpuno iznenađenje za mene. Prije nekih dvadesetak dana nazvao me trener prve momčadi Johora, Bojan Hodak, princ mu je rekao da me nazove jer želi da dođem tamo raditi kao trener. Razmišljao sam neko vrijeme i odlučio sam prihvatiti novi izazov. Ponudili su mi dvogodišnji ugovor, vrlo dobre uvjete i vjerojatno bih kad tad požalio što nisam iskoristio priliku. Moram posebno zahvaliti Slavenu i Jozi Žužulu, oni su mi dali svoj blagoslov, naišao sam na njihovo razumijevanje jer sam ovdje pod ugovorom i na tome im veliko hvala – kaže nam Boban.
Boban je jako popularan među navijačima Johora što se može vidjeti i na njegovom Facebook profilu. Stalno mu stižu pozdravi, a za pristaše malezijskog prvaka Boban je legenda. Budući da je u Johoru živio šest godina, privikavanje na nove životne okolnosti mu neće teško pasti.
– Poziv princa se ne odbija, to je jedinstvena prilika. U Maleziju odlazim sam 2. studenog, a malo kasnije će doći supruga. Djeca su već odrasla i oni će ostati u Splitu. Ovo je za mene jedan novi izazov, princ je veliki zaljubljenik u nogomet, puno ulaže u ovaj sport, tako da su i očekivanja sigurno velika. Što se tiče životu u Maleziji, na to ću se lako priviknuti. Nogometni uvjeti su fenomenalni, ljudi ovdje možda nemaju predodžbu, ali hrvatski klubovi se ne mogu mjeriti s onima u Maleziji. Mnogo ulažu u sport, infrastrukturu i sve skupa napreduje velikim koracima. Malezija je jedna od zemalja koja uopće nije osjetila recesiju. Čisto radi primjera, Johor ima ogromni sportski centar, fantastične uvjete za trening i odličan stadion. Dvije zgrade namijenjene su samo za svlačionice igrača, te svlačionice i urede trenera. Između njih je velika staklena teretana – kazuje nam Boban dok pokazuje slike i videa zaista dojmljivog kompleksa.
Nogomet je glavni sport u Maleziji, a stadioni su gotovo uvijek puni.
– Od kada sam ja igrao tamo sve je evoluiralo za stepenicu više. Sama ta državica u sklopu Malezije populacijski je narasla više nego dvostruko, s tri na sedam milijuna stanovnika. Prosjek gledatelja na stadionima je 35 tisuća, u Maleziju dolaze igrači poput Pabla Aimara, a sada je došao i Luciano Figueroa iz Valencije. Tamo radi i velik broj naših igrača i stručnjaka – ističe Boban.
Na kraju se još jednom dotaknuo Splita, kaže, bit će njihov najveći navijač u Aziji.
– Sigurno. Ovaj klub ja ne mogu zaboraviti, ovdje sam napravio prve nogometne korake i Split za mene ima posebno mjesto. Kada sam kao igrač igrao 2. Jugoslavensku ligu, imao sam samo jedan san – da jednom budemo prvoligaši. Ovi ljudi koji vode klub, braća Žužul, su nam ostvarila taj san i dali nam još puno više. Split je napravio povijesni uspjeh plasiravši se dva puta u Europu. To je pravo čudo i moje srce će uvijek ostati uz Split. Siguran sam da će klub u budućnosti ići samo prema naprijed.