Slavni POŠK dobio monografiju “Dica Zente” autora Tomislava Gabelića i Ivana Gabrila

U četvrtak navečer u Kući
slave splitskog sporta predstavljena je monografija „Dica Zente“, o
vaterpolskom klubu POŠK i malo manje o plivačima i plivačicama POŠK-a, što je nekadašnjem
vaterpolistu Ivanu Gabrilu ozbiljno zamjerila supruga Đurđica Bjedov, dijete
POŠK-a i jedina hrvatska plivačica s olimpijskim medaljama, zlatom i srebrom u
Mexico Cityju 1968. godine.

Gabrilo je jedan od dva
autora, drugi je novinar Tomislav Gabelić. Gabrilo je predstavljen kao „rudar“,
on je prikupljao podatke, sve do čega je mogao doći, a Gabeliću je ostavio
kreativni dio pisanja.

Monografiju je najavio
predsjednik POŠK-a Dario Bojčić:

– Zahvaljujem se gospodi
Gabeliću i Gabrilu, a izdvojio bih dvoje ljudi, Željka Kaurlota i Ivu
Rauniga koji su dali svoj doprinos u prikupljanju materijala. Posebno pozdravljam
Mišu Asića i Nevena Franceschija, koji su godinu dana stariji od našeg kluba. Naša najuspješnija
ekipa je ona iz 1998. do 2000. koja je u Napulju, na bazenu Scandone osvojila
Ligu prvaka. Naš klub je nakon slavnih godina zbog osobnih interesa došao do
propadanja, a 2010. je otišao u stečaj. Nastao je novi klub koji je zadržao
prava, ali je izbrisao sve obveze od ranije. Nakon šest-sedam godina pravi
iskonski poškovci više nisu u tom klubu. Pokušali smo legalnim putem ući u taj
klub. Nastavili smo se boriti. Ruku nam je pružio naš bivši trener Nikša
Savin. Bili smo kao Hrvatska 1991. Doživljavali smo podsmijehe, a lani smo
na Valentinovo održali prvu skupštinu. Kroz ove dvije godine je uloženo dosta
truda i novca. Hvala svima koji su pomogli. Nadam se da će grad vidjeti da
ulažemo u naše trenere i djecu. U našoj svići još ima ulja. Ne bih htio
obećavati titule kao Lukša Jakobušić, ali nadam se uspješnim godinama.

Potom je riječ dobio Gabrilo,
on je nakon povratka iz Švicarske došao na ideju da se stvori monografija kakvu
već imaju gradski rivali Jadran i Mornar, pa i mnogi drugi klubovi.

– Tražio sam podatke, ali
trebao je netko da to sroči u cjelinu. Prije šest-sedam godina Tunjo je
pronašao arhivu koja je bila uništena. Osjećao sam se dužnik POŠK-u koji je
meni puno više dao nego ja njemu. Trebalo je dosta vremena. Nadam se da će
ljudi biti zadovoljni. Zadnja stranica je ostavljena prazna gdje bi se mogle
stvari nadodati. Nisam mogao naći podatke o plivanju. Vaterpolo je u novinama
bio puno praćeniji i lakše se dolazi do podataka. Nadam se da će u drugom
izdanju biti kompletnija slika.

Kao šlag na tortu na kraju je
pričao Gabelić. Sjetio se kako je igrajući basket s vaterpolistima na Zenti
redovito dobivao batine.

– Dario mi je predložio
suradnju. Kada smo se našli prvi put na kavi, šjor Ivan mi je donio skriptu od
400 stranica. Bilo je pitanje ima li smisla uhvatiti se tog zahtjevnog posla.
Trebalo je to sve skupa naučiti, pročitati. Nabrojio sam preko 100 ljudi iz
POŠK-a i shvatio sam da sam vezan uz taj klub. Moram odati priznanje Gabrilu.
Napravio je rudarski posao, a onda je meni bilo lakše to povezati u cjelinu.
Svaki klub se prepoznaje po svojim velikanima. Naišao sam na otvorena vrata kod
svih, gospodina Polića, Miše, Difa, Lota… Na POŠK-a je uvijek vladala
posebna atmosfera i nešto dobro se događalo. Mislim da je napravljen dobar
posao i temelj za nekoga tko će za 100 godina raditi monografiju. Da je Gabrilo
ovoliko truda uložio u trening, koliko u kopanje podataka, bio bi puno bolji
igrač.

Nakon prezentacije brojne
generacije POŠK-a nastavile su se družiti u kafiću u dvorani uz iće i piće, te
brojne anegdote iz slavne klupske povijesti začete davne 1937. godine. Sada je
sve to lijepo u monografiji, ako nešto i nedostaje, nadopunit će se.